“Obitelj je bila pozvana u Vladu, dobili su odštetu, što još treba? Sad vas direktno pitam – što još treba?”, replicirao je danas predsjednik Zoran Milanović novinaru koji ga je pitao ima li Hrvatska 30 godina od pokolja obitelji Zec ispravan stav prema tom slučaju.
Na zamolbu da dodatno pojasni svoj stav, izjavio je sljedeće:
“Gledajte, grozna priča, ali ja u ratu znam groznijih priča iza kojih stoje neki drugi ljudi, druga strana. Što je s 50 staraca u Promini kod Drniša, kraj Oklaja, koji su 1993. ubijani jedan za drugim, na pragu, nakon akcije Maslenica iz čiste osvete paravojske srpske krajine? Pupovca tamo nisam vidio, ali sam ja bio u Gruborama, a i u Jasenovac idem svake godine”
Izlaganje na 30. obljetnicu ubojstva obitelji Zec Milanović je završio pitanjem: “Hoćemo sljedećih 40 godina upirati jedni u druge prstom?”
Priznanja ubojstva imalo oznaku: ‘Državna tajna’
Na novinarsko pitanje ima li Hrvatska ispravan stav prema ovom slučaju, ranije danas odgovarao je i Anto Nobilo, odvjetnik preživjelih članova obitelji.
“Očito je postojala politička zaštita onih koji su to učinili, merčepovaca. Ni pravosuđe se u slučaju Aleksandre Zec nije proslavilo. Jedina je svijetla točka bila vlada Ive Sanadera koja je preživjelim članovima obitelji isplatila odštetu”, kazao je Nobilo jutros na N1.
“Nakon što sam vidio prilog na televiziji, uspostavio sam kontakt s obitelji i napravio tužbu prema državi. Tražio sam odštetu, ali se DORH tome protivio. Nakon toga su mediji počeli pisati…
Tad je Nacional objavio slike mrtve Aleksandre i njene mame, a Sanader me tada nazvao, rekao da mu se želudac okrenuo i pitao može li se obustaviti medijska kampanja. Rekao sam da može, ali da mora platiti. Onda smo napravili dogovor. Rekao sam da se mora ispričati, a on je rekao da nema problema s tim, ali da će ga njegovi pojesti i da će dogovoriti s Kosor da ona to napravi. Na kraju je odšteta isplaćena, ali to je sve puno premalo”, komentirao je Nobilo.
Novinar Davor Butković prije 15-ak je godina prepričao kako je 1993. došao do iskaza ubojica.
“Stjepan Mesić, ondašnji predsjednik Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske, dao mi je priznanja ubojica obitelji Zec. Svaki je pojedini dokument nosio oznaku državna tajna, a Mesić je priznanja izvadio iz sefa u svom uredu”, opisao je.
HRT: ‘Slučaj Zec je medijski prenapuhan’
Troje članova obitelji Zec ubijeno je u noći sa 7. na 8. prosinca 1991. Otac Mihajlo je ubijen na Trešnjevci, a njegova supruga Marija i 12-godišnja kći Aleksandra pokraj planinarskog doma Adolfovac na Sljemenu
U TV kalendaru kojim su gledatelje podsjetili na ubojstvo, zaključili da je “zbog medijskog napuhavanja ovog slučaja u sjeni ostala stradanja više od 400 djece u Domovinskom ratu”.
Obitelj Zec pobili su pripadnici Merčepove jedinice koje vodio danas pokojni Munib Suljić. Suljić se poznavao s Mihajlom Zecom i s njim imao poslovni odnos. Od njega je kupovao meso za roštiljarnicu u Zaboku, a neslužbena je informacija da mu je dugovao 12.000 maraka.
Majka Marija bila je Hrvatica
Iako će brojni mediji, među njima i Hina, pisati da je “Aleksandra Zec je ubijena samo zato jer je bila Srpkinja”, riječ je o zločinu koji nije politički motiviran, već rezultat pljačke i koristoljublja. Mihajlo Zec je bio Srbin, s područja Prijedora u BiH, a supruga mu Marija ( u osmrtnici piše Marijana) bila je Hrvatica i katolkinja iz Brinja u Lici.
P.S.
Tekst je izvorno objavljen 7. prosinca 2021., a zbog aktualnosti teme danas ga ponavljamo
M. Marković/Foto:Press
