U Beograd je sinoć ubijen je Dragoslav Miloradović (43), kum Luke Bojovića, vođe zemunskog klana. Izrešetean je u pucnjavi u beogradskom naselju Karaburma ispred autopraonice, čiji je vlasnik.
Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije priopćilo je da su dvije neidentificirane osobe iz vatrenog oružja ispalile više metaka na Miloradovića koji je podlegao ozljedama na mjestu zločina.
Ubojstvo se dogodilo oko 20.10 sati, a prema neslužbenimm informacijama, napadači su pobjegli na motoru prema Pančevačkom mostu te je policija pokrenula opsežnu akciju u cijelom Beogradu.
Prema pisanju Blica Miloradović bio je jedan od najbližih suradnika Luke Bojovića u Srbiji. Osim višegodišnjeg prijateljstva i kumstva, Bojovića i Miloradovića su povezivale i optužnice.
Prema jednoj od prvih na kojoj su se zajedno nalazili, Miloradović je Bojoviću pomagao prilikom izrade lažnih osobnih dokumenata koje je tada mladi boss u kriminalnom usponu koristio prilikom skrivanja i bijega.
O motivu profesionalnog ubojstva srpski mediji zasad samo nagađaju. Prema neslužbenim saznanjima, postoji mogućnost da je na djelu bio obračun za mjesto nasljednika Bojovićevih poslova u Srbiji. Ipak, ne isključuje se ni da je u pitanju još jedan čin krvne osvete na liniji Bojović – Šaranovići, koja traje već godinama. U sukobu dviju obitelji, podsjeća Blic, ubijeno je više osoba, među kojima su Lukin brat Nikola, te oba brata Šaranovića, Branislav i Slobodan.
Ključni detalji ubojstva Bojovićeva kuma ukazuju na to da je likvidacija čin dobro organiziranih i iskusnih, profesionalnih ubojica, piše Blic.
Motocikl kojem su pobjegli je dopremljen iz inozemstva i na njemu su bile ukradene tablice. Nedugo nakon ubojstva vozilo je pronađeno zapaljeno Tijekom ubojstva i bijega na motoru nosili su kacige te zasigurno neće moći biti identificirani, iako su snimljeni sigurnosnim kamerama u okolini mjesta napada.
Dragoslav Mikloradović kažnjeno je gonjen zbog posjedovanja i krivotvorenje dokumenata, a imao je veze i sa narkoticima. Grupa Luke Bojovića brojala je 13 osoba, a osim u Srbiji bila je aktivna u Crnoj Gori i Hrvatskoj, a „sigurne zemlje“ u kojima su se krili bile su Španjolska i Nozozemska.
