Kusturica se okrenuo protiv Vučića: “Od ’41. Srbija nije doživjela ovakvo poniženje”

14 kolovoza, 2024 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Zbog histerije oko iskopavanja litija i “trgovine sa Zapadom”, srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prozvao  Emir Kusturica, do jučer mu neupitno lojalni redatelj. U tekstu na portalu Iskra, kojem u opisu piše da su “Еlektronske novine Andrićgrada”, Kusturica najavljuje moralni sunovrat i “potpuni nestanak srpskog naroda”.



Kusturica  se izrazito negativno odredio prema kompaniji Riio Tinto, a za  Vučićev susret s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom kaže da “od 1941. Srbija nije doživjela takvo poniženje”.  U tekstu pod naslovom Nevinost bez zaštite, Kusturica piše:

“Iskopavanje litija u Srbiji donedavno je bilo političko pitanje, sada se stvar preokrenula i istovremeno vlast i narod, svatko za svoj račun, prebacuju nastali problem u egzistencijalnu sferu.

Vlast tretira Srbiju kao rastuću ekonomiju u svijetu raspada svjetskog ekonomskog poretka, koja mora osigurati kontinuirani napredak. Narod je uplašen da mu tlo izmiče pod nogama i strahuje da će zbog sumporne kiseline i drugih kemikalija koje se koriste za odvajanje litij bora iz otpada, ostati bez svega što su stvorile generacije očeva i djedova.

Rio Tinto je kompanija koja je i prije otkrića litija harala zemljama Latinske Amerike, sijala revolucije u Čileu, danas drži Boliviju na rubu građanskog rata, eksploatira litij u pustinjama Australije, sada dolazi u Srbiju i po prvi put kopa u naseljenom, poljoprivrednom području.

Strah naroda raste

Jeli taj narod uplašen  za sudbinu srpske države nakon što je Predsjednik Republike, čekaju Oberstraumführera (Olafa) Scholza pitap “hoće li mi netko objasniti o čemu se radi (što čekamo)” ili je napalm strah posijao sam Scholz kada je  narodnu sumnju da će biti potrovan potkrijepio  rečenicom – “da, bit će onih kojima će kopanje litija naštetiti”.

Ne znamo je li Scholz Vučiću donio katil ferman ( pismenu naredbu): Potpišite sve što ste obećali, a onda ćemo iskoristiti očekivane nerede gdje će narod izraziti svoje nezadovoljstvo, srušit ćemo vas i dovesti novorođenog čovjeka na vlast u događajima koji slijede!

“Taj novi neće samo kopati litij, nego će i potpisati sankcije protiv Rusa! Ili ćete vi potpisati sankcije protiv Rusije?”

A što ćemo s narodom, pitam se? Tko će ga pokupiti s ulice, smiriti i vratiti u normalan život, pustiti ga da diše, ore, stvara, radi, rađa se, umire i odlučuje o svojoj sudbini?

Narod je dovoljno uplašen da ne odustane od ideje “Rio Tinto Marš sa Drine”. To nije parola izmišljena u kolijevci obojenih revolucija, već ljudi koji žive na Drini.

Od 1941. u Srbiji nije bilo tako strašne pojave kao što je poniženje koje nam je priredio Oberstraumführer. Jedino što je Njemačka u to vrijeme bila srce svjetskog inženjeringa, uključujući i ideologiju superiornosti koja je preseljena preko oceana i transformirana u ideju nove ljevice i wok ideologije predvođene bogatom elitom i holivudska antikršćanska koalicija.

Ne znam tko je pustio vijest da nije samo Jadar na udaru Rio Tinta, nego da se zapadna Srbija pretvara u rudnik na još tridesetak lokacija pa ih ima još tridesetak, ukupno šezdeset? Taj potez je pojačao strah u narodu, koji se kao zaraza proširio Srbijom. Potaknut takvom idejom, nakon nadajmo se jednokratnog gubitka Kosova, Rezolucije o Srebrenici, čovjek teško podnosi godine koje slijede i njegov potpuni nestanak.

Narod u Srbiji stoji na balvanu nad duboko iskopanim jarkom, političkim jazom između vlasti i opozicije koji je, uzgred budi rečeno, samo privid  jer je najdublja srpska država njen američki veleposlanik Christopher Hill, koji je, treba podsjetiti, sjedio u zgradi na Andrićevom vencu kada je potpisan Memorandum o rudarenju. Ne može biti da gospodin nije kompatibilan s Rio Tintom!  Baš kao što nije isključeno da posredno sudjeluje i u rušenju Vučićeve vlade.

Njegovu ogromnu ulogu u srpskoj društvenoj areni uspješno je zataškala magla koju je proizveo niz “kreativnih” televizija i tabloida koji su ovu istinu davno relativizirali. Ključna istina, koju ne vjerujem da doživljava sa zadovoljstvom, jest istina da Vlada nije uvela sankcije Rusiji, a dio opozicije bi to učinio odmah (Đilas i Stranka slobode i pravde).

Vlast sa svojim dekorativnim nacionalizmom i nedvojbenim infrastrukturnim dostignućima ima adute za svoje političke sljedbenike, iako nije sigurno da, kada je riječ o litiju, postoji 100% slaganje u SNS krugovima.

S druge strane, uspješno poražena opozicija (među njima neki već djeluju kao jugoistočno krilo NATO saveza) i ovoga puta uskače u vlak nacionalnih nevolja, kao svoj broj na političkom ruletu Srbije. Ovaj put nema posrednika u proizvodnji događaja koji slijede.

Nije opozicija potpisala ugovor s Rio Tintom pa je na onome tko je potpisao taj papir da ga povuče (ne znam trebamo li tražiti od Rusa da nam daju te dvije milijarde za borbu protiv Rio Tinta kad već dobivamo obavještajne podatke od nih da se sprema Majdan). Da se katastrofa izbjegne i da se ljudi vide kao saveznici koji su u međuvremenu izgubili zaštitu. Zato što je krenuo braniti svoje interese koji nisu mali; zrak, voda, hrana, privatno vlasništvo i taj narod se ne može identificirati kao neprijatelj svoje države!

Dakle, narod se osjeća da gube sve. A čovjek koji se tako osjeća uvećava svoju destruktivnu moć i stapa se u mističnu masu, a znamo što ta masa  radi iz svoje nesretne i veličanstvene prošlosti.

Emir Kusturica /Iskra


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->