Parlamentarni izbori nisu daleko, ali u politici su moguće nagle promjene koje se onda ozbiljno odraze na raspoloženje birača. No, trenutačno je u hrvatskoj politici situacija takva da Andrej Plenković možda neće moći dobiti treći premijerski mandat bez pomoći Domovinskog pokreta, a da će za smjenu vlasti nužna biti postizborna suradnja SDP-a, Mosta i Možemo!, ako bi i to bilo dovoljno.
HDZ-u nikakav problem ne predstavlja koalicija s Domovinskim pokretom, strankom koju je Plenković označio kao sponzora desnog radikalizma i pojedine njezine dužnosnike optužio da su inspirirali terorista Danijela Bezuka, piše o mogućoj postizornoj kombinatorici vrlo pouzdan novinar Dražen Ciglenčki u Novom listu.
Premijer zna da mu ni članovi niti simpatizeri HDZ-a ne bi zamjerili savezništvo s Domovinskim pokretom u cilju održanja vlasti i zato on u svojim neodređenim izjavama ne odbija tu opciju.
Potpredsjednik HDZ-a i novi ministar Ivan Anušić čak je i javno priželjkuje. Sasvim je, međutim, drukčije na HDZ-u suprotnoj strani, čelnici SDP-a, Mosta i Možemo! kunu se da se neće udružiti sa svakim samo da bi prekinuli Plenkovićev premijerski niz.
Em su im još uvijek dosta važne vrijednosti za koje se zalažu, em strahuju da bi ih njihovi birači mogli kazniti u slučaju da ostave prostor za suradnju s ideološki i politički inkompatibilnim strankama, pa makar i u svrhu detroniziranja HDZ-a. Zato je, kada bi se zdravo za gotovo uzelo što ovih dana govore ključni ljudi SDP-a, Mosta i Možemo!, posve isključeno da oni pokušaju formirati zajedničku Vladu što je, naravno, sjajna vijest za HDZ uoči izbora za Sabor. Sada su si SDP i Možemo! skroz OK, premda svaka stranka ima svog kandidata za premijera.
Most bi mogao sa SDP-om. Možda bi i SDP, ako ne bi bilo druge, sastavljao Vladu s Mostom, ali se to ne usudi reći. Možemo! se gnuša Mosta, a taj je animozitet obostran. Valja se ipak zapitati bi li Peđa Grbin, Božo Petrov i Sandra Benčić zaista propustili priliku poslati HDZ u oporbu kada bi im odnos snaga u Saboru poslije izbora to omogućio.
Premda je ovo pitanje u osnovi vrlo jednostavno, odgovoriti na njega ipak nije nimalo lagano. Most je sasvim nepredvidiva stranka. Kada su 2015. s čak 19 zastupnika ušli u Sabor, prvo su, budući da ni lijevi ni desni blok nije imao većinu, HDZ-u i SDP-u ponudili takozvanu tripartitnu Vladu. Nisu to prihvaćali ni Zoran Milanović niti Tomislav Karamarko, ali je predsjednik SDP-a, tada još i premijer, na koncu prevario svog suparnika i potpisao taj čudnovati prijedlog Mosta.
Karamarka je to eliminiralo iz igre i Most se dogovorio sa SDP-om, raspoređene su već i visoke državne dužnosti. No, Petrov se iznenadno predomislio, prekrupan je za njega politički zalogaj bio obnašati vlast s ljevicom. Most je naposljetku partnerstvo sklopio s HDZ-om, ono je kratko trajalo kao i sljedeća Vlada koju su također utemeljile ove dvije stranke.
S HDZ-om je Most, po svemu sudeći, završio za neko vrijeme. Počeo se približavati SDP-u i možda bi Bernardićeva Restart koalicija i Most činili Vladu u aktualnom mandatu da HDZ nije 2020. zabilježio fenomenalan izborni rezultat.
