Kad čovjek vidi u šta se kod nas pretvorio slučaj posvajanje djece iz DR Konga, pomisli da se puno i ne razlikujemo od društva u toj velikoj i vječno podijeljenoj afričkoj zemlji koja je prvu mirnu tranziciju vlasti doživjela na izborima 2018. godine.
Korupcija i nered u pravosuđu tamo (od vremena Mobutua zovu je “le mal Zairois” tj. “zairska bolest”), korupcija i nered ovdje.
A tek kaos u glavama pravovjernika i moralista koji su međunarodno pravno pitanje odmah pretvorili u unutrašnji konflikt. Taj bi nas narativ sigurno zadesio i u slučaju invazije vanzemaljaca. Kladim se da bi i tada podjela između “naših” i “njihovih” mnoge razumne ljude iznenadila…
U svakom slučaju kongoanska djeca nisu mogla postati hrvatska bez dopuštenja matične države. Demokratska Republika Kongo to ne dozvoljava iz dva razloga:
Prvo jer je od 2016. zabranila međunarodna posvajanja nad svojim državljanima. Već sedam godina stranci ne mogu legalno posvajati djecu u DR Kongu, budući da lokalne vlasti to smatraju trgovinom ljudima. Bez obzira što o tome misle sudovi u Zlataru.
I drugo, DR Kongo ni ranije nije dopuštala da se posvajanja vrše transmisijom putem drugih država, bez da posvojitelji vide djecu. To, također ubrajaju u trgovinu ljudima, pa dokumente hrvatskih posvojitelja smatraju krivotvorenima.
DR Kongo i Zambija oko toga usaglašavaju stavove, i male su šanse da hrvatski posvojitelji budu oslobođeni. Hrvatsko pravosuđe i nadležne socijalne službe pa i Ministarstvo vanjskih poslova u tom su smislu potpuno zakazali…
Pravosuđe DR Konga pokrenulo je postupak pronalaženja rodbine “kongoansko-hrvatske” djece i o tome je obavijestilo nadležna tijela u Zambiji. Priča je za njih završena. Ali ovdje… ovdje se zbilja ne zna tko šta radi – samo nek se vrti neka lova.
Gordan Malić/Foto:
