“I ovih dana, kad eterom dominira riječ isprika zbog “ove ili one” krađe, “ovakve ili onakve” presude, pomišljam kako bismo se, prije svega, trebali ispričati Blagi i svim poginulim braniteljima jer im je ukradena njihova Hrvatska” kaže Tomislav Karamarko.
Zašto bih se ja recimo ispričao Blagi Zadri, zašto bi se ispričalo stotine, tisuće ljudi koje poznajem, koji nikada nisu bili u poziciji kompromitirati simboliku Blage Zadre?
Zašto bi se recimo ispričavali ljudi u javnim, državnim, političkim organizacijama i institucijama koji godinama dobro, uspješno i pošteno rade svoj posao?
Konačno, zašto bi se itko ispričavao danas, pokojnom Blagi Zadri? Ispada da je Blago Zadro branio Vukovar, Hrvatsku, živio i poginuo da bi prisvojio budućnost generacija, pa i svoje obitelji. Heroji bezuvjetno riskiraju živote gospodine Karamarko, jer da nije tako, ne bi imali nacionalni, integrativni značaj i simboliku.
Heroji nikome ne dociraju, nikada se nisu zaklanjali tuđom simbolikom, niti su bilo što radili da bi ih se slavilo i u njihovo ime upravljalo tuđom slobodom i životima.
Ne može se dati život za svoju slobodu, čast i ponos, a preuzimati to bilo kome.
Iako se prisjećamo trenutka njegove pogibije, ni danas, pogotovo danas nije ni primjereno ni prikladno javno se oglašavati na taj način, jer svatko tko promiče ili nameće, makar naizgled pokajnički imperativ u ime toga čovjeka, čija je veličina upravo u tome što nije ostavljao zavjete i u tome što je jedan od bezbrojnih velikana našega naroda, ali nikada i nigdje jedini i najveći, pa ni na ovaj dan, jeftino pokušava prisvojiti djelić slave i veličine toga čovjeka. To je razlog pokajanja, upravo to neovlašteno i patetično pozivanje u njegovo ime.
To ne valja raditi, a pogotovo to ne bi smjeli raditi dugogodišnji vrlo utjecajni, pa i vodeći političari, koji su imali državne mehanizme i moć usmjeriti Hrvatsku, pa i prema onome što zagovaraju vizijom Blage Zadre.
Tražiti prostor za vlastitu vidljivost, koristeći nepozvano ime jednoga od velikana i izražavati u njegovo ime neadresiranu opću kritiku na cjelokupan hrvatski narod, nije nimalo slavno, časno ni u duhu simbolike Blage Zadre.
On se nije skrivao, nije fair skrivati se iza njega.
Blago Zadro iz svega poznatoga o njemu nikada nije bio patetična osoba, čemu danas patetika i skrušenost pod njegovim imenom?
Ni Blago Zadro, niti itko tko je umirao i umro za slobodu hrvatskog naroda nije obavezivao generacije poslije sebe, vjerujem ni svoju obitelj, svojim vizijama i idealima, naročito ne načinom putovanja životnim prostranstvima. Naročito nije ovlastio nikoga govoriti u njegovo ime i obavezivati bilo koga na pokajanje.
Ima trenutaka kad je izraz najdubljeg poštovanja – šutnja. Ako bi itko to trebao znati, političari bi trebali.
Marko Ljubić/Foto:hrt
