U Washingtonu je 9. do 11. srpnja 2024 održano 33. zasjedanje NATO-a uz sudjelovanje 32. zemlje članice Saveza. Hrvatsku je na tom summitu predstavljao predsjednik Republike Zoran Milanović. NATO je tom summitu usvojio Deklaraciju o misiju NSATU („NATO Security Assistance and Training for Ukraine“ „NATO-ova sigurnosna potpora i obuka za Ukrainu“)
Prema onome što se moglo naći u medijima specijaliziranim za sigurnosna pitanja, riječ je o zajedničkoj NATO-ovoj koordinaciji pomoći Ukrajini koja je do sada nije bila zajednički koordinirana, nego je svaka od država Ukrajini pomagala samostalno u naoružanju i novcu. U programu misije NSATU riječ je i o zajednički koordiniranoj obuci ukrajinskih vojnika na teritoriju zemalja članica NATO-a, što također do sada nije bio slučaj.
Prema istim medijima misija NSATU pretpostavlja i zajednički NATO tim koordinatora na teritoriju Ukrajine, koji bi utvrđivali potrebe na licu mjesta i vjerojatno imali nadzor upotrebe sredstava. (Poznato je da je u javnosti prisutna priča o netransparentnom trošenju financijske pomoći, odnosno da se jedan dio novca ne troši za državne potrebe i da se prelijeva u privatne džepove). Dokument nazvan NSATU s takvim programom usvojen je jednoglasno.
18. 9. 2024. Miro Bulj saborski zastupnik Mosta, na zasjedanju Sabora Republike Hrvatske, za vrijeme trajanja aktualnog sata postavio je Premijeru Plenkoviću sljedeće pitanje „Hoćete li slati hrvatske vojnike na bojišta Istočnog ratišta“?
1. 10. 2024. Predsjednik Milanović javnosti je priopćio da on „Kao Vrhovni zapovjednik OSRH, u okviru svoje ustavne nadležnosti neće dati prethodnu suglasnost na odluku o sudjelovanju OSRH u takvoj misije koja može štetno djelovati na nacionalne interese Republike Hrvatske.“ Milanović istom prilikom dalje objašnjava: „Vladin prijedlog odluke o sudjelovanju OSRH u misiji NSATU temelji se na odluci NATO-a koja je donesena na vrhu NATO-a, održanom 10. i 11. srpnja 2024. u Washingtonu, na kojem je sudjelovao i Predsjednik Republike.“
Milanović istom prilikom u istom dokumentu dalje objašnjava: „Predsjednik Republike nije se protivio donošenju takve odluke na razini NATO-a budući da, nakon donošenja odluke, države članice same odlučuju hoće li i na koji način sudjelovati u toj aktivnosti.“ Vrlo zanimljivo na sastanku hoće, a kad prođe sastanak neće. Baš fino. Jako pouzdan partner.
U istom priopćenju Milanović dalje objašnjava: „Zadaća je Predsjednika Republike zaštiti Hrvatsku od rata i poduzeti sve mjere kako bi Hrvatska ostala izvan ratnih sukoba. Upravo zbog toga predsjednik Republike nije dao prethodnu suglasnost na odluku o sudjelovanju OSRH u misiji sigurnosne i obučne potpore Ukrajini, vodeći se prije svega hrvatskim interesima i štiteći Hrvatsku od mogućeg uvlačenja Hrvatske u ratni sukob“. Zašto je to propusti reći na summitu NATO-a kad je odluka usvajana? Jeli bio „pri piću“. Kad je lagao, kad je glasao za odluku ili sad laže, ili laže tako i tako jer drugačije ne zna ili se plaši da na summitu bude ismijan?
