Europska komisija je nakon dvije godine analize potvrdla da je varaždinsko zelje s varaždinskog je područja i Hrvatska ga ima pravo zaštititi na razini Europske unije kao svoj autohtoni proizvod čemu je ponajviše pridonijela eurozastupnica Marijana Petir.
Time je završila je dvogodišnja hrvatska bitka za obranu varaždinskog zelja kao autohtonog hrvatskog proizvoda.
Hrvatska u srpnju 2015. predala zahtjev za registraciju naziva “varaždinsko zelje” kao zaštićene oznake izvornosti, a prigovor je dala Slovenija. U njemu stoji kako se u Sloveniji varaždinsko zelje proizvodi već 75 godina te da bi upis “varaždinskog zelja” u registar mogao dovesti u zabludu slovenske potrošače jer proizvođači i potrošači u Sloveniji “varaždinsko zelje” ne povezuju s podrijetlom ili područjem, nego prije svega s kvalitetom i prikladnošću za kiseljenje.
Slovenci su prigovorom branili sjeme zelja koje su doradili i prodaju ga pod nazivom varaždinsko 2 i 3 jer su se uplašili da će im Europska komisija zabraniti njegovo stavljanje na tržište. No, svojom Uredbom EK je zadovoljila obje strane. Sloveniji je i dalje dopušteno korištenje naziva sorti varaždinsko 2 i varaždinsko 3, ali s jasno istaknutom zemljom podrijetla bez ikakvog upućivanja na Hrvatsku.
Nakon što je uspješno dokazano da je varaždinsko zelje zaista varaždinsko, čemu je ponajviše pridonijela eurozastupnica Marijana Petir, na pomu je još jedan bizarn spor.
Hrvatska još uvijek iščekuje potvrdu da je slavonski kulen zaista iz Slavonije. Hrvatska je zatražila zaštitu 2013., ali je Slovenija stavila prigovor, uz obrazloženje da oni već 25 godina proizvode “slavonski kulen” te da bi njegovo povlačenje izazvalo ekonomsku štetu Sloveniji.
MP/foto:arhiv
