Unutastranački izbori u Domovinskom pokretu pokrenuli su i stara pitanja, poput onog popularnog – gdje si bio 1991. Nakikon javnih prozivci iz suparničkog tabora o tome je za N1 televiziju govorio Mario Radić, kandidat za predsjednika DP-a.
“Naravno, 1991. bio sam u HV-u, bio sam dragovoljac Domovinskog rata i imam stotinu svjedoka. To je neupitno, i poslao sam i svoje potvrde, a pozvao sam svog kolegu da i on pošalje svoje”, rekao je.
Njegov protukandidat Ivan Penava rekao je da je u to vrijeme Radić bio podoficir u vojsci JNA. “O tome sam već govorio, bio sam u zrakoplovnoj školi, kao i puno mojih kolega i prijatelja. Ako je to tako veliki krimen, neka osude sve koji su tada prešli u HV”, odgovorio je.
Ispričao je da je pohađao zrakoplovnu školu s mnogim kolegama od Mirka Vukušića do Antuna Radoša te je pozvao da osude sve pilote i tehničare koji su s njim prešli u Hrvatsku vojsku ako je to tako veliki krimen.
Na tvrdnju Penave da je on poslan iz “duboke države” da sruši DP, kaže da Penava izmišlja “sve luđe i luđe priče”.
“Kada se kaže duboka država, pomisli se na Vladimira Šeksa i takve likove. Mene Šeks nije pomilovao, a Penava dobro zna koga je pomilovao 1990-ih. (Radić tu vjerojatno misli na oca Ivana Penave, op.a.) Netko tko je stvorio DP sada da ga ruši? To govori o nezrelosti njihovoj. Možda je Penavu prebrzo doveo za ručicu u školu za nastavnika, pa za ravnatelja, pa za gradonačelnika HDZ-a, pa ga je doveo u stranku. On još uvijek ima svoju stranku i ima pričuvni položaj”, dodao je.
Te izjave Marija Radića šef DP-a Ivan Penava ovako je komentirao:
“Zamislite koliko je očajan netko tko poteže to pitanje nakon trećeg mandata. Nisam li ja propitan, prokušan u bobu kroz ovih više od deset godina. I sad, nakon što iza mene stoje heroji Vukovara, kome da se opravdavam? Moj otac je hrvatski vojnik, borbeni sektor s danima provedenima u Hrvatskoj vojsci. Pričati o stricu, pričati o šogoru, to je degutantno.
To radi čovjek koji je prisiljen priznati ono što je bilo brižno skriveno od svih vas u medijima, a to je background – JNA, podoficirski čin i srednjoškolsko obrazovanje”, kazao Penava.
U drugim okolnostima informacija da je neki kandidat školovan u JNA bila bi tretirana tek kao usputni podatak iz biografije, ali u ovako napetim okolnostima između dva tabora Domovinskog pokreta smatra se vrlo značajnom i pa čak i diskvalificirajućim. Istina, ta informacija ranije nije bila dostupna javnosti i u biografiji Marija Radića nije navedena
General Kadijević mu potpisao čin
Pretragom dostupnog nam arhiva pronašli smo podatak da je Mario Radić u “aktivnu vojnu službu primljen i proizveden u čin vazduhoplovnog vodnika” 15. srpnja 1989. godine.
Pohađao je Vazduhoplovnu tehničku srednju vojnu školu, a imenovanje u čin i prijem u aktivnu vojnu službu potpisao mu je general Veljko Kadijević, tadašnji Savezni sekretar na narodnu obranu.
U Radićevoj biografiji se navodi da je rođen 10. listopada 1970. u Vukovaru. Otac i stric poginuli su mu tijekom Domovinskog rata, a i sam je sudjelovao u Bitci za Vukovar. Kasnije je diplomirao telekomunikacije i 1994. godine osnovao tvrtku Dicentra. Školovanje u JNA nije navedeno.
Radić je razvio posao, pokrenuo dodatnu tvrtku Filir s kojom je kasnije kupio proizvođača grickalica Bobi Snacks te postao jedan od najutjecajnijih slavonskih gospodarstvenika. Godine 2017. postao je predsjednik nadzornog odbora tadašnjeg Peveca koji se oporavio u stečajnom postupku. Pevec je kasnije transformiran u Pevex.
Mirjana Radić, sestra Radovana i Stjepana Radića s fotografijama svoje ubijene braće
Radić se nije bavio politikom sve dok njegov prijatelj Miroslav Škoro nije osnovao krajnje desni Domovinski pokret (DP) 2020. Radić je izabran u Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 2020. , ali mu je mandat suspendiran od 2020. do 2023. godine. Trenutno je zamjenik predsjednika DP-a i kandidat za predsjednika te stranke.
Posmrtni ostaci njegova oca Radovana, koji je u trenutku pogibije imao 43 godine, do danas nisu pronađeni. U obrani Vukovara bio je mitraljezac, ranjen u nogu, a zadnji put je viđen u Veleprometu 18. 11. 1991. gdje je vjerojatno i ubijen kad su pripadnici agresorske vojske razdvajali ljude i odvodili u nepozanto.
M. Marković/Foto: Dnevnik.hr