4. 10. 2024. Milanović je imao potrebu dodatno informirati hrvatske građane o misiji NSATU: „Ja naravno nisam bio protiv komunikea koji je usvojen ranije na summitu NATO-a u srpnju, jer da sam bio protiv komunikea, on ne bi bio usvojen.“ Milanović je dalje nastavio: „Moj stav će uvijek biti da u ovakvim ludorijama i neodgovornim avanturama ne sudjelujemo.“ Pa dalje nastavlja; „Dakle ta misija je korak dalje prema ratu. Definitivno.“ Pa to još dodatno potvrđuje; „Dakle, NATO se direktno uključuje u rat“, pa dalje nastavlja „to ono što se do sada radilo bilateralno, a sada to radi NATO. To je ulazak u rat.“
8. 10. 2024. Ured Predsjednika Republike javnosti se obratio priopćenjem povodom Milanovićeve posjete Crnoj Gori u sklopu projekta Brdo – Brijuni. U tom priopćenju se među ostalim kaže: „Dakle, misija NATO-a za obuku – to zaboravite jer obuke nema. Ovo je važnije: logistička potpora u Ukrajini je misija kojom NATO ulazi u ratni sukob. Planiranje ratnih potreba u stožeru u realnom vremenu, za ukrajinsku vojsku, je ulazak u rat.“
16. 10. 2024. U Hrvatskom saboru, sjednica Odbora za obranu. Predsjednik Milanović je kao vrhovni zapovjednik zabranio načelniku Glavnog stožera OSRH general-pukovniku Tihomiru Kundidu da nazoči sjednici saborskog Odbora za obranu na koju je bio pozvan.
Ministar obrane RH Ivan Anušić i zastupnici vladajuće većine napustili su sjednicu saborskog Odbora za obranu, budući da, kako je rekao Anušić, bez načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Tihomira Kundida „nema smisla“ nastaviti raspravu o sudjelovanju Hrvatske u NSATU misiji. „S nama danas nije načelnik Glavnog stožera koji je najupućeniji u misiju o kojoj trebamo raspravljati, i koji je trebao pojasniti što ta misija predstavlja i na koji bi način bili uključeni“, rekao je ministar Anušić. „Zakazat ćemo novi sastanak pa ćemo ponovno pokušati dobiti načelnika GS i nadamo se da mu se neće dogoditi ovo što mu se danas dogodilo“, dodao je Anušić.
18. 10. 2024. U izjavi za javnost Predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk (SDP) rekao je: „Dobio sam pismo načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH u kojem me izvještava da sukladno dobivenoj zapovijedi koju je zakonski obvezan provesti, ne može doći na sjednicu saborskog Odbora za obranu koja se nastavlja u ponedjeljak (21. 10. 2024.) u 13:30 sati“.
Istim povodom ministar obrane Ivan Anušić je, kako su to prenijeli mediji, rekao: „Predsjednik RH Milanović „mobingira Kundida i Oružane snage RH, ovo što se sad događa udar je na institucije hrvatske države i temelje hrvatske države i zlouporaba položaja i pozicije koju uživa Zoran Milanović“. Anušić je istom prilikom, kako to prenose mediji, još rekao: „Naredbom Milanovića dva puta je spriječen predstavnik OSRH-a, koji ima ulogu, kao struka, kao vojnik, netko tko ne govori iz kuta politike, spriječen je dva puta zaredom da kaže istinu javnosti“.
21. 10. 2024. Druga sjednica saborskog Odbora za obranu na temu NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini – NSATU. Konstatirano je da je Milanović i po drugi put zabranio načelniku Glavnog stožera OSRH general-pukovniku Tihomiru Kundidu da nazoči sjednici saborskog Odbora za obranu na koju je pozvan.
Nakon rasprave u kojoj su Milanovićevi sljedbenici tvrdili, kao i Milanović, da NSATU predstavlja NATO-v ulazak u rat s Rusijom, ministar Anušić je pročitao Informaciju o NSATU koju mu je na njegovo traženje dostavio general Kundid.
U ovom tekstu donosim prijepis navedene Informacije generala Kundida:
Poštovani gospodine podpredsjedniče Vlade i ministre obrane
Sukladno Vašem zahtjevu iz Veze, dostavljam Vam informaciju o NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU).
Vojni odbor NATO-a dao je zadaću ACO (Allied Command Operations) da izradi Operativni plan (OPLAN) pod nazivom NSATU (NATO SECURITY ASSISTANCE AND TRAINING FOR UKRAINE). SACEUR (Vrhovni saveznički zapovjednik za Europu) je izradio OPLAN za provedbu aktivnosti NSATU koji je potom dan na daljnje postupanje Vojnom odboru dana 6. svibnja 2024. godine.
