Milka Babović: Zbog porijekla su mi osporavali da sam hrvatska sportašica

Umirovljena hrvatska sportska novinarka i bivša atletičarka Milka Babović preminula je u dobi od 92 godine od posljedica koronavirusa.

Babović je 92. rođendan 27. listopada dočekala u bolnici, u kojoj je završila dva tjedna ranije. U to je vrijeme poručivala da se dobro osjeća i vjerovala da će se oporaviti, no dva mjeseca kasnije izgubila je bitku.

Bila je istinska doajenka hrvatskog sportskog novinarstva, a iako se njen rad ne može svesti na jednu ulogu, bila je najpoznatija kao televizijska komentatorica na prijenosima umjetničkog klizanja, koja je svojim stručnim komentarima taj sport približavala i publici koja mu nije sklona.

Komentirala je i druge mahom individualne sportove poput atletike, gimnastike, veslanja, brzog klizanja, skijaškog trčanja i konjičkog sporta. Uz njen su glas odrasle generacije hrvatskih ljubitelja sporta.

Mlađoj publici možda je bila najpoznatija kao dugogodišnja članica žirija u Plesu sa zvijezdama.

Žal za Olimpijskim igrama

Kao atletičarka bila je reprezentativka Jugoslavije, dvaput svjetska studentska prvakinja u trčanju na 80 metara s preponama, 17 puta bila je prvakinja Jugoslavije, 27 puta rušila je državni rekord (u nekoliko disciplina), 26 puta bila je članica reprezentacije, a dvaput prvakinja Balkana.

Iz sportske karijere najviše je žalila što nikad nije nastupila na Olimpijskim igrama, iako je triput bila nominirana članica olimpijskog tima.

“Za Helsinki 1952. bila sam praktički u olimpijskoj uniformi, a onda je stigla vijest da idu samo dvije bacačice i muška štafeta, a trkačice i ženska štafeta ne. Ostala sam jako ožalošćena, nisam pravila scene, ali bilo mi je jako teško. Četiri godine kasnije bilo je vrlo slično, a za Rim 1960. sam bila najbliže, bila sam članica štafete, ali jedna je trkačica odustala pa nismo otišle”, prisjetila se Babović u jednom starom intervjuu.

Nije generalizirala ljude po nacionalnostima jer je i sama vukla korijene odasvud.

Rođena je 1928. u Skoplju, selila se u Hercegovinu pa u Sarajevo, a u Zagreb je stigla 1948. zbog studiranja kemije na Tehnološkom fakultetu,. Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1963. godine.

Iako se smatrala hrvatskom sportašicom, za sebe je govorila da nije niti jedne narodnosti. U intervju koji je u studenom 2019. dala za Glas Istre  govorila je dala je svoj pogled na svijet i svoj svjetonazor:

“Ja sam hrvatska sportašica, iako su mi to neki zbog porijekla osporavali. Moji su korijeni odasvud, otac mi je bio Crnogorac, majka srijemska Njemica koja je djetinjstvo provela u Francuskoj. Očev otac, moj djed, ratovao je s Turcima pod Skadrom, djed po majci je bio austrougarski oficir koji je službovao u Zagrebu. Oca su ustaše tijekom Drugog svjetskog rata odvele u zarobljeništvo, nas su protjerali.

Unatoč svemu, nikad mi na pamet nije palo da su to učinili Hrvati, učinili su to radikalni ljudi kakvih, nažalost, ima uvijek i ima ih svugdje. Svašta smo kao obitelj prošli, ali to nikad nisam pripisivala ljudima određene nacionalnosti. Kako bih i mogla biti, kad ni sama nisam niti jedne određene narodnosti”, rekla je u intervjuu za Glas Istre.

M. Marković/Foto: privatni izvor