Robert Pauletić komentirao je skandal u kojemu se našao redatelj Dalibor Matanić koji je u posljednjih desetak godina seksualno uznemiravao i zlostavljao svoje kolegice glumice. Osudio je ponašanje ljevice koja stidljivo i blago komentira najnoviju aferu.
“Dalibor Matanić sad se koprca ka pantagana u mišolovci a portali, koji mu inače pišu hvalospjeve, trenutačno se ipak moraju zgražat nad njegovim nedjelima. Žena mu doma sasvim sigurno sere:’Dalibore, zašto si sla poruke i nepristojne sličice u inboxe? Je li bilo šta s tim glumicama, a?’
Sasvim je moguće da je ovako na “drž-ne daj” buljavi razvratnik, drogeraš i pijančina, koji se naziva filmskim režiserom, možda i lega na nekoliko jadnih glumičica, ono na račun toga šta je važna faca u atrofiranoj hrvatskoj kinematografiji. Ali neće mu se ništa ozbiljno dogodit, neće bit apsolutno ništa kažnjen za ove svinjarije. Jer je “njihov”.
Da je obrnuto, da je neki desničar u pitanju, već bi toga grešnika gospodari našeg medijskog prostora pribili na križ i polivali najcrnjim katranom. Taj Matanić mi je dugo totalni misterij.
Kako to da takav glupan i nesposobnjaković, ozbiljan režiserski antitalent, a sad vidimo i priličan manijak, dugo uživa status nekog velikog redatelja u našoj bijednoj kulturnoj javnosti?
Njegova tobožnja komedija “Majstori” možda je najgori film koji san gleda u životu, nadalje onaj “Zvizdan”, koji su leftardski portali dizali u zvijezde, samo je precijenjena i dosadna pizdarija, sve u svemu taj bolesnik nije poštenog filma napravija, a manipuliralo se nekom njegovom eurokarijerom, izmišljenim uspjesima za nevažno dostignuće u Cannesu itd, samo zato šta je Matanić prononsirani pripadnik te odvratne, odvratne leftardske sekte koja zviždi, trubi, urla i koja s lakoćom može iznjedrit jednu Ivanku Mazurkijevič, ženu notornog Mrleta.
Ivanka Mazukijević je Mataniću poslala srce i dala mu potporu
Ta ista Mataniću u komentarima, nakon neupitnog priznanja sramnih radnji (na šta je bija doslovce natjeran nakon godina iživljavanja), šalje srca i napiše da “daje podršku njemu i njegovoj divnoj obitelji”, ističe Pauletić.
“Slučaj Matanić” komentirao je i dr. Ivica Granić, profesor na Sveučilištu u Duborniku
“Naravno, kad si ljevičar onda u nelustriranoj Hrvatskoj možeš što god hoćeš. Postoje tako ljudi, tzv. umjetnici, poput ovog lika, ili Hribara recimo, ili Bogdana (za potonjeg samo treba još malo vremena) koji se poput sumornoga jesenjeg dana vuku ovim našim prostorima. Nitko sa sigurnošću nikada nije utvrdio, niti je to moguće, njihove profesionalne kompetencije.
Tko su? Što oni zapravo rade. Ali, oni su oduvijek tu. Tu, na samone vrhu. Čak unatoč njihovoj krajnjoj netalentiranosti. Ali, baš onako, dibidus! Poput ovog lika, recimo.
I to tako godinama, godinama. Sve glavne nagrade rezervirana su bile za njega, pažen je, mažen, guran, privilegiran… milijuni i milijuni proračunskih HAVC sredstava otišle su. U dim.
Za njegove bezvrijedne uratke rezervirane su praktički sve glavne nagrade, svi zlatni domaći kipići, Pule. A nitko se nikada nije zapitao kako, kako je moguće da totalni dibidus bude na samone vrhu. I to godinama. Pamtim, taj je lik, prije nekih petnaestak dvadeset godina, došao tiho i ušetao u našu memoriju. Poput Doca Hollidaya.
Naravno, ne po nekom uspješnom i dobrom filmu, jer toga kod nas tridesetak godina i nema, nego po jednom izbornom spotu, HSS-ovom, kojim je najavio ‘čišćenje Zagreba od bijelih čarapa’. Od Bandića i Hercegovaca, naravno. Jer, eto ti vražji izgleda jedini im mute vodu i remete prvobitnu raspodjelu i akumulaciju onoga što je njima, antifama, najdraže.
Spot je naravno, poput jučer njegovoga autora, i nešto kasnije HSS-a, završio tamo gdje mu je i mjesto, na bunjištu, na govnari povijesti, tako da sad jedino ostaje otvoreno pitanje pitanje nasljednika. Tko je slijedeći? Tko će sad snimati filmove i TV serije o pederima, sirotim kurvicama, lezbijkama. Sad, kad je sve gotovo i kad su stvari došle na svoje, muk.
Naročito s lijeva, ali ni druga strana nije bome baš glasna. Valjda se ljudi boje, ponekad ni stranu nije lako odrediti.Sarnavka, ovogodišnji glavnogradski laureat za pitaj Boga što, čkomi, čkome i drugi pajdaši, Bogdan, Bitorajec, Tihana Lazović… vidjeli smo tek štura priopćenja kojim pilatovski od svega peru ruke.
I na koncu, kad je pjesak iscurio, kad su svi digli ruke od njega, kad su prestali kapati i kunići i eurići, kad ga je čak i HDZ nogirao u aktualnoj kampanji, kad baš, baš, baš nemaš više kamo, e onda ti kume ostaje samo jedan izlaz: pritisnuti jedini preostali gumb na tastaturi. Onaj na kojem piše: kajanje!
Jer, ako ti taj gumb ne pomogne, ne zna se što i tko može. Sad će, vrlo vjerojatno, nelustrirana sekta postupiti po onoj staroj partijskoj: pojavu osuditi, druga spasiti! I, gle čuda, ispod objave o pokajničkome statusu stotine lajkova. Desetine ‘srčeka’, i to većim dijelom ženskih. O tempora, o mores.
Tako je finuo i ovaj kurbin pir. I baš poput njegove blagajnice, koja je sama otišla na more, i koja je mjesecima uveseljavala razdragano kozaračkopurgersko srdašce dosjetkama na račun ‘južnih kamenjaraca’, baš poput nje otišao je i veliki autor. Kamo?
Tamo otkuda nikada i nije trebao izgmizati. Na smetlište povijesti! Tamo gdje i inače ovakvi završavaju. I oni, i njihovi uradci, i njihove ideje i ideologije. Jer, vrijeme je uvijek najbolji sudac! Kroz vrijeme se nikada nitko nije uspio ‘prošvercati’”, objavio je Granić.
Megy M. /Foto: pxll