OPLAN predviđa do kraja 2024. godine provesti reorganizaciju dosadašnjeg angažmana država članica i partnerskih zemalja u pomoći Ukrajini kako bi se cjelokupna pomoć Ukrajini koordinirala iz jedinstvenog zapovjedništva. Navedeni plan predviđa tranziciju i objedinjavanje zadaća iz dosadašnje organizacije pomoći Ukrajini kroz djelovanje Skupine za sigurnosnu pomoć Ukrajini pod vodstvom SAD-a i međunarodnog središta za donacije i koordinaciju pomoći Ukrajini pod vodstvom Velike Britanije. NSATU slijedi procedure misije izvan članka 5.
Posebno je naglašeno da NATO nije niti će postati strana u oružanom sukobu kao posljedica ove aktivnosti. Teritorijalno, provedba OPLAN-a je isključivo na teritoriju zemalja članica NATO-a.
OPIS NSATU AKTIVNOSTI
NSATU koordinira obuku i organizira opremanje Ukrajine radi unapređivanja jedinstva napora i potpore prema održivoj transformaciji Ukrajinskih obrambenih i sigurnosnih snaga, interoperabilnih s NATO-om, usklađenih s NATO standardima, kako bi bile sposobnije braniti Ukrajinu i odvratiti daljnju agresiju Rusije.
Navedeno se provodi kroz sljedeće glavne zadaće:
- razvoj snaga
- koordinacija opremanja
- koordinacija obuke
- logistika opremanja
Države članice NATO-a u NSATU će sudjelovati raspoređivanjem stožernih časnika i dočasnika na lokacije aktivnosti na strateškoj i operativnoj razini te dodjeljivanjem postrojbi u logističke centre. Očekuje se kako će u toj aktivnosti sudjelovati približno 700 pripadnika iz savezničkih i partnerskih država, a sjedište NSATU-a bit će u Weisbadenu u Saveznoj Republici Njemačkoj, dok će logistički centri biti u državama saveznicama na istočnom krili NATO-a.
DOPRINOS OSRH NSATU AKTIVNOSTI
- Ustrojbena mjesta koja bi HRV časnici popunjavali u Zapovjedništvu NSATU bila bi sljedeća:
- Stožerni časnik iz područja logistike – razina čina bojnik
- Stožerni časnik iz područja planiranja – razina čina bojnik
- Za navedene dužnosti mjesto službe je Wiesbaden, Savezna Republika Njemačka.
- Kao dodatna sigurnost da naši časnici ne mogu biti upućeni na teritorij Ukrajine stavljeno je ograničenje koje priječi
- njihovo upućivanje na dužnost izvan teritorija Saveza te angažiranje na teritoriju Ukrajine.
S poštovanjem,
NAČELNIK GS OS RH
general- pukovnik Tihomir Kundid“
30. 10. 2024. U Saboru je održana zajednička sjednica Odbora za vanjsku politiku i Izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, na kojoj se raspravljalo o NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU). Na sjednicu je došao i zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge. Kako su to prenijeli mediji Ruge je tom prigodom među ostalim rekao:
“U pripremi svega ovoga smo se savjetovali s vojnom i pravnom stranom. Na koncu su bili šefovi država i vlada, njima smo sve objasnili. Rekli smo im kako je došlo do toga teksta i to smo predstavili široj javnosti. Jasno je da Ukrajini pomažemo u samoobrani. Ne borimo se zajedno s njom. Saveznik smo, ali ne postajemo strana u sukobu.“
“Sve 32 države članice već pružaju potporu Ukrajini, Hrvatska je već dala puno opreme, a da pri tom nije postala strana u sukobu. Ključno je za sve nas da ne postanemo strana u sukobu, nije to važno samo Zagrebu, ključno je i u Washingtonu, Berlinu i drugdje.“
Ruge je potom citirao Washingtonsku deklaraciju o pomoći Ukrajini koju su potpisala 32 šefa vlada i država, pri tom navodeći; „To je dokument dogovoren sa svim šefovima država u Washingtonu i dogovoreno je kao rezultat pregovora 32 zemlje članice, 32 veleposlanika pri NATO savezu i na koncu šefovi vlada i država. Sada ću vam pročitati članak 15.“
Slijedi tekst koji je pročitao:
“Odlučili smo uspostaviti NSATU kako bismo koordinirali dobavu vojne obuke za Ukrajinu među saveznicima i partnerima. Cilj je pružiti sigurnosnu potporu Ukrajini na dugoročno održivoj razini, omogućavajući predvidljivu i sveobuhvatnu potporu. NSATU, koji će djelovati u zemljama članicama bit će samoodrživ u skladu s poveljom UN-a. NSATU neće, prema međunarodnom pravu, učiniti NATO stranom u sukobu. Podupirat će transformaciju ukrajinskih oružanih snaga omogućujući njenu daljnju integraciju u NATO“.
