Prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u Irskoj živi i radi oko 20 tisuća Hrvata. Neslužbeno, procjenjuje se da ih je ondje između 24.000 i 25.000, koji su većinom tamo odselili nakon 2013. godine.
Među onima koji su otišli u Irsku pronaći bolje plaćeni posao i ostvariti uspješniju karijeru su Mirela i Ivan Nyarko. Oboje su iz Osijeka, a u Dublin su odselili iz Zagreba gdje su dotad radili. Imaju kćer osnovnoškolku i sina srednjoškolca. Ona je diplomirani ekonomist, on je diplomirani inženjer elektrotehnike.
“Posao je našao mene. To je bila ulaznica”
“Djeca i ja smo doselili u Irsku 2016. godine, a Ivan je došao šest mjeseci ranije. Oboje radimo u struci. Ivan je u Hrvatskoj radio u jednoj telekom kompaniji kao senior voice network specialist. U Irskoj mu je prvi posao bio u jednoj IT tvrtki koja je tada radila za Vodafone Ireland.
Ja sam u Hrvatskoj radila u kartičnom odjelu u nekoliko banaka, a ovdje radim za Bank of Ireland (najveća komercijalna banka u Irskoj, nap.a.) kao product manager za kreditne kartice”, kazala je Mirela za N1 Televiziju.
Mirela i Ivan pričaju o tome je li Irska ispunila njihova očekivanja, kako je ondje raditi i živjeti u usporedbi s Hrvatskom te razmišljaju li ikada o povratku.
“I Ivan i ja smo često selili. On je rođen u Gani, ja u Bosni i Hercegovini. Oboje smo došli u Osijek pa iz Osijeka u Zagreb. Uvijek smo bili zainteresirani za inozemstvo, ponajviše da testiramo sebe i vidimo hoćemo li uspjeti naći poslove izvan Hrvatske, koliko su naši profili i radno iskustvo interesantni tvrtkama s većih tržišta, gdje je veća konkurencija”, objašnjava Mirela razloge odlaska u Irsku.
Ivan kaže da je “posao našao njega” jer je dobio ponudu iz Irske u vrijeme kada nije aktivno tražio posao.
“To smo shvatili kao “ulaznicu” za našu avanturu. Niti jedno od nas nije bilo u Irskoj prije preseljenja, a odlučili smo prihvatiti izazov jer je zemlja s engleskog govornog područja koja je raj za IT-jevce. A ni tržište financijskih usluga ne stoji loše. Do sada nismo požalili, a nadam se da i nećemo”, kažu Mirela i Ivan.
Ne nude samo dobre plaće, nego i dodatne pogodnosti
Ivan trentuno radi za AirBnB kao senior voice network engineer za područje Europe, Bliskog istoka i Afrike (EMEA). To mu je treći posao otkako je u Irskoj, a na kojemu se dosad najduže zadržao. Mirela od početka radi u istoj banci, ali na drugom radnom mjestu. Zadovoljni su prihodima. Plaće im, kažu, rastu svake godine.
“Taj rast ovisi o individualnom rezultatu u prošloj godini, koji se mjeri naspram ciljeva definiranih na početku godine, a odnose se na poslovne ciljeve i na ciljeve iz vašeg individualnog poslovnog razvoja te koliko ste ostvarili iste. Kompleksniji ciljevi u pravilu znače da idete prema overperformingu i donose veći rast plaće”, objašnjava Mirela.
Osim vrlo dobrih plaća, tvrtke u Irskoj nude i niz dodatnih pogodnosti kako bi privukle talente i kvalitetnu radnu snagu.
“To su pogodnosti koje utječu na dnevne troškove. Primjerice, privatno zdravstveno osiguranje, wellbeing dani – to je kao dodatni godišnji odmor ako želite uzeti vrijeme za sebe ili duže biti s obitelji – zatim plaćeni fitness, besplatni obroci na poslu, rad na daljinu…”, nabraja nam Ivan.
“Ako vam se dijete razboli, bez problema se dogovorite”
Sve u svemu Mirela i Ivan rade jako puno, ali puno su radili i u Hrvatskoj. Razlika je, kažu, što su njihovi poslodavci u Irskoj puno fleksibilniji.
“To se u prvom redu odnosi na fleksibilno radno vrijeme koje sami organizirate tako da osigurate da ćete obaviti posao. Ako vam se dijete razboli ili brinete za bolesne roditelje, bez problema možete raditi nestandardno radno vrijeme – recimo od 8 do 10 pa od 12 do 15 i od 18 do 20. To možda nije tako u svim tvrtkama u Irskoj, ali u ovim našima jest. Uglavnom radimo od doma. Jedan dan smo u uredu, a određeni broj dana u godini možemo raditi i iz druge zemlje”, pričaju Mirela i Ivan.
Napominju kako se tvrtke u Irskoj naprosto natječu koja će ponuditi bolje uvjete ne bi li dokazale da im je stalo do zaposlenika.
