“Vučić više ne može ništa! Stvorio je paralelne centre moći, jedan koji predvodi Zvonko Veselinović, a drugi Vučićev kum Nikola Petrović. Danas se javno hvale da su gospodari Srbije i ismijavaju samog Vučića. Ono što Nikola Petrović kaže o braći Vučić, nikad nitko od Vučićevih političkih protivnika nije rekao”rekla je u intervjuu za Direktno.rs potpredsjednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, bivša novinarka, a danas jedna od rijetkih oporbenih zvijezda u Srbiji.
Na pamtim ju kao novinarku, a kad sam, prije tri-četiri godine, prvi put vidio njen nastup kao političarke, pomislio sam ‘ovo će biti buduća predsjednica Srbije’. Intervju s Marinikom Tepić objavljujemo uz dopuštenje redakcije Direktno.rs.
Kako danas vidite Srbiju nakon devet godina na vlasti Srpske napredne stranke?
– Srbija je bogata zemlja siromašnih ljudi. Srbija je zemlja koja ima i materijalne i ljudske potencijale, ali ima vladu koja nije u stanju riješiti niti jedan problem. Imamo vrijedne obrazovane, profesionalne ljude koji su stavljeni u drugi plan, a isplivali su i najgori.
Pogledajte samo Skupštinu, Vučić je u parlament stavio najgore što Srpska napredna stranka ima. S najgorima se ne mogu postići dobri rezultati i s njima se ne mogu riješiti problemi. Vlada je također svjesna svoje nesposobnosti, ali što je još važnije, vlada zna da su i građani svjesni svoje nesposobnosti. Stoga panična potreba svakodnevnim medijskim manipulacijama prikriva tu nesposobnost da se riješi jedan problem.
Trenutna situacija s pandemijom najbolji je pokazatelj. Srbija ima sjajne liječnike, izuzetne medicinske sestre i svo osoblje u zdravstvu, ali ima neprofesionalne ljude koji nisu u stanju organizirati sustav, postoje i kalkulatori, profiteri, čak i na tuđoj bolesti i smrti. Do sada smo svojim novcem plaćali cijenu nesposobnosti, sada zdravljem i životima.
Vlada se hvali svojim ekonomskim uspjesima i kaže da su vaše optužbe zlonamjerne. Zaista im zavidite?
– Vlada ulaže milijarde eura u beton i asfalt, a štedi na ljudima. Sažetak vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke je da imamo desetke kilometara autocesta, tisuće novih trgova više, ali imamo milijun stanovnika manje. Kada sve to gradimo kad nam ponestane ljudi? Ljudi su najvažniji. Država postoji zbog naroda, vlada postoji zbog naroda. Koliko vrijedi polje koje nitko ne ore, koliko vrijedi stan u kojem nitko ne živi, koliko škola bez učenika, koliko bolnica bez liječnika?
Kad barem jedan liječnik, inženjer, pekar, zidar napusti Srbiju, trebali bismo taj dan proglasiti danom žalosti, jer nemamo drugih koji bi ih zamijenili. Najveći nacionalni interes Srbije je imati nas, a ne biti narod koji nestaje. Vlada stranim investitorima daje desetke milijuna eura narodnog novca da otvore tvornice, tako da isti ljudi mogu raditi u njima za 300 eura. Ako već daju novac, zašto ne uvjetuju te investitore da pristojno plaćaju naše ljude, kako bi naši ljudi mogli živjeti od tih plaća? Je li tako teško? Hvale se kako iznajmljuju vlastiti narod kao robove.
Pokušajte se odmaknuti od uloge oporbe i staviti se u ulogu savjetnika predsjednika Republike, što biste mu savjetovali?
– Svaka vlada je privremena, a narod je vječan. Već devet godina dajem prijedloge i savjete kako poboljšati ovu zemlju, kako učiniti ljude sretnijima. Ja sam opozicija vladi devet godina, ali nikada nisam bila niti ću biti opozicija Srbiji. Umjesto da posluša bilo koji od tih savjeta, Vučić je odlučio izgraditi mehanizam potpune kontrole nad svime i nad svima, a sada mu je taj mehanizam udario u glavu.
Vučić više ne može ništa! Stvorio je paralelne centre moći, jedan koji predvodi Zvonko Veselinović, a drugi Vučićev kum Nikola Petrović.
Danas se javno hvale da su gospodari Srbije i ismijavaju samog Vučića. Ono što Nikola Petrović kaže o braći Vučić, nikad nitko od Vučićevih političkih protivnika nije rekao. Vučić nije djelovao kao predsjednik Srbije, već kao stečajni upravitelj Srbije, a stvorio je dvoglavog zmaja koji će i njega pojesti. To je najmanji problem. Problem je što će pojesti Srbiju.
Stalno razgovarate i informirate javnost o kriminalu, korupciji i nezakonitim radnjama ljudi na vlasti i njima bliskih ljudi. Imate li dojam da uživate?
