Nekadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, danas savjetnik premijera Andreja Plenkovića, u razgovoru za Glas Slavonije je komentirao situaciju u Hrvatskoj i svijetu. Vrlo kritičan prema predjedniku Zoranu Milanoviću i dijelu oporbe koja obija pomoć Ukrajini.
– Velike se promjene događaju u svijetu. Od prvog dana velikoruske agresije na Ukrajinu sam u na jednoj televiziji rekao da me to podsjeća na napad nacističke Njemačke na Poljsku. Više se, kada je u pitanju Rusija, ne govori o demokraciji i ljudskim pravima, već samo o tradicionalnim ruskim vrijednostima.
I patrijarh Kiril podržava agresiju. Ukrajina je velika suverena europska država na koju je počinjena agresija. To je promijenilo puno toga u svijetu. Cijeli je međunarodni poredak uzdrman.
Da bi ga se očuvalo, nužno je pomoći Ukrajini na svaki način. Hrvatska pomaže najviše što može. Premijer Plenković je odmah, prvog dana, iznio jasnu poziciju Hrvatske o toj agresiji. I Hrvatska je dosljedno provodi. Zato ova događanja da se sprječava odlazak naših pet časnika u Wiesbaden, to je jako loše i ima jako loše posljedice za naš kredibilitet unutar NATO-a i EU-a.
Zato predsjednik Milanović i veći dio oporbe čine veliku povijesnu pogrešku. Zna se tko koketira s Rusima. Sve je dobro poznato.
Loše se stvari događaju unutar EU-a. Kickl je pobijedio u Austirji. Ako dodamo Le Pen u Francuskoj, Alternativu za Njemačku, pa kad još vidimo što se događa u Nizozemskoj i populiste u Slovačkoj. To su procesi koji svakako nisu poželjni. I zato to sve podsjeća na kasne tridesete godine.
Zbog toga je važno imati jasne stavove i o NATO-u i o EU. I boriti se za istinsku demokraciju i vladavinu prava. Za one vrijednosti koje su nama tada bile samo san kada smo stvarali državu.
Kako komentirate situaciju na Bliskom istoku?
– Na Bliskom istoku Iran potpuno kontrolira četiri terorističke organizacije. I to je još blaga formulacija. Jedna je Hamas, koji je izvršio teroristički napad na Izrael. To je najveće stradanje Židova nakon holokausta. Zajedničko je svim tim organizacijama – Hezbolahu, hutistima i Islamskom džihadu u Siriji – to da oni negiraju postojanje Izraela kao takvog. Jasno je da Izraelu treba pomoći da se obrani. Hezbolah je najbolje organizirana i najmoćnija od tih organizacija. Budućnost tog prostora je osnivanje dviju država – Izraela i Palestine. Ali da međunarodna zajednica pomogne Palestini da se stvori konsenzus oko rješenja s dvije države.
Da treba pomoći Palestincima da ih ne vide terorističke organizacije. I da je potrebna puno snažnija prisutnost Amerike. Situacija na Bliskom istoku je velika opasnost za svijet. Sigurno je da ni jedan američki predsjednik neće ostaviti Izrael samog. Ali s druge strane Izrael mora prihvatiti činjenicu da je budućnost u dvije države i da treba uložiti napore da se smanji stradanje civila. I da je povremeni prekid vatre ptreban, makar štetio nekim njihovim važnim taktičkim zamislima. Jer će i po tome svijet ocjenjivati Izrael.
Što je s BiH?
– Sjećam se drugog i trećeg dana pregovora u Washingtonu. Pregovarali smo ja i tadašnji ministar vanjskih poslova BiH Harris Silajdžić. Hrvate iz BiH predstavljao je Krešimir Zubak.
To su pregovori iz 1994. To je bio posljednji tjedan veljače. I tada sam u dogovoru s predsjednikom Tuđmanom tražio da BiH može biti samo država konstitutivnih naroda. Da sva tri imaju konstitutivnost, i ista prava. Naravno, i svi građani BiH. Da imaju ista ljudska i sva druga prava. Ali Haris Silajdžić je bio protiv. I to je bilo jako tvrdo protivljenje. Nama su tada pomogli Amerikanci. Pozvao me je tada trećeg dana na ručak američki ministar vanjskih poslova Warren Christopher i tom mi je prilikom rekao da će nam oni pomoći. I pomogli su nam. Poslije su se konstitutivni narodi spominjali i u Washingtonskom i u Daytonskom sporazumu. Stvorena je tada BiH s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Ali tada, 1994. entiteti nisu bili spominjani.
