Hrvoje Zekanović, vrlo agilni saborski zastupnik Hrasta i Hrvatskih Suverenista, ne ustručava se javno iznijeti svoje mišljenje o svim pitanjima, najrazličitijeg spektra. Tako se na osebujan način osvrnuo i na najnoviju gužvu oko masona:
” Trebalo bi biti transparentno, odnosno mi bismo trebali tražiti od masonske lože popis članova i s druge strane svaki dužnosnik bi morao navesti je li član masonske lože ili nije. Ako je neko društvo tajno, onda je zapravo i ilegalno, to je problem.
Po meni bi popis članova nekakve udruge trebao biti transparentan, baš zbog ovih stvari, a dužnosnici koji obavljaju ovako visoke dužnosti bi trebali navesti jesu li članovi bilo koje udruge pa onda i masonske lože.”
Hm.
Riječi Hrvoja Zekanovića su ponajbolji dokaz da nije uvijek dovoljno imati dobru volju te da ljudi u javnosti moraju jako voditi računa govoriti samo ono i onda kad se te riječi ne mogu iskoristiti protiv ciljeva za koje se zalažu i protiv njih samih. A to je najčešće moguće postići ako govornik govori o pitanjima i problemima, koje poznaje. Inače eto ti neželjenih nevolja iz dobrih namjera.
Tražiti od masona popis njihovoga članstva radi otklanjanja potencijalnog štetočinstva tih tipova, sliči mi na Petrovljevu ovjeru nekakve izjave o odgovornosti kod bilježnika ili recimo kao da Hrvatska uputi pismo Srbiji sa zamolbom da nam lijepo dostave popise svojih agenata po Hrvatskoj. A mene prijedlog da dužnosnici daju izjavu jesu li masoni ili nisu, podsjeća na svemoć potvrde, od čega smo mi u Hercegovini svojevremeno napravili vic na svoj račun.
Naime, došao se Hercegovac prijaviti u kamp specijalne policije u Zagreb, uoči srpske agresije. Kršna momčina, dva metra visok, metar preko leđa, puca zemlja pod njim. Kad je, nakon strpljivog čekanja stao pred službenika za upis, ovaj ga uz ostalo pita – znadete li plivati?
– Ne znam!, iskreno će Hercegovac, ali imam diplomu!
Zamišljam, recimo da Plenković usvoji Zekanovićevu ideju, iziđe s njom pred Pupovca i Vrdoljaka, konsultira Šeksa. Pogotovo bi Pupovca i Šeksa oduševio prijedlog da dužnosnici objave jesu li članovi masonske lože i svih mogućih bivših i sadašnjih tajnih udruženja.
Kao dokazani ustavni patriot, Pupovac bi istoga trenutka shvatio da sve sumnje, optužbe i javna propitkivanja lika i dijela svojih pupavičastih i antifašiziranih Srba može otkloniti običnom potvrdom. Pa bi svi bivši pripadnici vojske, policije, pravosuđa Republike Srpske Krajine napisali da nisu bili to što su bili.
Pa bi svi bivši udbaši izjavili da nisu udbaši, kosovci da nisu kosovci, svi bi sorošovci izjavili da nisu sorošovci.
Islamisti bi izjavljivali da su mirotvorci, a od mafijaških šefova bi se tražio popis pripadnika mafije, od Al Qaide popis njihovih spavača, od Srbije popis njihovih agenata. Dužnosnici bi stajali u redu i potpisivali takve izjave, a uzdah čistoga olakšanja bi se pronosio nad Hrvatskom.
Za pet minuta bi se Hrvatska oslobodila svih nevolja. Svi bi imali potvrde da nisu nevaljalci, da nisu korumpirani, strani agenti, ili, kao u vicu – da znaju plivati. Jedino ih ne bi smjeli gurnuti u rijeku, nastala
bi frka.
Admiral Domazet Lošo bi imao novi izazov za izučavanje ove super-sigurnosne metode, dosadašnja doktrina nacionalne sigurnosti bi bila opasno osporena. Čak i Krstičevićeva, koju mu je pomagao izraditi Gordan Bosanac.
Mogle bi se ukinuti sve represivne institucije, ne bi nam trebala vojska, policija, a na granicama bi se smjenjivali aktivisti Centra za mirovne studije Gordana Bosanca.
Sumnjam da je srčani i dobri Hrvoje pomišljao da se njegove riječi mogu izroditi u ovo što sam naveo, a mogu i u gore od toga, pa je zato i njemu i mnogim dobronamjernim ljudima dobro savjetovati da je bolje imati u svakom trenutku sendvič u džepu i zagristi u ukusno i korisno umjesto u kamere i mikrofone.
Bolje biti sit nego redikul.
Marko Ljubić/Foto: cropix