– Radim posao koji bi trebali raditi policija, tužiteljstvo, sudovi, mediji. I iskreno da vam kažem, svaki put kad mi pozli da pričam o nekim opskurnim likovima koji su oteli milijune ovoj naciji, dok ta ista nacija kupuje pelene u komadu, lijekove na dasci, kruh i mlijeko natrag na liniju. Živim za dan kada će umjesto mene ti poslovi raditi oni koje plaćamo. Kada ćemo Srbiju osloboditi njenih tamničara?
Jesu li, kao što ste rekli, nesposobnost, nesposobnost, korupcija i kriminal ono što vam najviše zamjera ova vlada?
– Ne. Najviše je krivim što ponižava vlastiti narod. Naše ljude poštuju gdje god dođu, samo u vlastitoj zemlji su poniženi i vrijeđani do krajnjih granica. Svakodnevno se ubija duh ovog naroda, ubija se individualnost i kreativnost, ljudi slijepo lažu, ucjenjuju i ugnjetavaju. Jednostavnost, primitivizam, arogancija promiču se kao vrijednosti, a pristojnost, poštenje, znanje kao mane i nedostaci. To je ono što neću i ne mogu oprostiti ovoj vladi.
Što se za to vrijeme događa u oporbi?
– Za mene je u ovom trenutku manje važno ono što se događa na oporbenom spektru, a puno je važnije ono što se događa u narodu. A promjena raspoloženja vidljiva je u ljudima. Nakon devet godina, unatoč mraku, ljudi su vidjeli. Sve više ljudi čita Vučića, baš kao što i prvaci čitaju bukvar. Sve više ljudi razumije inverziju Vučićevih riječi i djela. Sve više ljudi vidi da je, kada govori u obranu srpskih interesa, bacio neki interes pod noge. Sve više ljudi shvaća da je, kada govori o borbi za interese naroda, jedan od braće tajno uzeo milijune istim ljudima i stavio ih u džep.
Kad Vučić razgovara o crkvi i slika se s visokim crkvenim uglednicima, većini ljudi je jasno da pred sobom imaju čovjeka koji svakodnevno krši osam od 10 Božjih zapovijedi. Otud njegova nevjerojatna potreba za svakodnevnom gotovo cjelodnevnom prisutnošću u medijima s nacionalnom frekvencijom i željom da se tim ljudima ponovo povežu oči. Svima je jasno da ova vlada u silaznoj putanji opstaje po inerciji, koja postaje sve slabija zbog brojnih udaraca, a kraj joj je bliži nego što mnogi misle.
Iznijeli ste svoju analizu situacije u narodu, a mi smo vas pitali o situaciji u oporbi i što oporba radi?
– Mogu govoriti u ime Stranke slobode i pravde, čiji sam potpredsjednik. Uvelike se pripremamo za “Dan poslije”, za dan kada će ova vlada biti svrgnuta na izborima. Istodobno s našim partnerima pripremamo platformu za dijalog s Europskim parlamentom o postizanju uvjeta za poštene i demokratske izbore. Suština je puštanje Radio televizije Srbije i formiranje Ministarstva za provođenje izbora. I da se odmah razumijemo, ne tražimo ništa za nas, tražimo građane.
Molimo građane da imaju priliku čuti stavove relevantnih političkih stranaka i na temelju točnih informacija donijeti vlastiti sud i sami odlučiti za koga će glasati. I zahtijevamo da ti ljudi mogu slobodno glasati bez pritiska, bez ucjene, bez uvjetovanja i bez prijetnji. Tragično je da za građane Srbije tražimo ono što imaju svi građani u Europi, osim građana Srbije i Bjelorusije.
Kako komentirate izjavu Aleksandra Šapića da je sramota da se stranci miješaju u izborni proces u Srbiji? Smatrate li ga oporbom?
– Složio bih se da je to sramota, ali sramota je za njega i njegovog partnera Aleksandra Vučića. Zajedno pokušavaju Srbiju pretvoriti u Sjevernu Koreju. Sam Šapić godinama je pokušavao postati privjesak vlade, a na njegovu sreću uspio je. Vučić je izašao iz Šešeljevog šinjela, promijenio zakovice i predstavio se kao nov. Isti je šinjel posudio od Šešelja, odnio ga na kemijsko čišćenje i sada u njega stavio Šapića. U političkom smislu, njih dvojica se ne razlikuju.
Jeste li optimist?
– Da. Vjerujem u svoje suradnike, partnere, u sebe, ali prije svega vjerujem u građane Srbije. Sve ima svoj početak i svoj kraj, čak i ova vlada. Jedino što su uspjeli je prodati rog za svijeću ovom narodu, ali ta je prijevara definitivno otkrivena. Siguran sam da ćemo se boriti za normalne izborne uvjete, a na tim i takvim izborima ovaj režim nema što tražiti. Ovi izbori neće značiti samo kraj ovog režima, već i početak normalnosti u Srbiji. Normalnost je ono što je Srbiji prije svega potrebno.
M. Marković/IZVOR: Direktno.rs.