U Washingtonu smo se dogovorili da je cilj da se ostali dio BiH izvan Federacije BiH priključi po modelu kantona. Tada nije bilo razgovora o entitetima. Entiteti su uvedeni tek 1995. godine, negdje u lipnju, na sastanku kontaktne skupine. Kontaktna skupina u kojoj su bili i Francuska, Velika Britanija i Rusija imala je utjecaj na tijek događanja. I onda je postignut kompromis da se ide na rješenje s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Ali bit je tu da nitko tada ni u snu nije mislio da će jednom konstitutivnom narodu netko drugi moći birati predstavnike.
To se ipak moglo predvidjeti?
– To su rješenje uveli poslije visoki predstavnici međunarodne zajednice u BiH, a na osnovi bonskih ovlasti. Nažalost, tada nije bilo na to nikakvih reakcija, posebno ne s hrvatske strane. Nitko se praktički nije dublje i ozbiljno bavio time sve do dolaska Andreja Plenkovića na čelo Vlade. Hrvatska diplomacija i ministar Gordan Grlić Radman također u vezi s time imaju kristalno jasna stajališta.
Naša se diplomacija oko toga jako trudi. Hrvatska je protiv bilo kakvog separatizma. Mislim tu posebno na Republiku Srpsku i Milorada Dodika. Ali smo i protiv bilo kakvog unitarizma kakvog je provodio predsjednik SDA-a Bakir Izetbegović. Hrvatska čvrsto podržava teritorijalni integritet BiH i njezino približavanje EU.
Bošnjaci inzistiraju na unitarnoj takozvanoj građanskoj državi, a s druge strane Srbi stalno prijete odcjepljenjem. Je li uopće moguće pomiriti dva tako oprečna stajališta?
– Te stvari mogu se početi rješavati na samo jedan način. Aktivnošću EU-a u koju je uključen i premijer Plenković. Dodatna je stvar snažno angažiranje SAD-a nakon što završe tamošnji predsjednički izbori. SAD je garant Daytonskog sporazuma.
Što se tiče Srbije, njoj kao da iz međunarodne zajednice poručuju: ‘Nepovratno ste izgubili Kosovo, ali smo vam zato dopustili povećani utjecaj u Crnoj Gori, kao i to da ne uvodite sankcije Rusiji.’
– Složio bih se s vama. Srbija je glasala, što se tiče Ukrajine, za određene rezolucije. Ali, s druge strane, ne provodi vanjsku politiku EU-a u odnosu prema Rusiji, kao što je uvođenje sankcija. Jasno je da ima paralelne odnose i s Rusijom i s EU-om. Ima i jako dobre odnose s Kinom.
Postoji jedan strah da će se izgubiti Srbiju, pa joj se dopušta puno toga. U svakom slučaju, to je nešto što je pogreška. Apsolutna pogreška. I to je nešto što je drukčije nego devedesetih. Tada su se situacijom u BiH s američke strane bavili predsjednik Bill Clinton, ministar vanjskih poslova Warren Christopher i tadašnji načelnik glavnog stožera američke vojske. Ali tada je predsjednik Clinton u BiH poslao i svoje osobne izaslanike. To je bila najviša moguća razina prisutnosti Sjedinjenih Država. Sada toga, nažalost, nema. Sada ima puno kompromisa.
Naš je interes pobuditi zanimanje SAD-a za stabilnosti ovog prostora, da se osigura provođenje Daytonskog i Pariškog sporazuma onako kako su oni potpisani. Što se tiče Srbije, mi želimo da i Srbija bude dio EU-a, naravno, uz strogo ispunjavanje svih uvjeta i kriterija. Najstrože ispunjavanje svih uvjeta, da to bude isti onakav poput kakav je prošla Hrvatska. To je temeljna stvar. Nama je u interesu radi mira i stabilnosti ovog prostora da i Srbija bude dio EU-a. Ali, naravno, ne uz ovakav stupanj koketiranja s Rusijom.
Koliko su opasne neke inicijative unutar međunarodne zajednice?
– Unutar EU-a ni takve inicijative nisu isključene. Ali Hrvatska, o tome često govore i premijer Plenković i ministar Grlić Radman, inzistira da neka zemlja može napredovati isključivo prema vlastitim postignućima i ispunjavanju kriterija. Isključivo tako. I tu će Hrvatska biti čvrsta. U Crnoj Gori događaju se veliki negativni procesi pod apsolutnim utjecajem Rusije i Beograda.
Što mislite o kandidaturi Dragana Primorca?
– Kampanja će svakako biti zanimljiva. HDZ je podržao Dragana Primorca. Osobno ga dobro poznajem. On je dobro educirani čovjek jasne prozapadne orijentacije.
Ima odlične kontakte sa svijetom, posebno unutar SAD-a i Izraela. On je uspješan čovjek. Ako razgovaramo o modelu parlamentarne demokracije što Hrvatska danas jest, onda ja vjerujem da bi on bio dobar predsjednik. Čvrsto ga podržavam.
D.M. /Foto: pxll
