Svi ljudi imaju pravo na svoje mišljenje uvjerenja i svjetonazor, i to im ne bi trebalo zamjerati, ali nije ni dobro ni pošteno kad misle jedno a govore drugo. To se običnim jezikom naziva lažju i prijevarom.
Pobjednički govor gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela nakon lokalnih izbora od 4. lipnja 2017., otkrio nam je, i dokazao, što je zapravo hrvatska Socijal-demokratska Partija (SDP) i koji su njezini politički ciljevi. Možda su to neki i znali, neki slutili, ali ovdje se radi o nepobitnom dokazu, koji ubuduće članovima SDP-a treba citirati kad se pokušavaju prikazati kao demokrati, liberalni i progresivni.
Govor g. Obersnela je možda i najvažniji i najinformativniji govor koji je itko održao u prilici tih izbora. Obersnel je, hotimice jer se nakon uvjerljive pobjede osjećao moćnim, ili nehotice u zanosu oduševljenja, otkrio dvije vrlo važne istine o današnjim hrvatskim komunistima nemarno i nestrpljivo.
Evo ključnoga dijela njegove izjave:
“… kad govorim o svjetonazoru ne mislim pri tom samo na ustaše i partizane, iako je i tu važno reći kakav nam je svjetonazor, ali svjetonazor je i kakve programe radimo u školama i vrtićima i koliko nam je širok socijalni program.
Hvala vam još jednom i svima na angažmanu i naravno medijima koji su nas pratili kroz ovo razdoblje i što da kažem uz prigodnu pjesmu Bandiera Rossa poseban pozdrav za HRT iz Lenjingrada s krstarice Aurora.”
U toj izjavi postoje tri ključna dijela koja otkrivaju pravu prirodu SDP-a.
1) Obersnelovci se poistovjećuju s partizanima, što znači da podržavaju partizanske zločine, izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, uništenje Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Banovine Hrvatske te uvođenje komunističke strahovlade, zabrane političkih stranaka osim vlastite, zabranu slobodnog sindikalnoga udruživanja i sve drugo zlo koji je i naš i svaki svjetski komunistički režim činio dokle god je mogao. I ni danas nije od toga odustao!
2) G. Obersnel poistovjećuje Rijeku s Lenjingradom, dakle sebe i svoju pobjedničku stranku s lenjinzmom, a mjesto i čas svoje pobjede s krstaricom Aurorom čijim je topovskim hitcima počela boljševička revolucija u Petrogradu 1917.
Lenjinizam, Aurora i boljševička revolucija donijeli su smrt i stradanje milijunima nevinih ljudi u Rusiji i brojnim drugim državama, sve do hrvatske i do te iste Rijeke u kojoj je lenjinizmu klicao g. Vojko Obersnel dana 4. lipnja 2017.
Naizgled simpatični poziv (i onda oduševljeni odziv) da se zapjeva Bandiera Rossa, vrlo je snažna, dosljedna i otvorena potvrda tehnologije nasilnoga preuzimanja vlasti, tehnikom rečene boljševičke revolucije, jer je ta pjesma ispjevana u španjolskom građanskom ratu u kojemu je smrtno stradalo 600.000 ljudi.
Pjesma pjeva crvenoj zastavi i pobjedi boljševika koji su – kao što je prethodno naznačeno – pobili milijune ljudi, te uništili i terorom ušutkali sve koji su drukčije mislili. Obersnel je, dakle, nedvojbeno i neskriveno pozvao na povratak komunističkoga terora, osuđenoga u rezolucijama Vijeća Europe (2006., 2009.) i Deklaraciji Hrvatskoga Sabora od 30. lipnja 2006. o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (NN, 76/2006).
Bio je to otvoreni, jasni i izravni protuustavni govor, poziv na nasilje i ukidanje demokratskoga poretka!
3) No, treća Obersnelova misao najopasnija je i najveće je otkriće istine svima naivnima i nemarnima koji teške probleme vide kao nevažne i lake, kao da se njih ne tiču: „… svjetonazor je i kakve programe radimo u školama i vrtićima….“. I tu leži tajna Jokićeve prijevare s reformom školstva, koja nije došla iz te pijunske glave, nego iz Milanovićeva paklenoga plana u kojem je Jokić simpatičnošću, ponavljanjem istih fraza, pozivanjem na 500 suradnika i malo nepotpunim predstavljanjem o tome gdje je doktorirao, trebao poslužiti za uništenje srži duha hrvatskoga naroda i nacije!
Dakle, plan je djecu u vrtićima (!) i osnovnim školama učiti svemu samo ne onom što je hrvatsko, što je ono u čemu i zašto su je njezini roditelji začeli, u čemu je goje i ljube i sve u životu njoj podređuju!
Takozvanom sekularnom društvu (što je pojam koji ne postoji, sekularna je država, a to je nešto sasvim drugo!), u kojemu će se govoriti samo o nenaravnim pravima, učiti okljaštrena i unakažena povijest, učiti da su roditelji primitivci koji ne razumiju moderno, da je Crkva esencija natražnosti i zla, da Domovina nije Hrvatska nego „cijeli svijet“, da je ugoda prije ponosa, materijalno prije duhovnoga, da je svetinja samo vlastito pravo, da je znanost budalaština prošloga stoljeća, viteštvo seksizam, ljubav kontracepcija, prijateljstvo tjelesno dodirivanje, demokracija prosvjed samo za određene stvari, književnost Baretić i Tomić, a drukčije mišljenje govor mržnje…
To je bila tajna Jokićeve „reforme“ i Budakove „strategije“ – sve, apsolutno sve anacionalno, protuvjersko, protuznanstveno, protuljudsko. Tko to nije prepoznao, neka dobro promisli o tome što je Obersnel rekao u tri povezane rečenice (gore navedene), ili neka prostudira Jokićev „kurikulum“ i ovdje meni odgovori u čemu sam pogriješio.
Budući da govorimo u slobodnoj i demokratskoj zemlji koju smo sami stvorili i gradimo, treba naglasiti da ljudi imaju pravo biti komunisti i sanjati o marksizmu i lenjinizmu i svemu onome što oni nose! Ali – nemaju pravo lagati u javnosti, pretvarati se da su nešto drugo i onda, navrh svega toga laganja – druge pak optuživati da su – oni nešto drugo. Stidite se svi vi prijetvorni komunisti – stidite se svojih laži, kameleonstva, agresivnosti i podvala.
Budite kao Vojko Obersnel i priznajte tko ste, što hoćete i kuda biste nas htjeli odvesti. Pa neka onda narod odluči hoće li s vama ili s nekim drugim.
Matko Marušić/narod.hr