Nakon što je pročitao prednji tekst Ruge je dodao; „To je nešto što su šefovi država i vlada dogovorili u Washingtonu. Sve je utemeljeno na pravnom savjetovanju i vjerujem kako ovo jasno govori da NATO neće postati strana u sukobu. NATO neće postati strana u sukobu i NATO neće pružati logističku potporu izvan teritorija zemalja članica NATO-a. NSATU je uspostavljen izvan Ukrajine i neće biti NATO snaga u Ukrajini.“
Ruge je tom prigodom, kako to prenose mediji, među ostalim još rekao: “NSATU će nastojati identificirati i koordinirati različite vrste potpore Ukrajini, a uspjeh će biti onoliki kolike će biti donacije i potpora različitih nacija. Odluči li se Hrvatska na to, to će biti vrijedan doprinos misiji. To je neophodno za uspjeh misije, a to je opet neophodno kako bi Ukrajina ostala suverena, neovisna država.“
“Ova nova grana NATO-a smještena je u Wiesbadenu i očekujemo da bude u potpunosti operativna u nadolazećim mjesecima. Imamo već puno zaposlenih, Mark Rutte je bazu posjetio prije nekoliko dana.“
„NSATU je odlučan poduprijeti ukrajinski suverenitet. Imat će zadaće koje su već uspostavljene i već su na neki način određene nakon napada Rusije na Ukrajinu. One su izričito obuka i nadgledanje obuke ukrajinskih oružanih snaga, te pružanje potpore kroz planiranje“.
Zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge je, kako to prenose mediji, među ostalima rekao i ovo:”NSATU će također imati časnike za vezu u Ukrajini koji će ponekad putovati u Ukrajinu. Nekoliko njih. Odluka o tome tko će oni biti može odlučiti svaka zemlja. Neće sudjelovati u borbama, oni će biti samo časnici za vezu. Pratit će sigurnosna događanja u Ukrajini i omogućiti koordinaciju i suradnju među saveznicima.“
O s v r t
Ponovimo;
Načelnik GS OS RH general-pukovnik Tihomir Kundid u svojoj Informaciji ministru obrane RH Ivanu Anušiću navodi da je „Vrhovni saveznički zapovjednik u Europi izradio OPLAN za provedbu aktivnosti NSATU koji je potom dan Vojnom odboru dana 6. svibnja 2024.“
Zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge u Saboru na je na zajedničkoj sjednici Odbora za vanjsku politiku i izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini NATO-a rekao: „To je dokument dogovoren sa svim šefovima država u Washingtonu i dogovoreno je kao rezultat pregovora 32 zemlje članice, 32 veleposlanika pri NATO savezu i na koncu šefovi vlada i država.“
General Kundid u već citiranoj Informaciji ministru obrane Anušiću navodi „Posebno je naglašeno da NATO nije niti će postati strana u oružanom sukobu kao posljedica ove aktivnosti“, te navodi da je „doprinos OSRH NSATU aktivnosti“ predstavljaju dva stožerna časnika s razinom čina bojnik, te da je njihovo „mjesto službe Wiesbaden, Savezna Republika Njemačka.“ Kundid dalje navodi: „Kao dodatna sigurnost da naši časnici ne mogu biti upućeni na teritorij Ukrajine stavljeno je ograničenje koje priječi njihovo upućivanje na dužnost izvan teritorija Saveza te angažiranje na teritoriju Ukrajine.“
Zamjenik glavnog tajnika NATO-a Ruge na već spomenutoj sjednici u Saboru reče: „Ukrajini pomažemo u samoobrani. Ne borimo se zajedno s njom. Saveznik smo, ali ne postajemo strana u sukobu.“ „NATO neće postati strana u sukobu i NATO neće pružati logističku potporu izvan teritorija zemalja članica NATO-a. NSATU je uspostavljen izvan Ukrajine i neće biti NATO snaga u Ukrajini“.
