Medvjed na Velebitu napao izletnika, život mu spasili psi: “U tri skoka bio je na meni!”

Božo Nekić, umirovljenik iz Vratnika na Velebitu, u riječkom KBC-u oporavlja se od teških ozlijeda zadobivenih prošle nedjelje u šumskom predjelu Plan, blizu Vratnika, gdje ga je napao medvjed

Nesretnog je Nekića medvjed napao u čak dva navrata, odgrizavši mu palac lijeve ruke i teško mu ozlijedivši lijevu potkoljenicu, uz brojne ugrize, hematome i ogrebotine koje je zadobio po licu, ramenu, kukovima i ostalim dijelovima tijela, piše Novi list.

Napad se dogodio u poslijepodnevnim satima, kada je Nekić otišao u obližnju šumu prošetati pse, u kraju u kojem je proveo djetinjstvo, a sada provodi umirovljeničke dane i koji, kako kaže, poznaje kao svoj džep.

‘Nije to daleko od sela, možda kojih sedamsto metara, ali nakon nekog vremena sam odlučio malo predahnuti i sjeo na kamen, a psi su bili pokraj mene’, izjavio je Nekić za Novi list, kojega je iz spokoja prenulo rikanje medvjeda.

‘Ni psi ni ja nismo ga čuli ni vidjeli, dok odjednom nisam čuo riku. Okrenuo sam se, a medvjed je već bio na stražnjim nogama. Nisam se ni snašao, a on je u tri skoka već bio na meni. U rukama sam imao mobitel i štap, ali mi je odmah razbio mobitel, zgrabio štap, pregrizao ga, a potom me zgrabio i za palac lijeve ruke koji mi je odgrizao. Psi su skočili na njega, lajali, pokušavali ga otjerati.

Medvjed se okrenuo na njih, a ja sam u tom trenutku potrčao prema najbližem stablu i krenuo se penjati na njega. Medvjed me je vidio i ponovo krenuo na mene. Zgrabio me zubima i pandžama za list lijeve noge i počeo me vući dolje’, prepričao je dramatične trenutke Nekić, dodajući kako su psi medvjeda uporno napadali pa ga je pustio i opet se okrenuo prema njima i uskoro odustao od napada i otišao u šumu.

Nakon napada, za njega je uslijedila nova borba, jer je obilno krvario iz odgriženog palca, a još više iz rana na nozi.

Pomoć nije mogao dozvati jer mu je mobitel bio razbijen, no zadržao je prisebnost, podvezao rane i uputio se prema selu. Kada se približio kućama počeo je dozivati upomoć.

‘Na sreću, čuli su me moj rođak Joso Nekić, njegov sin Željko i unuci Hrvoje i Josip koji su dotrčali, odnijeli me do auta i odvezli me na hitnu pomoć. Zahvaljujući njima i mojim psima, ostao sam živ’, rekao je Nekić za Novi list.