Bivši predsjednik Stjepan Mesić i bivši šef Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) Smiljan Reljić svjedočili su danas na sudu o navodnoj suradnji Tomislava Karamarka s Udbom.
Manolić je u intervju Nacionalu kazao da je Karamarko bio suradnik UDBA-e, Karamarko ga je tužio zbog klevete.
Dosad ispitani svjedoci dali su različite izjave.
Božo Kovačević, bivši načelnik zagrebačkog odjela centra Službe državne sigurnosti (SDS) decidirano je ustvrdio da Karamarko nije surađivao s UDBA-om jer je za to bio nepodoban, dok je Ante Barišić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i bivši šef odsjeka Službe državne sigurnosti (SDS) u Zagrebu od 1980. do 1990., izjavio da je Karamarko s bivšom tajnom službom surađivao i to u okviru operativne obrade kodnog naziva Trs.
Toj operaciji cilj je, prema Barišićevim riječima, bilo kontroliranje žarišta tzv. neprijateljske djelatnosti “koja se manifestirala u vidu aktivnosti određenih vjerskih zajednica” i u “svrhu identifikacije nositelja tih djelatnosti”.
Stjepan Mesić na današnjem se ročištu prisjetio kako je Karamarka upoznao još 1989. na osnivanju gradske organizacije HDZ-a te da je poslije radio u njegovu uredu dok je bio predsjednik Sabora i predsjednik Republike.
“Predstavljen mi je kao dobar dečko koji je u to vrijeme radio u arhivu. Kasnije sam razgovarao s Josipom Boljkovcem koji mi je rekao da je Karamarko bio interesantan UDBA-i”, posvjedočio je Mesić.
“Manolić mi je svojedobno spomenuo da je Karamarka, zbog članstva u katoličkoj organizaciji MI, Služba državne sigurnosti kontaktirala i da im je bio interesantan. Bilo je tu još ljudi koje sada ne mogu spominjati. No, Manolić je dodao kako ti kontakti nisu sada više bitni jer su ti ljudi mogli biti korisni i mogli su govoriti ono što se drugi nisu usudili. Odnosno, ako bi naš projekt preuzimanja vlasti uspio oni bi bili nagrađeni, a ako bi propao ništa im se ne bi dogodilo jer su bili na svojevrsnom zadatku”, dodao je.
O Karamarkovim vezama s crkvom u Frankopanskoj nije znao ništa. “Samo mi je jednom rekao da mu je otac bio ustaša, no to me uopće nije zanimalo”, rekao je Mesić.
Smiljan Reljić pak bio je puno decidiraniji te je izjavio kako, iako je bio šef SZUP-a, nema baš nikakve informacije o Karamarkovoj suradnji s Udbom. “Karamarko je provjeravan u vrijeme dok je imenovan za načelnika Policijske uprave zagrebačke, dakle tamo negdje 1993. godine.
Razgovarao sam o njemu s mojim tadašnjim savjetnikom u SZUP-u Franjom Vugrincem i on mi nikada tako nešto nije spominjao, a pretpostavljam da bi mi rekao da je imao informacije o tome.
Osim toga imao sam i pristup dosjeima Udbe i popisu suradnika, no nisam ih pregledavao osim ako je to bilo potrebno za posao. Za Karamarka takva provjera nije bila ni potrebna. Za njega je sigurnosnu provjeru napravio SZUP.”
Reljić je pojasnio kako činjenica da je netko bio pod obradom Udbe ili s njom u kontaktu nije automatski značilo da je s njom i surađivao.
“Za uspostavljanje suradničkog odnosa postojala je jasna procedura. Za to je najprije trebalo odobrenje načelnika Centra, zatim načelnika u središnjici. Osim toga moguće je da je nad nekim rađena intenzivna obrada, ali da na kraju nije rezultirala uspostavljanjem suradničkog odnosa.
Moram napomenuti da ja nisam veliki fan Tomislava Karamarka, ali nikakvih naznaka da je surađivao sa Službom nisam imao”, zaključio je Reljić.
MP/Foto:cropix
