Žestoka polemika razvila se na relaciji MORH- brigadir Ivana Selak, umirovljeni pilot HRZ-a, testni pilot MiG-ova i jedan od najubojitijih letača HRZ-a.
Sve je počelo Selakovim gostovanjem na RTL-u na temu kupnje višenamjenskih borbenih aviona. Od četiri ponude koje su pristigle na MORH-ov natječaj Selak je kazao da su tri – Francuske, Švedska i SAD-a, – respketabilne, ali da bi onu Izraela, koji nudi F-16 Barak, odmah eliminirao.
Usput je poslao poruku ministru Banožiću, koji je nešto ranije kazao da MiG-ovi ne lete noću: ” Reći ću ministru da imam 600-700 sati leta noću. Dakle, MIG-ovi mogu letjeti noću”, kazao Selak.
Iz MORH-a je uzvratila Samostalna služba za odnose s javnošću i izdavaštvo objavom da MIG-21 nisu opremljeni za provedbu zadaća noću.
“Borbeni avioni MIG-21 nisu opremljeni za provedbu zadaća noću. Avion MIG-21 koristio se u operativnoj uporabi u gotovo 50 zrakoplovstava širom svijeta, a neke zemlje kao Republika Hrvatska koriste ga još i danas.
S obzirom na zahtjeve, primarno je konstruiran za presretanje velikih ciljeva koji slabo manevriraju (bombarderi) u dnevnim uvjetima i zbog toga nije opremljen za zračnu borbu na srednjim i velikim daljinama, kao ni za borbena djelovanja noću.
Nabavom i uvođenjem u operativnu uporabu VBA dostići će se pune borbene sposobnosti u provedbi zadaća zaštite zračnog prostora RH danju i noću”, objavili su iz MORH-a
Na njihovu pojašnjenje o karakteru MiG-ova reagirao je Selak u pomalo posprdnoj objavi, koju možete pročitati OVDJE
>>> SELAK UZVRAĆA MORH-u: “Halo, uhljebi, ovo je MiG-21, pogledajte što može!”
Da se u MORH-u ne mogu pohvaliti da su vjerodostojni, da ne prati vlastite objave, svjedoči nam MORH-ovo glasilo Hrvatski vojnik iz 2009. godine u kojem je reportaža upravo o uvježbavanju noćnih letova MiG-om.
U Hrvatskom vojniku br. 265. od 6. listopada 2009. godine objavljena je reportaža o “Na noćnom letu od Pule do Zagreba“, u kojoj je opisano uvježbavanje pilota MiG-ova za – noćne letove.
Pilot koji je vodio noćne letove bio je upravo Ivan Selak, “neuništivi pilot i dalje se najbolje osjeća u zraku”.
“Ovo je jedan od bitnih iskoraka u profilu obučavanja mladih pilota HRZ-a. Naime, poznato je da Hrvatska u sklopu NATO-a daje doprinos nadzoru zračnog prostora i stoga je potrebno da piloti dosegnu i ovaj stupanj“, pojasnio je general Bagarić i sa zadovoljstvom ustvrdio da su piloti “sposobni za kratko vrijeme usvojiti sve elemente zahtjevne profesije koja je iznimno bitna za HRZ i PZO“
Za uvježbavanje noćnih letova nebo mora biti zvjezdano. Nije lako pogoditi takvo vedro vrijeme u listopadu, no piloti Eskadrile lovačkih zrakoplova 91. zrakoplovne baze imali su sreće, koju su, priznajmo, najavljivala
i meteorološka izvješća.
Ukratko, nad Velikom Goricom i cijelom Hrvatskom noć je bila svjetlucava. S našim pilotima imali smo sreće i mi, jer raditi reportažu o najzahtjevnijim oblicima letačke obuke uvijek je zadovoljstvo.
Da ne govorimo o fotografu, koji se uvijek nastoji što više približiti hrvatskim čeličnim pticama i dobiti atraktivne fotografije, bez obzira na tehnička ograničenja fotografskog aparata. Želite li uloviti dobre kadrove (nažalost, ovaj put samo sa zemlje), potrebno je izložiti oči bljesku i uši zaglušujućoj buci koju izaziva MiG pri forsažu i polijetanju.
Naravno, obuka za noćne letove na zrakoplovu MiG-21 nije nekakav početni letački stupanj. Da biste uzdigli zrakoplov prema tami, lišeni svih prednosti danjeg svjetla, trebate već biti iskusni, prokušani pilot.
Četvorica koja su letjela te večeri upravo su takvi, a to je potvrđivala i njihova vidljiva hladnokrvnost. Ipak, i ona je dijelom površinska, jer se “ipak ide u nepoznato, pa je nervoza prisutna“.
Težina i zahtjevnost “instrumentalnog letenja u noćnim uvjetima“, kako glasi “službeniji“ opis, pilote koji završe tu obuku čini još kvalitenijima tijekom dnevnog letenja. Logično, ako vam ide noću, kad ste oslonjeni na instrumente i teoriju, te možda i malo instinkta, onda let pri danjoj svjetlosti postaje jednostavniji, iako nikad ne smije biti opuštanja.
Ali, posebni kao uvijek, naši piloti kao cilj navode poboljšavanje “airmanshipa“. Ta engleska riječ za pilote je magična, kako sami kažu, i označava stjecanje znanja i iskustava pomoću kojih se u zraku osjećate kao kod kuće.
Prvi se te večeri u zrak dignuo novi zapovjednik eskadrile, bojnik Adrian Celija.
U dvosjedu, jer uz njega mora biti instruktor. A teško da igdje postoji bolji i iskusniji: brigadir Ivan Selak, koji je prvi put u MiG-u samostalno letio još prije 28 godina. Neuništivi pilot i dalje se najbolje osjeća u zraku i uživa u svakom novom satu leta. Mislite da smo stigli od njega uzeti barem i kratku izjavu? Ni slučajno, jer je, tek nekoliko minuta nakon završetka prvog leta, već krenuo na drugi.
I to sa sasvim primjetnim zadovoljstvom. Ipak, uspjeli smo bar kliknuti fotoaparatom.
U svakom slučaju, u prvim letovima ovog “ciklusa“ letjelo se na liniji Zagreb-Pula i natrag. Riječ je o prvim noćnim slijetanjima mladih pilota MiG-ova na pulski aerodrom. Tijekom Celijina leta, imali smo priliku porazgovarati s još nekim pilotima, koji su nestrpljivo čekali na svoj let… “
M. Marković/Foto: MORH
