Devastacija Vruje ne prestaje. Poduzetnik koji se hvali prijateljstvima s mnogim poznatim Hrvatima i Hrvaticama, sve redom političkim velikanima i velikankama, svoju protuzakonitu rabotu nastavlja na rijetko bahat način. Rijedak čak i za državu u kojoj je bahatluk na visokoj cijeni, piše Slobodna Dalmacija
O uništavanju uvale koju je priroda učinila biserom da bi je čovjek – imenom i prezimenom Stipe Latković – učinio ruglom, pisali smo bezbroj puta. Očito nedovoljno. No, pisat ćemo i dalje. Jer ovo što se događa na Vruji nacionalni je modus operandi. Ovako kako Latković čerupa Vruju, tako se čerupa Hrvatska. Ako se uopće tu još išta očerupati dade.
Priča je počela prije otprilike dvadeset godina, no nećemo vas sada zamarati s dalekom prošlošću i danima kada je Latković počeo probijati put niz strminu znamenitu upravo po tome što puta nema. Zadržat ćemo se na ovome tjednu, u kojemu je Latković nanovo prekršio zakon nastavljajući uništavati Vruju i dokazivati kako je ovo država sagrađena upravo po njegovoj mjeri, a to je daleko od slučajnog, kako jednom reče jedan od njegovih prijatelja.
Ako još netko ne zna tko je Latković, s kime se druži, zašto kod njega spava Zoran Milanović, neka se educira na Googleu, jer sve je već o tome napisano. Pa ništa.
Napisano je da mu je građevinska inspekcija u nekoliko navrata naložila da sve što je uništio na Vruji vrati u prvobitno stanje, pa ništa. Napisano je da je uništio i lučicu, pa ništa. Napisano je da je uništio i plažu, pa ništa. Napisano je i da objekt na Vruji radi na temelju turističke dozvole izdane još u Jugoslaviji, pa ništa. Napisano je i da sve što radi radi na tuđem zemljištu, pa ništa. Napisano je da je čak i sam objekt na Vruji kojim on raspolaže još uvijek u vlasništvu države, pa ništa. Napisano je i da je nagrdio mini remek-djelo Dinka Kovačića, pa ništa. Napisano je i da je Dinko Kovačić pao u nesvijest kad je vidio što je na Vruji napravljeno, pa ništa.
Napisano je i da je predsjednik Zoran Milanović lagao kad je rekao da nikad nije bio na Vruji, pa ništa.
U srijedu je na Vruji bila i policija. Došli se “plavci” na lice mjesta uvjeriti u nove bespravne radove. A za njima smo došli i mi. Znamo da je uzalud, ali neka, rekosmo da ćemo pisati.
Beton je suh, ali hrapav. Nisu ga Latkovićevi bauštelci stigli poravnati. A počeli su betonirati od vrha magistrale, da se gosti Latkovićeva resorta ne prepadnu makadama. Na beton će staviti matu, željeznu mrežastu armaturu, a potom će sve popločati kamenom. Da se gosti Latkovićeva resorta oduševe kad se počnu spuštati u bezdan.
Radnika nema. Ni armature. Da je čovjek tu obitavao, svjedoči tek uz put odbačena plastična ambalaža. Na jednoj vrećici piše “čajna kobasica”, a na drugoj “edamer”. Fotografiramo, kao da smo u Altamiri, i svjedočimo evoluciji. Nekoć je homo sapiens za sobom ostavljao crteže, a danas ostavlja smeće. Nekoć je trčao za stokom, a danas ga stoka hrani.
Ulazak na put prepriječen je žutom vrpcom. Na njoj piše “Građevinska inspekcija”. A ispred vrpce je daska. Na njoj piše nešto što ne razumijemo. Slova su crvena, a jezik – ruski. Ili možda ukrajinski. Ćirilica je u svakom slučaju. Pokušavamo dešifrirati što piše i dolazimo do zaključka da je netko – tko?! – napisao “zatvoreno odlukom inspekcije”. Ne baš tim riječima, ali značenje je takvo.
– Čudno je što je natpis okrenut prema moru – prekida nas u slovkanju muški glas.
Pojavio se niotkud, a predstavlja se kao djelatnik Hrvatskih šuma, ispostava Omiš. Došao je provjeriti što Latković danas uništava i o tome obavijestiti nadležne. Koji su, i o tome je sve napisano pa ništa, protiv Latkovića podnijeli sve moguće prijave.
Govori nam kako je betoniranje zaustavila policija. On je bio taj koji ih je zvao, jer ovo je teren Hrvatskih šuma. Dodaje, međutim, kako predstavnike Građevinske inspekcije nije vidio. Zato mu i jest sumnjivo što natpis na puntiželi nije okrenut prema cesti. Pogotovo što je puntižela osvanula tek sutradan u odnosu na obustavu radova.
– Ne bi me iznenadilo da je Latković sve ovo, i dasku i vrpcu, sam postavio kako bi u podnožju mogao mirno nastaviti s radovima – rezonira djelatnik Hrvatskih šuma.
Teorija mu nije luda. U podnožju, naime, radovi ne prestaju. Ne možemo, istina, razaznati što se točno radi, ali mini kiperi razvoze i lijevo i desno.
Omišaninu iz Hrvatskih šuma već je puna kapa. Ne može vjerovati da Latkoviću nitko ne može stati na kraj. Njegovi izlasci na teren uzaludniji su od našeg pisanja.
– Jednom me je bio nazvao, zamislite. Ne znam ni odakle mu broj. I kaže on meni: Znaš li da ti je ovo pedeseti put da si došao? Ruga mi se – gorko će.
Zovemo Latkovića. Ne javlja se. Zovemo sve dostupne brojeve Građevinske inspekcije u Splitu. Nitko se ne javlja. A tri su broja navedena na službenim stranicama Državnog inspektorata. Isto bi bilo i da nisu.
Zovemo opet. I opet. I opet. Zvoni, ali nema nikoga da podigne slušalicu.
Pokraj nas se zaustavlja žuti kombi. Iz njega izlazi Ivan Barišić, aktivist i stari borac za Vruju, negdašnji županijski i omiški gradski vijećnik. Bio je, kaže, u prolazu.
– Ovo je da poludiš, pogodovanje jednom čovjeku prešlo je sve granice. Ali, dobro, kad je već tako, kad njemu nitko ništa ne čini, da vidimo hoće li meni kad kombi za koji dan parkiram točno pred ulaz na njegov put – žesti se Barišić.
Pali cigaretu i spušta pogled prema izrovanim serpentinama. Svi skupa neko vrijeme šutimo. Prilazi nam mladi par stranaca. Iz Austrije su. Lijepi i sretni. COVID putovnica im je omogućila da vide i ovo čudo. Ona mu nešto šapće na uho. On je gricka. Fotografiraju se s Vrujom u pozadini. Koža im je blijeda, ne zna ona što je dalmatinsko sunce. Mašu u kameru sami sebi i žure provjeriti jesu li već dobili koji lajk. Smiju se, očito jesu.
– Jesam li vam rekao? – čujemo Latkovića kako govori.
– Briga njih za vaše naricanje nad starom Vrujom. Ali ova nije ljepša?! I to još bez borova, da se bolje vidi. Što hoćete reći, da sam ja izazvao požar?! Da sam sve ovo namjerno napravio?! Umjesto da me pohvalite, da mi orden dadete jer sam od Vruje napravio atrakciju dostupnu svakome, vi me gadite.
I još se čudite što vam se ne javljam ne telefon?!, piše Slobodna Dalmacija
R.I. /Foto: press
