Zašto se imitacijom želi obilježiti 15. svibnja 1992. godine kada je Ivica Ivandić s MiGom-21 preletio u Hrvatsku? U isto vrijeme, toga dana, na Pleso je sletio i Ivan Selak koji je također Hrvatskoj donio vrijedan borbeni avion.
Na društvenim mrežama osvanule fotografije friško restauriranog MiG-21 koji je nosi ime „Osvetnika Vukovara“ , a koji se nalazi u Zrakoplovno-tehničkom centru. Kako su zamislili u Ministarstvu obrane krasit će ulaz u 95. zrakoplovnu bazu Divulje kod Splita.
Izloženi eksponat trebao bi komemorirati 15. svibnja 1992. godine, dan kada je s MiG-21 na hrvatsku stranu preletio Ivandić sletjevši u splitsku zračnu luku. Ivandićev zrakoplov nazvan je „Osvetnik Vukovara“, a Selakov „Osvetnik Dubrovnika“ i zajedno s MiG –om s kojim je doletio u Hrvatsku Danijel Borović ustrojena je Prva lovačka eskadrila Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva.
Međutim, kao što je poznato, pravi „Osvetnik Vukovara“ MiG-21 oznake 102 oboren je 14. rujna 1993. godine u borbenoj zadaći kada je za njegovim upravljačem poginuo pilot Miroslav Peris. Letio je kao desni pratitelj vođe Ivana Selaka.
Cilj je bio na Banovini. Zadaća je uspješno izvršena, no Peris se nikad nije vratio. Na povratku je pogođen neprijateljskim protuzračnim projektilom iznad sela Stipana u općini Gvozd i oboren.
Duboko smo uvjereni da je posve pogrešno, da ne kažemo uvredljivo, jednim surogatom komemorirati Ivandićev prelet, a posljedično time i „Osvetnika Vukovara“, odnosno samog Perisa. Taj izložak biti će bukvalna imitacija bez ikakve povijesne vrijednosti i bez zrna povijesnog ili emocionalnog naboja.
Na djelu je MORH-ovo birokratsko poimanje sjećanja na važne događaje iz naše suvremene povijesti, lišeno bilo kakvih vrijednih spomeničkih gesta kakav prelet za Hrvatsku dvojice junaka zaslužuje. Jednostavno, to neće biti „medij“ koji će „pričati“ povijest, niti će ukazati na veličinu i značaj događaja iz svibnja 1992. godine u kojem je sudjelovao i Ivandić.
U nedostatku izvornih materijalnih ostataka „Osvetnika Vukovara“ prikladnih za javno izlaganje, nesumnjivo bi bilo bolje da se pristupilo nekom drugom oblikovanju (kiparsko, arhitektonsko) čija bi umjetnička i komemorativna vrijednost bila značajnija, a time bi na očekivani način podsjećao na događaj ili pojedinca na koji treba podsjećati.
Pribjeglo se principu patvorine koja će prije ili kasnije, upravo zbog nedostatka memorijalne vrijednosti postati dijelom neželjene baštine. U ZTC su oponašatelju „Osvetnika Vukovara“ dali prioritet u restauraciji, a istodobno jedini MiG-21 koji je preživio Domovinski rat „Osvetnik Dubrovnika“ još leži zapušten i neobnovljen. Zašto?
Zašto imitacija ima prednost u obnovi pred „Osvetnikom Dubrovnika“?
Ako se već želi u Divuljama obilježiti prelet Ivandića, morao bi se istodobno obilježiti i u Zagrebu Selakov prelet na Pleso. Riječ je o jednom i jedinstvenom povijesnom događaju. Čemu ignoriranje i omalovažavanje jedinog preživjelog borbenog aviona iz Domovinskog rata i njegovog hrabrog, istaknutog pilota koji je i jedan s najdužim letačkim stažem na MiG-21 i u međunarodnim mjerilima?
Nadalje, nije jasno ni kakve veze lovac MiG-21 ima s predviđenom lokacijom u Divuljama? MiG-21 i baza u Divuljama nemaju nikakvu povijesnu poveznicu, niti se po bilo kojoj osnovi nadovezuju ili upotpunjuju. U krajnjoj liniji nije moguće takvim kvazispomenikom povezati ni sjećanje s vojnom poviješću Divulja. Primjerenije mjesto za spomenik u ovom slučaju bio bi prostor zračne luke „Split“ gdje je pravi „Osvetnik Vukovara“ prvi put dodirnuo tlo samostalne Republike Hrvatske.
Dakle, kao što imitacija „Osvetnika Vukovara“ nema povijesno značenje, ni bilo kakvo drugo značenje u smislu komemoriranja, tako ni planirana lokacija za izlaganje nema veze s mjestom događaja, osim što se nalazi u susjedstvu.
Kako se može čuti, navodno je namjera Ministarstva obrane RH i „Osvetnika Dubrovnika“ restauriranog izložiti i to ispred ulaza u ZTC. Kakve veze imaju ZTC i „Osvetnik Dubrovnika“? Zašto je izabrana lokacija koja je zabačena, nije frekventna i nije na dohvat namjernika?
Izlaganjem ispred ZTC-a Selakov MiG pretvara se zapravo u puki „korporacijski izložak“, promidžbeni eksponat jedne firme, ne HRZ-a, ne države Hrvatske.
Ovo je samo djelić u mozaiku intenzivne spomenifikacije vojarni, dvorana, prostorija i lokaliteta koja se odvija pod pokroviteljstvom Ministarstva obrane. Taj proces poprimio je nakaradne dimenzije, a što se vidi i na primjeru dojučerašnje vojne luke Lora u Splitu. Ta jedina pomorska baza OS RH neko vrijeme nosi ime Vojarna „Admirala flote Svete Letice Barba“. Umjesto „ratne luke“ ili „pomorske baze“ ispred imena slavnog admirala iz Podgore stoji prefkis – „vojarna“.
Pomorski objekt ratne mornarice je kontinentaliziran postavši vojarna, ili po JNA rječniku – kasarna, a riječ je o terminu koji se uvijek i isključivo veže uz kopnenu vojsku. Osnivač Hrvatske ratne mornarice Sveto Letica u mirovinu otišao i na vječni počinak ispraćen kao stožerni admiral (generalski čin s 5 zvjezdica), a ne kao admiral flote pa su mu čin posve pogrešno uklesali na ploči ispred ulaza u Loru.
To što je stožerni admiral ukinut, pa kasnije uveden admiral flote nema nikakve veze, jer ne bi smjelo biti posthumnog prevođenja činova.
Nejasno je zašto se jedan lučki, mornarički infrastrukturni objekt pojmovno redefinirao u vojarnu? Što je loše u terminima „pomorska baza“, „vojna luka“ ili „ratna luka“? Ni za vrijeme Austrougarske, Karađorđevićeve Jugoslavije, a posebno ne u doba SFRJ kada se brižno pazilo na pomorski imidž države, vojne luke na Jadranu nikada nisu bile vojarne. Ovom logikom terminološkog pretumbavanja možemo i zračne luke proglasiti – parkiralištima letjelica
Na koncu, svaka imitacija pokazuje limitacije.
M.Marković/ Foto: MORH