Milanović traži rušenje spomenika Vukašinu Šoškočaninu u Borovu Selu

Govoreći o obilježavanju značajnih godišnjica hrvatske povijesti –  Jasenovcu, Bleiburgu, Bljesku predsjednik Milanović ponovno je znakovlje HOS-a, premijera Plenkovića i obilježavanje Bleburške tragedije.

Što je sve rekao na tu temu objavili smo u tekstu “Bleiburške žrtve ne postoje, ubojstva nisu Križni put” M a ovdje smo izdvojili njegov stav o spomeniku  vođi srpskih terorista u Borovu Selu 1991. Vukašinu Šoškočaninu.  

“I kad su u pitanju ploče, četničke ploče u Hrvatskoj koje još ukrašavaju prostor na grobljima, ali to je kao privatan prostor, evo i to ću reći, groblje nije privatno mjesto, ne može se staviti bilo što. Država to mora regulirati. Zabraniti provokacije velikim borcima za slobodu krajine Šoškočaninu pa to je u Borovom Selu i dalje i nitko ne miče jer se vlasti to boje napraviti. Ne mora se to bagerom srušiti, neka ga maknu oni koji su ga stavili”, kazao je Milanović.

Šoškočanin je bio vođa srpskih terorista u Borovom Selu, zapovjedio je ubojstvo i masakr hrvatskih redarstvenika, a navodno i snajperom ubio policajca Stipana Bošnjaka.

Na spomeniku piše:

“Ovde počiva Vukašin Vule – Šoškoćanin. Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15. 5.1991. Komandant obrane Borova sela.

Za narodog junaka proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9.1991.

I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.”

Spomenik Šoškočaninu jedan je od najpoznatijih među tridesetak spomenika pripadnicima agresorske vojske u Hrvatskoj.  Šoškočanin je “poginuo u talasima Dunava” 15. svibnja 1991., njegova pogibija nije do kraja istražena, a neslužbeno se može čuti da su ga na Dunavu potopili Srbi i JNA.

U Republici Hrvatskoj još je početkom 1998. usvojen Zakon o grobljima (NN 19/1998) a u članku 11. st. 4. definira se i natpisi ga grobnicama:

„Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika.“

Iz citiranog članka jasno je da postoje zakonska uporišta da se spomenik Šoškočaninu. ne samo da može nego mora ukloniti jer vrijeđa nacionalne osjećaje, a tekstom ( “srpske zastave na srpskoj zemlji stoje”) izravno negira suverenitet države Hrvatske.

U Borovu Selu je i spomenik Vojislavu Miliću, pripadniku ‘Belih orlova’ zloglasne paravojne postrojbe Vojislava Šešelja. Na spomeniku među ostalim stoji: “… tu padoše krajiški junaci. Živote su dali za slobodu, slobodu srpskome narodu. Slava im, Beli orlovi, Borovo 1997.”.

Po Zakonu o grobljima veliki broj spomenika pripadnicima agresorke vojske ( ukupno ih  je 39) mora biti uklonjeno jer vrijeđa Hrvate, vrijeđa zdrav razum i netočno interpretira poznate povijesne činjenice.

Milanoviću pak za podsjećanje, spomenik Šoškočaninu postavljen je u vrijeme okupacije Vukovara. Prvo je postavljena uobičajena nadgrobna ploča, a poslije dograđen mauzolej.

Bio je ondje kad je Milanović bio premijer pa je imao je vremena ukloniti ga.  Kao što je promijenjen naziv Osnovne škole u Borovu Selu, koja je nosila ime Vukašina Šoškočanina, te ulice u Iloku kojoj je vraćen izvorni naziv Ulica Josipa Jurja Štrosmajera.

M. Marković/Foto: N1/pxll