„NSATU će također imati časnike za vezu s Ukrajinom koji će ponekad putovati u Ukrajinu. Nekoliko njih. Odluka o tome tko će oni biti može odlučiti svaka zemlja. Neće sudjelovati u borbama, oni će biti samo časnici za vezu. Pratit će sigurnosna događanja u Ukrajini i omogućiti koordinaciju i suradnju među saveznicima.“
Ponovimo da je Ruge istom prilikom još rekao: „Sve 32 države članice već pružaju potporu Ukrajini, Hrvatska je već dala puno opreme, a da pri tom nije postala strana u sukobu. Ključno je za sve nas da ne postanemo strana u sukobu, nije to važno samo Zagrebu, ključno je i u Washingtonu, Belinu i drugdje.“
Podsjetimo na ono što je rekao Milanović: 1. 10. 2024.
Zadaća je Predsjednika Republike zaštiti Hrvatsku od rata i poduzeti sve mjere kako bi Hrvatska ostala izvan ratnih sukoba. Upravo zbog toga Predsjednik Republike nije dao prethodnu suglasnost na odluku o sudjelovanju pripadnika OSRH u misiji sigurnosne i obučne potpore Ukrajini“. 4. 10. 2024. Milanović među ostalim kaže: „Ta misija je korak daje prema ratu. Definitivno.“ „Dakle NATO se direktno uključuje u rat“. „To je ulazak u rat.“
Vrijedi podsjetiti da se Kundidova Informacija Anušiću u cijelosti poklapa s onim što je u Saboru na sjednici saborskog Odbora za vanjsku politiku rekao zamjenik glavnog tajnika NATO-a Boris Ruge. Ta činjenica je i potopila Milanovića. On je na ponižavajući način nastojao isključiti generala Kundida koji je kao načelnik GS OSRH i mjerodavan i kompetentan i informiran i kvalificiran demantirati Milanovića pred saborskim Odborom za obranu pa prema tome i pred hrvatskom javnošću i dovesti Milanovića u politički vrlo neugodnu situaciju da je lagao o tako značajnoj stvari, dovodeći Hrvatsku u poziciju nepouzdanog saveznika.
Milanović je za glavnog tajnika NATO-a rekao da je „briselski ćato“ i gdje će prema tome vrijediti riječ jednog „briselskog ćate“ kao njegova, predsjednika Republike Hrvatske.
Ali, ispala je velika nevolja. Kundid je Anušiću dao pisanu informaciju za koju evidentno Milanović nije znao koja je identična s onim što je rekao „briselski ćato“. Kud ćeš većeg jada. Javnosti je postalo jasno da je lagao.
Da bi se pokušao osvetiti Kundidu Milanović je od Kundida zatražio da mu pred zgradom Ministarstva obrane, gdje je sjedište GS OSRH i Kundidov ured, prostre crveni tepih i postroji počasnu bojnu, jer će mu on doći u posjetu. Pokušao je isprovocirati Kundida i natjerati ga na kakav protokolarni propust. Ali nije uspio. Kundid je sa suradnicima otrpio njegov posjet, kao što je otrpio poziciju kućnog pritvora koju mu je čak tri puta priredio Milanović. Drži ga kod sebe u uredu dok traju sjednice Saborski odbora o NSATU, pa kad sjednice prođu pusti ga. To govori o kakvoj se bijednoj ličnosti kod Milanovića radi. „Nećemo biti psići koji samo idu i laju“.
