I ove prve subote u mjesecu, tridesetak Vinkovčana sklopljenih ruku tiho je molilo je krunicu u vinkovačkom gradskom parku, a tvrde kako molitva može smetati samo Zlu.
Kao i svih prvih subota od listopada prošle godine, bio je istovjetan prizor, tridesetak Vinkovčana u tihoj molitvi krunice, piše Damir Begović za Vinkulja.hr.
“Sastajemo se već više od godinu dana. Naša nakana je zapravo naknada za sve uvrede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu”, otkriva Ivan Ćaleta, jedan od molitelja.
Isprva su se nakane molitelja odnosile na domovinu, mir i obraćenje hrvatskog naroda, ali i za muškarce; da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru.
“Prije mjesec dana bili smo u Međugorju na duhovnoj obnovi svih muškaraca koji mole na javnim prostorima i ondje smo dobili nadahnuće da molimo dragoj Gospi na njezine nakane. Jer, ona bolje zna što nama treba od nas samih. Naime, mi često molimo ono što nam je i štetno, i što nam ne treba”, pojašnjava.
Molili su vinkovački molitelji i za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, za svete, autentične i beskompromisne crkvene pastire i nova duhovna zvanja, za duše u čistilištu i za osobne nakane.
“I dalje smatram da su to dobre nakane, ali prepustit ćemo dragoj Gospi da ona sama izmoli ono što je nama potrebno. I kad nam je potrebno. Oni koji su vjernici, njih to ne bi trebalo smetati, jer bi to trebali znati. I u skladu s tim živjeti. A nevjernicima se čudim, jer ispada da i oni vjeruju kako će se to za što mi molimo doista i dogoditi, iako im to ne odgovara”.
Mole i u crkvi, jedna molitva ne isključuje drugu
Na opasku kako postoje oni koji se pitaju zašto ne mole u crkvi, odgovara:
“Pa, molimo i u crkvi. Prije današnje krunice služila se sveta misa u crkvi svetih Euzebija i Poliona na koju su svi pozvani. I kojoj smo nazočili”, pripovijeda Ćaleta.
“Jedna vrsta molitve ne isključuje drugu. One se samo nadopunjuju. Tako molimo i u obitelji, u crkvi, ali i na javnom prostoru. I ne mislimo da ga time uzurpiramo”.
“Kome to može smetati u većinski katoličkoj državi poput Hrvatske?”, pita se. “Može smetati samo Zlu. Kome smeta Hare Krishna? Svjedoci smo i da muslimani klanjaju usred Zagreba u pola bijela dana. Tko se bunio? Nitko. Pa i ne treba. Ponavljam, molitva nas katolika smeta samo Zlu”.
Ćaleta napominje kako njihova molitva usred Vinkovaca nema veze ni s kakvom propagandom.
“Baš nikakve. Postavit ću protupitanje; zašto se Tijelovske procesije odvijaju u javnom prostoru? Ili Gospine procesije? Ili Križni putovi? Procesija svetoga Vlaha prolazi kroz cijeli Dubrovnik. Dakle, tako se posvećuje javni prostor. To i mi činimo”.
Smeta li ih kada ih nazivaju klečavcima? “Meni osobno ne smeta”, kaže. “Jer, nisam ni čuo da me netko tako naziva. Samo Facebook bojna. Kojoj poručujem; bolje biti klečavac, nego kmečavac. Što uopće znači klečavac? To govore zlobni jezici koji nas ne mogu odvratiti od daljnje molitve”.
“U ovom ovom današnjem vremenu u kojem živimo, vremenu katastrofa i ratova, može nam samo dragi Bog pomoći. To je naše mišljenje”, zaključuje Ivan Ćaleta.
D.M. /Foto: pxll
