LUDILO, BRAJO! Psihološki profil Zorana Milanovića nakon dva sučeljavanja

I ovo posljednje sučeljavanje (30. prosinca o.g.) kandidata za predsjednika RH Zorana Milanovića s aktualnom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović na RTL samo je potvrdilo da se bivši premijer nije niti malo promijenio. I slogan ‘predsjednik s karakterom’ ispravno bi trebalo čitati ‘predsjednik sa starim karakterom’

Jer, Milanović je ostao onaj stari Milanović; arogantan i agresivan, i – ono najvažnije – bez smirenosti potrebne za jednu takvu funkciju. Umjesto toga pokazao je svu raskoš svojeg naprasitog karaktera a povremeno i ‘ulični’ jezik ‘frajera iz Trnja‘; tako je za njega gđa Merkel ‘Merkelica’, madžarski premijer Orban – diktator, a izraelski premijer Netanyahu – kriminalac koji samo što nije u zatvoru (“ako nije bit će”, kaže Milanović glumeći vidovitog Milana.)

Mogli bismo se kladiti da su se strani diplomati na službi u RH koji su pratili sučeljavanje, sa ili bez prevoditelja, svejedno, zapitali, na čemu je taj lik?

O tome kako je sve ex premijer dekonstruirao javni politički diskurs još 2012., pisala je dr. prof. Mirjana Kasapović u Večernjem listu: ‘On sve češće i sve drastičnije briše granicu između javnog i privatnog diskursa te se javnosti obraća riječima, doskočicama, sintagmama i metaforama koje su prikladnije dnevnoj sobi ili kakvoj restoranskoj niši nego javnom prostoru. Ima u tom načinu komuniciranja s javnošću nešto neozbiljno, neugodno, uvredljivo, a povremeno i gotovo infantilno i šarlatansko.’

Zoranu Milanoviću je već 53 godine i iluzorno je očekivati neke velike promjene njegove osobnosti jer, objašnjava nam dr. Herman Vukušić, prema svim psiho-socijalnim modelima razvoja osobnosti u 53. godini života ličnost osobe je formirana, sa svim njezinim vrlinama i manama, uz mogući prostor za promjenu karaktera, ali uz veliki napor i motivaciju.

‘Kod Zorana Milanovića veliku prepreku bilo kakvim promjenama njegovog karaktera čini ono što su stari Grci zvali ‘hubris

‘ a što označava grijeh pretjerane oholosti i samouvjerenosti, kada osoba misli da je sama i nedodirljiva na vrhu društvenog pijedestala te da bi joj se svi trebali diviti. Među najpoznatijima, primjerima ‘hubrisa’ dodaje dr. Vukušić, opisanih u svjetskoj literaturi najpoznatiji su Lucifer iz Miltonovog ‘Izgubljenog raja‘ te Ajax iz istoimene Sofoklove drame.’

Pok. Denis Kuljiš u lipnju o.g. na svojem portalu Žurnalist, napisao je da ‘…Milanović može izbacivati floskule i parole, servirati sulude teze i paralaže, može folirati, napuhivati se i junačiti, ali ne može voditi politiku, jer za to nema osnovnu spremu.’

Čuveni tzv. ‘zoranizmi’ ex premijera Zorana Milanovića zabilježeni tijekom 4 godine njegova mandata već su ušli u antologiju najapsurdnijih izjava koje je jedan političar ikad plasirao u javnost. Treba biti fer i reći da su neke od njih bile nespretno iskomunicirane misli iz njegovog razbarušenog i nekoherentnog uma ali mnogi novinari i/ili javne osobe nisu ih bili u stanju ispravno shvatiti. Takve ‘zoranizme’ možemo okvalificirati kao više-manje benigne ali bilo je i onih koji su bili čista laž i/ili povijesni falsifikat.

Osim Lexa Perković o kojem je uglavnom sve rečeno, navesti ćemo tek dva primjera kojima je bivši premijer Hrvatskoj nanio reputacijsku štetu.

Na sastanku grupe europskih socijalista PES (Party of European Socialists), koncem kolovoza 2012. u Rijeci, ex premijer je izjavio da se „Jugoslavija raspala jer je autonomija bila velika ali kaotična i svatko je vukao na svoju stranu“.

Drugu verziju gornje teze o građanskom ratu izrekao je 2013., na Glavnom odboru SDP-a, ustvrdivši da smo ‘išli u rat prije svega zbog prava manjina i da smo bili napadnuti zbog tih istih prava.’