Milanović je tim riječima zapravo portretirao sebe. On načelnika GS OSRH nastoji pretvoriti u „psića koji samo ide i laje“. Podsjetimo da je Kundidova prethodnika Hranja prisiljavao da sjedi s njim u Kovačevićevu kafiću u Slovinskoj za vrijeme kovida. Svaka sličnost sa sjevernokorejskim „vođom“ Kim Li Sungom ovdje je zaista posve slučajna.
Milanović je uspio od SDP-ovaca napraviti „psiće koji samo idu i laju“ i na prethodnim parlamentarnim izborima, kad je kao Predsjednik republike došao na sjednicu njihova Glavnog odbora i predstavio im se kao njihov premijerski kandidat, gdje su oni kao i on morali vrijeđati i napadati Ustavni sud, i sada kad je jasno kako laže da NATO-a misijom NSATU ulazi u rat, a oni to moraju ponavljati i ne smiju dolaziti na sjednice saborskih Odbora na tu temu, ne smiju čuti što im na tu temu ima za reći zamjenik glavnog tajnika NATO-a, jer eto i oni kao i Milanović misle svojom glavom, a ta bi im glava iz NATO-a mogla ne daj Bože dovesti u nedoumicu.
Kod MOST-ovaca je situacija drugačija. Oni nisu Milanovićevi „psići koji samo idu i laju“ zato što to moraju, kao Kundid, kao SDP, nego zato što oni to hoće.
Ako Milanović na ovim predsjedničkim izborima pane, a sve su prilike da hoće, bit će u taj pad i utkane zasluge generala Kundida koji je otrpio silna poniženja od strane nedostojna čovjeka, ali ga je i srušila njegova Informacija Anušiću, koja je ponovimo to identična onome što je pred saborskim Odborom za obranu rekao „briselski ćato“. Laž je postala bjelodana, vidljiva ne samo u politici nego i širokoj političko publici.
Dobrica Ćosić „otac srpske nacije“ kaže da je: „Laž vid Srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito i inventivno. Laž je Srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina. Srbe je toliko puta u historiji spašavala laž“.
Suprotno od toga laž je Hrvate uništavala, masovno ih je ubijala, zatvarala, progonila, zatirala.
Što su ciljevi Milanovićeve laži, zašto laže?
Milanović, kao i srpska politika nije zadovoljan dosadašnjim Američkim uredovanjem u ovom djelu svijeta. „Nećemo biti Američki robovi.“ Nećemo biti samo psići koji idu i laju.“ Kosovo je oteto od Srbije.“
Jasno je da se postavlja pitanje vidi li Milanović rješenje na Istoku s Rusko – Turskim uredovanjem. Iz tog njegova nezadovoljstva Amerikom i općenito Zapadom i traženja rješenja na drugoj strani proistječe i njegova neskrivena i vrlo izražena mržnja prema HDZ-u koji je privržen Zapadnim vrijednostima i savezništvima.
Zanimljivo da je njegov jedini vanjskopolitički saveznik Milorad Dodik i da mu tu ništa ne smrdi. Čak što više, u društvu s Miloradom Dodikom, koji je Putinov glasnik za ovaj dio svijeta, osjeća se politički ostvarenim što jasno i ističe. „Dodik je naš saveznik u BiH i to treba znati.“ „Takvog Srbina želim za susjeda.“ Kad je Dodiku počelo suđenje zbog neprovođenja odluka Visokog predstavnika u BiH, Milanović ga uzeo u zaštitu, „Amerikancima i Englezima“ poručuje: „Dalje prste od Dodiga“.
Milanović Hrvatsku vodi u rješavanje problema onako kako to vidi srpska politika. On iz toga neće, ne zna i ne želi izići.
Rusi i Turci bi ponovno raspad Jugoslavije stavili na stol, a što je bilo na Miloševićevom stolu i danas je na Vučićevu stolu, koji djeluje zahtjevnije i od samog Miloševića. Tu je i Erdogan sa „zlatnim dobom Tursko – Srpskih odnosa“, a Hrvatske interese bi zastupao on, Milanović bez utjecaja Amerike i Zapada koji su prema Milanoviću „Najneinteligentniji generacija u novijoj povijesti.“ Projekt „slučajne države“ u cijelosti bi bio realiziran.
