Nekakav Duhaček ili tako nešto, konačno je uspio postići da ga uhapse. Svojski se čovjek trudio otkad je dobio novinarsku iskaznicu Indexa, a pogotovo otkad se spolno autao, skrenuti pozornost ozbiljnijih institucija i zvučnih imena na svoje potrebe.
I država, senzibilna kakve jest, ispunila tom stvorenju želju.
Odmah se uzburkala javnost, Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš, Bojan Glavaševič i Dalija Orešković se zgražaju, HND na čelu s Hrvojem Zovkom oštro prosvjeduje, a očekuju se žustre reakcije slobodarskih, proljubavnih, prograđanskih i progresivnih udruga počevši od onih za ženska prava do onih za spolnu, rodnu, transrodnu jednakost i mirovno studiranje svega navedenog.
Ja sam izrazito protiv hapšenja stvorenja Duhaček. Mnogi će reći da se javno hvalio podrivanjem Republike Hrvatske, da je vrijeđao, prostačio pa da je kao novinar s iskaznicom Indexa bio pronositelj nove satiričke doktrine umjesto istrošene postferalovske i pupavičizirane u Novostima.
Ako država mora hapsiti takve kao Duhaček zbog straha od “podrivanja”, onda tu državu stvarno treba nekako srušiti ili zabraniti. Jer je karikatura. Kad ju takvi mogu podrivati, izvrijeđati ili dovesti u brigu, bolje da ne postoji jer ništa ne vrijedi.
Duhaček je, barem gledajući njegove objave, stvorenje željno pozornosti, a njegovo psihosocijalno stanje ne smije prosuđivati policija, niti je pendrek lijek za takve guzice.
Ozbiljna država ima specijalizirane struke, institucije i metode za takve pozive u pomoć, a stvorenje Duhaček je po svemu sudeći samo molio pomoć na jedini način na koji je znao. Umjesto da se društvo i institucije pitaju kako mu pomoći, što mu treba, treba li mu odrezak, nešto brašna, soli, krumpira, riže, ili mu treba dečko pa razmisli onako institucionalno i slobodarski kako mu pomoći, oni ga hapse.
Loša prosudba i odluka.
Jer, stvorenje Duhaček će sada postati važno, donosit će mu organizirano hranu i piće, javljat će se ranjena srca, a moguće da mu neki antifašist donese i dinamit za uspješnije podrivanje države. Tko zna gdje će to završiti.
Dobra, snažna i slobodarska država stvorenjima koja ju podrivaju kao Duhaček treba omogućiti potpunu slobodu. Pogotovo slobodu od bilo kakve društvene odgovornosti i obveza. Valja pri tom voditi računa i o njegovoj sigurnosti, postarati se da ne dolazi u doticaj ni s vilicom, nožem, vezicama na tenisicama i sličnim opasnim sredstvima, a za svaki slučaj imati i specijaliziranu pomoć pri prelasku ulica i slično.
Princip potpune slobode može biti univerzalno rješenje pametne države, pa sličan model primjenjivati na ugrožene znanstvenike kao Klasić, političare kao Pupovac ili slobodarske borce protiv fašizma kao Zoran Pusić.
Pogotovo bi to bilo idealno rješenje za Hrvoja Zovka i rukovodstvo HND-a te radi ravnopravnosti primijeniti ga i na čuvara postkušecovskog HNiP-a Hrvoja Juvančića, jer jedini način da se takve istinski solidarizira sa stvorenjem Duhaček s indexovom iskaznicom novinara, jest da im se da potvrda da mogu raditi što hoće i da ne mogu biti odgovorni nizašto. Samo se prema njima može biti odgovoran, jer ih valja s takvom potvrdom čuvati čak i od samih sebe. To je odlika dobre države.
Zato prosvjedujem protiv hapšenja i zagovaram potpunu slobodu od bilo kakve društvene odgovornosti za Duhačeka, ali i za sve nabrojane i njima slične, kojih se nisam sjetio.
Marko Ljubić/Foto:index