On kao da nije čuo za Memorandum SANU 1 i 2, po svoj prilici nije čitao knjige dr. Ante Nazora, dr. Davora Marijana i drugih prominentnih hrvatskih povjesničara o uzrocima Domovinskoga rata, a očito nikad nije čuo ni što je u intervjuu za jedan srpski portal prije nekoliko godina izjavila Dr. Latinka Perović, svjedok onoga vremena: “Postojalo je opšte jedinstvo u smislu ujedinjenja Srba u jednu državu ili isecanja srpskog etničkog prostora. Tu koncepciju su podržale sve naše institucije: crkva, SANU, pisci, intelektualci, vojska. Objektivno, rat je dugo pripreman.“

Milanović vjerojatno nema pojma niti o javnim istupima Sonje Biserko, predsjednice Helsinškog odbora Srbije, koja je  u intervjuu za Maticu Hrvatsku kazala kako su Srbi rat protiv Hrvata pripremali od smrti Josipa Broza Tita.

Na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust u Saboru 27. siječnja 2014. izjavio je da su Hrvati prvi pokrenuli holokaust ‘jer u Europi do travnja 1941. i osnivanja NDH nije bilo masovnih egzekucija ljudi po osnovi njihove boje kože, vjere ili porijekla. …Do travnja 1941. u Europi što po Wehrmachtu, što po SS-u, što po talijanskim okupatorima nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drugačije vjere i porijekla. To se mijenja u travnju 1941. osnivanjem NDH.’

Na takvu nebulozu naknadno je reagirao izraelski veleposlanik Yossi Amrani upozorivši kako to nije istina jer je Holokaust počeo mnogo prije. Ostalo je nejasno zbog čega se ex premijer upuštao u tako stupidno redizajniranje povijesti??

U slučaju da postane predsjednik RH možemo biti sigurni da će Milanović s još većom strašću, proizvoditi nove ‘zoranizme’ bez razmišljanja hoće li oni – jer ih izgovara predsjednik države – imati negativne implikacije po Hrvatsku na međunarodnoj sceni. Mogli bismo se kladiti da će nastaviti u maniri bivšeg predsjednika Stjepana Mesića a koji ga u ovoj kampanji zdušno podržava. I koji je, kako čitamo, od Milanovića već ‘naručio’ novu porciju jače promocije antifašizma.

Svojedobno je Milanović za madžarskog premijera Orbana posprdno izjavio ‘ …da je on političar koji je bio aktivni komunist, pa liberal, ma, svašta nešto…..’.

To kaže onaj koji se za vrijeme svojega premijerskog mandata deklarirao malo kao liberalni konzervativac, pa libertarijanac, zatim kalvinist a onda i socijaldemokrat. Na to je Romano Bolković u jednoj svojoj kolumni u Globusu fino poentirao da ‘..iako on toliko toga tvrdi o sebi da jest dopustivo je pomisliti da u stvari nije ništa.’

Prezir i iritiranost koju Milanović pokazuje prema Orbanu je doista nevjerojatan. On ne mora cijeniti njegovu ideologiju no bilo bi sjajno da je – dok je bio premijer – barem pokušao kopirati ponešto od njegovih poteza na području gospodarstva; jer, mađarski premijer u svoju je zemlju doveo Audi, Mercedes, BMW i druge pogone koji zapošljavaju oko 300.000 ljudi i godišnje uprihoduju više od 30 milijardi eura.

Nedavno je, kod predstavljanja svoje kandidature Milanović u politički rječnik uveo još jednu ideološko-političku odrednicu; deklarirao se, naime, (i) kao ‘progresist’.

Zvuči sofisticirano i učeno, no iza toga se ne krije ništa posebno, to je tek pokušaj odmaka od onoga što nazivamo socijaldemokracijom odnosno želi se riješiti kompromitiranih termina ‘ljevičar’ – osobito sada kada je ljevica u Europi u krizi – ‘socijalist’, ‘crveni’ i ‘komunjara’.

Komentirajući nastup ex premijera u sučeljavanju 11-orice kandidata na HRT-u politički analitičar dr. Božo Skoko rekao je: “Milanović je dva i pol sata bio pod kontrolom i to je uspjeh”.

No, pitanje svih pitanja je ovo: hoće li se – u slučaju da eventualno dobije izbore – Milanović moći kontrolirati pet godina? Nema šanse.

Zato je bolje izbjeći taj eksperiment.

Višnja Bojanić/Foto:rtl