Za sad se Milanović u realizaciji projekta „slučajne države“ koristi pozicijom Predsjednika i nastoji Hrvatsku kompromitirati na vanjskom planu kod saveznika. U provođenju tog svog projekta pokušao je on na prethodnim parlamentarnim izborima doći do učinkovitije vlasti i to udarom na ustavni poredak uz nevjerojatnu medijsku naklonost i zluradost sinova propasti, ipak nije uspio. Nije uspio dovesti u pitanje hrvatsko mjesto na geopolitičkoj karti svijeta.
“Slučajna država“ s Milanovićem treba otići u povijest, pa će i zluradi izgubiti pouzdanje i utonuti u beznačajnost. Sve će ostalo doći. Hrvati su vrijedan narod i neka u miru grade svoj Dom i jačaju svoju poziciju kod svojih saveznika u svijetu.
Milanovićev projekt „slučajne države“ i političke snage u Hrvatskoj koje Milanović vuče kao zla sudbina nastoje blokirati Hrvatsku da u cijelosti ostvari sve svoje strateške i nacionalne ciljeve, a time i da realizira sve svoje nacionalne potencijale.
Otkud proruska politika kod Hrvata? Jeli ona nastavak političkog Jugoslavenstva kod Hrvata. Navodim i to da političko Jugoslavenstvo kod Hrvata nije uvozna roba nego izvorno hrvatski politički proizvod, izravno suprotstavljena pravaštvu i te dvije politike paralelno, u različitim političkim projektima i izrazima kod Hrvata i dans žive, jednako suprotstavljene po svojim političkim ciljevima od svog nastanka do danas, s tim što je političko Jugoslavenstvo dans nesretno, kao što je pravaštvo bilo nesretno u proteklim vremenima i ono živi svoju nesreću.
One koji kažu da hrvatsko političko jugoslavenstvo treba zaboraviti jer su na referendumu o neovisnosti svi bili za, vrijedi podsjetiti da je referendum o neovisnosti Hrvatske održan u uvjetima kad je Beograd od Jugoslavije već bio napravio ruševinu. Hrvatsko političko Jugoslavenstvo je izdano od Beograda koji to više nije želio i njihovo političko hrvatstvo je iznuđeno.
Podsjetimo:
-
- 5. 10. 1998. Miting „Jogurt revolucije“ ili „antibirokratske revolucije“ u Novom Sadu, srušena je Vlada AP Vojvodine. „Oj Srbijo iz tri dela uskoro ćeš biti cela.“
- 19. 11. 1998. Milijunski miting na Ušću u Beogradu.
- U siječnju 1989. Miting u Crno Gori u Titogradu „Pala Vlada usred Novog Sada i ova će usred Titograda.“ I bi tako.
28. 6. 1989. Milijunski miting na Gazimestanu na Kosovu. Milošević je s govornice najavio rat. Masa je pjevala „Ko to kaže ko to laže Srbija je mala, nije mala, nije mala, triput ratovala, i opet će, i opet će, ako bude sreće“. - 19. svibnja 1991. Referendum o neovisnosti u Hrvatskoj. Referendum o neovisnosti u Hrvatskoj je održan u uvjetima kad više nije bilo izbora.
Ovdje i jedna pjesma treće strane s početka velikosrpske agresije na Hrvatsku; „Druže Tito da ti je ustati pobili se Srbi i Hrvati, među njima braća Muslimani čas na jednoj čas na drugoj strani.“
Podsjetimo na Milanovićevu izreku da za njega „nacija nije pitanje krvi, nego pitanje izbora“, a pitanje izbora za brojene pripadnike hrvatskog Jugoslavenstva više nije bilo. Samo tako je moguće objasniti da Milanović zastupa prorusku politiku radikalnije nego Vučić. Milanović je na Zapadu nesretan. On na Zapadu nije kod kuće.