“Razni su tu programi: od profesionalnih edukacija do programa za razvoj ili promjenu karijere unutar kompanije, programi za djelatnike iz inozemstva, za djelatnike koje se doma brinu za bolesnog člana obitelji, za one koji se vraćaju na posao poslije duže pauze…”, kažu.
Kupili kuću kad se najam izjednačio s ratom kredita
Cijene i troškovi života u Irskoj su visoki, ali su i plaće visoke, kažu Mirela i Ivan dodajući da je najveći problem – stanovanje.
“Stambenih jedinica za najam je malo pa su cijene prilično visoke. A i teško je naći stan ako ste tek došli u zemlju. Neka zanimanja ne mogu si priuštiti samostalan život bez obzira na lokaciju stana, tako da ljudi žive s cimerima, rentaju samo sobu u stanu i slično”, objašnjavaju.
Mirela i Ivan nedavno su kupili kuću. Računica im je pokazala da je iznos najma postao jednak mjesečnoj rati kredita. I režijski troškovi, kažu, dosta su narasli proteklih godina, ali irska vlada u nekoliko je navrata građanima davala novčanu pomoć za režije, što je donekle smanjilo pritisak na kućne budžete.
Znana je već i priča o skupim dječjim vrtićima u Irskoj.
“Treba cijela jedna prosječna plaća da se pokrije cijena vrtića za dvoje ili troje djece. Dječjih vrtića je malo i svi su privatni. Osnovne i srednje škole su državne ili privatne. Državne su, naravno, besplatne, a srednje privatne škole koštaju između 5.000 i 8.000 eura po godini, skoro kao neki fakulteti. Sve škole uglavnom prate isti kurikulum tako da u samom obrazovanju nema neke razlike, ali u privatnim školama prisutan je element društvenog statusa jer tamo idu djeca imućnijih roditelja”, kaže Mirela.
“Kava se pije u hodu, ljudi se druže na otvorenom”
Irci su, ističe ona, jako prijateljski nastrojeni, topli i komunikativni. S te strane njoj i Ivanu bilo je lako uklopiti se u novu sredinu. Jedino su njihovoj djeci isprva nedostajali prijatelji i trebalo im je vremena da savladaju jezik.
“Bilo je teško, ali nije predugo trajalo. Pravu prilagodbu prolazimo mi odrasli jer smo drukčije naviknuti. Pritom mislim na hranu, jezik, drugačiju kulturu, a i vožnju drugom stranom ceste”, dodaje ona uz smijeh.
Sve u svemu, dodaje, život u Irskoj nema mnogo sličnosti s onim u Hrvatskoj.
“Kave se piju u hodu i općenito se manje sjedi na kavi. Dosta vremena provodi se vani, u druženju na otvorenom, bez obzira na vremenske uvjete. Irci vole putovati u inozemstvo, izlaziti na večere i obožavaju pubove. Sviđa nam se što ovdje žive ljudi iz različitih kultura i što naša djeca percipiraju da su dio mješovite zajednice. Hrvatska je u tom smislu još uvijek monolitna, a nama ovo ovdje više odgovara jer je i naša obitelj mješovita”, ističu naši sugovornici.
Sviđa im se i mentalitet tamošnjih ljudi.
“Dosta su optimistični i nisu skloni dramatiziranju. Recimo, kad se dogodi neka greška na poslu ili u školi, fokusiraju se na to kako da te greške što prije poprave i nešto nauče iz njih. Kod nas je fokus na tome da se greške ne dogode. Razlika između ta dva pristupa je da se tamo gdje su greške “dozvoljene” one lakše ispravljaju i stvari brže obavljaju”, tumači nam Mirela.
Na pitanje što im iz Hrvatske najviše nedostaje, Mirela i Ivan kažu – obitelj, prijatelji i neka hrana.
“Ali ni to nije nepodnošljivo i ne čini nas nesretnima uza sve tehnologije koje imamo. A i novac igra veliku ulogu, jer ako možete češće otputovati kući da biste pojeli maminu sarmu, definitivno bude lakše”, kažu.
“Nema lošeg vremena, samo lošeg odabira odjeće”
Mnogi koji su odavde odselili u Irsku imali su problema s navikavanjem na tamošnju klimu. Mirela kaže da je i njoj isprva smetalo što se u jednome danu promijene četiri godišnja doba, ali se vremenom naviknula.
“Super je što nema vrućine, baš nikada. Ovdje sam naučila da nema lošeg vremena, samo lošeg odabira odjeće. Super mi je i što su ljeti dani jako dugi pa u lipnju mrak pada oko 22.30. Druga je strana jednadžbe to što su zimi dani vrlo kratki. Svi misle da ovdje baš nema sunčanog vremena i to je generalno točno za zimski period, ali ljeti je druga priča”, napominje Ivan.
Što se tiče planova za budućnost, Mirela i Ivan kažu da ih još ne kuju.
“Zasad ostajemo ovdje. A možda se odlučimo za još jednu avanturu prije mirovine, na primjer u Kanadi ili SAD-u. A možda i u Hrvatskoj ili Gani”, rekli su nam na kraju.
D.M. /Foto: Ilustracija
