Kakva je sudbina namijenjena jedinoj podmornici samostalne hrvatske države koja gotovo 20 godina čami na suhome, podno čempresa u ratnoj luci Lora?
Umjesto da podmornica P-01 „Velebit“ bude javno izloženi relikt umijeća i vještina nekadašnje splitske brodogradnje, ovom čeličnom plovilu iz dubina prijete opasnosti, gore od torpediranja. Kako se može čuti po vojnim kuloarima, namjera je vrha Ratne mornarice da se podmornica ukloni iz prostora ratne luke na način da se izreže na dijelove i baci u staro željezo.
Takva informacija izazvala je pravu konsternaciju u pomorskim i muzealskim krugovima. Zašto bi netko nepoznat iz vojnog vrha htio da se „Velebit“ razreže, razuman odgovor teško je dati. Navodno, podmornica dužine 21 metar smeta u Lori.
Na njezinom mjestu, gdje stoji na klocnama, planira se izgradnja hangara za vojne potrebe. S obzirom da je podmornica otpisana iz sastava HRM-a te prije nekoliko predana u vlasništvo Vojnog muzeja u Zagrebu, mnogi strahuju da bi ponos splitske ratne brodogradnje mogao zaploviti prema – Zagrebu, a kao glavni artefakt buduće muzejske ustanove Ministarstva obrane koja, usput rečeno, još nema ni vlastiti izložbeni prostor, kao i stalni postav.
Splitska pomorska baština prvi šamar dobila je odlukom Ministarstva obrane (u SDP-ovom mandatu) da se „Velebit“ pokloni Vojnom muzeju MORH-a, umjesto, što nalaže i zdrava logika, Hrvatskom pomorskom muzeju na Gripama.
Sada slijedi drugi šamar, jer se spremaju scenariji koji nipošto ne predviđaju mogućnost da „Velebit“ ostane u Splitu kao trajni spomen splitskoj i hrvatskoj brodogradnji, ali i spomen prvoj podmornici Hrvatske ratne mornarice.
Njezina dislokacija iz Lore negdje u javni gradski prostor bilo bi, u prvom redu, priznanje domaćoj, hrvatskoj pameti koja je znala projektirati i izgraditi podmornicu, koja po svojoj složenosti, kao i svemirska raketa sa astronautima, spada u najkompleksniji proizvod ljudskog roda.
Izlaganje „Velebita“ odali bi smo i priznanje onim slavnim danima kada se stvarala Hrvatsku ratnu mornaricu, kad se otimanjem brodova od JRM-a stvarala hrvatska vojnu flotilu. Dio te flotile mlade države u rađanju bijaše i „Velebit“. Valja podsjetiti kako je podmornica 2005. godine izvučena je na suho, da bi je koju godinu kasnije u Ministarstvu obrane proglasili neperspektivnom ugasivši tako 100 godina tradicije podmorničarstva u Hrvata.
Zanimljiva informacija stiže nam iz Slovenije. Naime, glavna atrakcija vojnog muzeja u Pivki nisu američki tenkovi „Paton“ i „Šerman“, ili ruski T-34, T-55, T-72, nego manji brat hrvatskog „Velebita“, diverzantska podmornica P- 913 “Soča“.
Cijena ulaznice u ovu podmornicu iznosi 11 eura. Čista godišnja zarada iznosi oko 70 tisuća eura! Koliki su još prihodi od prodaje rekvizita poput kapa, majica ili privjesaka u obliku „Soče“ možemo samo nagađati.
Zar je moguće da će naš „Velebit“ skončati pod rezačima čelika?
Povijest Velebita
Diverzantska podmornica P-01 Velebit hrvatski je proizvod, a predstavlja poboljšanu inačicu podmornice klase Una, kakvih je u razdoblju od 1981. do 1989. izgrađeno šest komada.
Razvoj Velebita počeo je za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice, tada pod nazivom P-914 Soča, 1985. godine. Građena je u splitskom Brodogradilištu za specijalne objekte, a nakon povlačenja JNA ostala je u brodogradilištu, nedovršena. Pripadnici bivše vojske s nje su uklonili opremu koja se mogla skinuti, tako da je ostala ogoljena. Sačuvali su je radnici brodogradilišta.
Tijekom Domovinskog rata Brodarski Institut iz Zagreba je 1993. godine započeo reprojekt zatečene diverzantske podmornice. Reprojekt se sastojao u ugradnji dizel generatora i novog sustava upravljanja podmornicom. Trup podmornice produljen je za 140 centimetara, čime je dobiven prostor za ugradnju Končarovog dizel generatora. Na taj način povećana je autonomija plovidbe.
Nakon ugradnje dizel generatora podmornica sama može nadopunjavati vlastite akumulatorske baterije (po čemu se razlikuje od ostalih pet podmornica koje je preuzela JRM). Također, poboljšana je upravljivost podmornice. Velebit je potpuno nov i jedini projekt podmornice ovog tipa.
Podmornica je porinuta 16. siječnja 1996. godine. Podmornici je ciklus trajanja baterije istekao 2001. godine, te više nije mogla biti operativna pod morem. Nove baterije nisu nabavljane zbog njihove velike cijene. Posada se obučava preko vanjskog napajanja, a bile su moguće samo površinske vožnje. Podmornica je 2005. godine izvučena na suhi vez.
Dugoročnim planom razvoja OSRH 2006. – 2015. odlučeno je da OSRH neće zadržati podmorničke sposobnosti te će podmornica biti povučena iz uporabe. Time je Hrvatska prekinulai tradiciju podmorničarstva dugu preko stotinu godina. Naime, prve podmornice građene su u Rijeci i Puli 1906. godine.
M. M. /Foto: MORH