Milanović je u suštini ostao sljedbenik brozovske vjere. Ta brozovska vjera je „protiv toga da se NATO širi igdje“. „Progonit će tko đavao grešnu dušu sve one koji budu glasali za prijem Švedske i Finske u NATO“. Oni će ih zvati „izdajnici i izdajnici su i oni koji s njime popiju kavu.“ Što ti je brozovska vjera, opasna za svakoga a njemu ništa. „Samo neka se igraju, neka pikaju bijesnog medvjeda penkalom u oko“
Proruska politika kod MOST-ovaca nije nastala kao Milanovićevo političko nasljeđe. Ona je MOST-ov izvorni proizvod.
Most je za samo nekoliko mjeseci srušio desnu vladu Tomislava Karamarka, koji im je u dobroj vjeri dao sve ključne resore u državi. Primitivistička laž i prevara, na koju je kao na minu nagazio Tomislav Karamarko.
Most je to također nakon nekoliko mjeseci pokušao uraditi i s vladom Andreja Plenkovića. Najprije formiranjem paralelne Vlade, gdje je Plenković šef svojima, a Božo Petrov svojima i njegovi ne odgovaraju Plenkoviću kao Premijeru, on njima nije šef, njima je šef Božo Petrov što je Petrov izrijekom i navodio. To se očitovalo i u dvije paralele politike, što je naročito došlo do izražaja u krizi Agrokor, pa je Vlada Bože Petrova krenula u smjenu ministara Vlade Andreja Plenkovića. Bilo je gadno, ali Plenković se nije dao srušiti kao Karamarko, ostao je na nogama.
Podsjetimo da je Božo Petrov kao predsjednik Sabora u vrijeme krize Agrokor zastupao istu politiku kao i Ruski veleposlanik u Hrvatskoj Azimov, stečaj i rasprodaja Agrokorovih poduzeća, suprotno politici Premijera Plenkovića da Agrokor nastavi s radom.
Mostovci su danima i tjednima nakon proteklih parlamentarnih izbora nudili Ivanu Penavi projekt države bez Vlade, gdje bi postojao samo Sabor koji bi donosio „zakone koji su dobri za građane“ kako je to predlagao Božo Petrov, bez uspostavljene vlade, što se u cijelosti poklapa s Milanovićevom „slučajnom državom“. Hrvatska bi postala neodrživo političko čudovište. Otkud takvi suludi projekti na hrvatskoj političkoj sceni?
Mostovci su prihvatili Milanovićevu laž da NSATU predstavlja ulazak u rat sa Rusijom. Njima to ne smeta, nego oni tu laž umnožavaju i toj laži nastoje dati dodatnu energiju. Ništa Kundid, ništa Ruge, samo Milanović. Nikola Grmoja je, 30. listopada 2024. na sjednici saborskog Odbora za vanjsku politiku i Izaslanstva Hrvatskog sabora u parlamentarnoj skupštini NATO-a, kopirajući glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova, rekao zamjeniku glavnog tajnika NATO-a Borisu Rugeu „oni koji su vas doveli neće uspjeti“.
Postoji priča da jedan dio hrvatske desnice, odnosno neki ljudi s desnog političkog spektra u Hrvatskoj podržavaju Milanovića. Postavlja se pitanje kako je to moguće? Baštine li ti ljudi u Hrvatskoj genetski politički poremećaj nastao kao posljedica milenijske hrvatske tragedije koja je svoju kulminaciju doživjela na kraju, odnosno neposredno nakon Drugog svjetskog rata, pa im taj genetski politički poremećaj proizvodi političku uzaludnosti, da nam je sve uzaludno, da je hrvatski državni projekt sam po sebi dugoročno neodrživ, pa idu za Milanovićem kao za zlom sudbinom od koje se tako i tako ne može pobjeći ( „Sudbina vodi one koji to hoće, a vuče one koji to neće“ Stoički rimski filozof Seneka 4.g. prije Krista – 65.g. poslije Krista.)
Nešto slično postoji kod Heradiskog judaizma, najkonzervativnijeg oblika ortodoksnog judaizma, koji su dominantno bili protiv cionizma – stvaranja države Izrael. Kod njih su vjerski razlozi, a Milanovićeve desničare „vuče zla sudbina“.
Marko Mamić/Foto: Filip Glas/NATO