Odnos Mosta s ljevicom zakomplicirala je pojava novog aktera. Možemo! nipošto nije po ukusu mostovaca. Ali, unatoč tome u svibnju prošle godine Nino Raspudić izlazi s idejom o ideološkom moratoriju, guranju u drugi plan vrijednosnih tema koje razdvajaju Most, SDP i Možemo!, jer »suočeni s jednom kriminalnom vlašću, koja je osuđena za korupciju i okupirala je institucije, fokus oporbe trebao bi biti na rušenju takve vlasti«.
Nikola Grmoja je dometnuo da bi »zbog borbe protiv korupcije koja je prioritet«, nakon izbora moglo doći do suradnje Mosta s ljevicom. Dakle, u Mostu postoji volja za prihvaćanje ne samo SDP-a, nego i Možemo!. Iako je najsvježija izjava o tome ona Grmojina da bi SDP mogli progutati, ali Možemo! ne, s obzirom na to da Sandra Benčić, poput Milorada Pupovca, voli u Vukovaru bacati vijence u Dunav i raditi slične ideološke nepodopštine.
Ponovimo, međutim, s Mostom se nikad ne zna, ta je stranka politički hirovita i ne može se sa sigurnošću reći kako bi se ponašala u okolnostima u kojima bi izvedivo bilo da sa SDP-om i Možemo! ima većinu u Saboru.
Peđa Grbin se, od kada je na čelu SDP-a, oštro sukobljavao s Mostom. Posebno jednom u sabornici s Raspudićem, na trenutak je djelovalo da bi se mogli i fizički obračunati. »Imamo stranku koja zagovara seoske straže i ne vjeruje u dosege suvremene medicine. U startu je teško s njom zamisliti suradnju«, kazao je ovaj tjedan predsjednik SDP-a o Mostu.
No, izbjegao je rezolutno odbaciti dogovor s Mostom poslije izbora. Umjesto toga je najavio razgovore s Petrovom i kolegama kada građani odluče tko će sve biti u Saboru. SDP je tradicionalna stranka, dulje od dva desetljeća jedna od dvije najjače, naučena na različite koalicije na nacionalnoj i lokalnoj razini. S Mostom je SDP 2015. već gotovo sve precizirao prije neočekivanog razlaza. Doduše, sadašnji Most je ponešto drukčiji, jasnije konzervativno profiliran, ali SDP je bio i u Vladi s HSS-om dok je njihova istaknuta zastupnica bila Marijana Petir, koja je sve samo ne liberalna.
Uglavnom, SDP nije nesklon političkom prilagođavanju ako je ulog vlast, smjena HDZ-a. Čini se zato da bi Grbin bio najmanja prepreka postizbornom savezu SDP-a, Mosta i Možemo!. Ali, Most ide na izbore s Hrvatskim suverenistima, može li Grbin i njih progutati?
Nećemo to možda nikad doznati ako Možemo! ustraje na poziciji da je Most apsolutno nepodoban za koaliciju. “Čak i ako bi o Mostu ovisilo sastavljanje Vlade, nema smisla rušiti HDZ na temeljima na kojim se ne može graditi bolje društvo”, poručila je neki dan zastupnica Možemo Ivana Kekin.
Nije potrebna detaljna analiza da bi se shvatilo da je njezin stav da je bolje da HDZ ostane na vlasti, nego da Most dobije šansu s nekoliko ministara ući u Vladu, u kojoj bi još bila i ljevica.
Kekin ima zaista loše mišljenje o Mostu kada bi joj manji problem predstavljao nastavak vlasti HDZ-a, o kojem je uvijek iznimno ružno govorila. I nije ona u Možemo usamljena u tom stajalištu.
Sandra Benčić isto energično objašnjava da joj ne pada na pamet sjediti u Vladi s mostovcima, koje doživljava kao sijače mržnje i promicatelje neznanstvenih teorija. Hipotetski nije nemoguće da rezultati izbora budu takvi da na papiru postoji većina protiv HDZ-a, ako bi se SDP-u, Mostu i još nekim manjim strankama priključilo i Možemo!.
Bi li i u tim uvjetima dvije beskompromisne zastupnice Možemo! zatvorile vrata Mostu? Bi li smogle snage objaviti da je za hrvatsko društvo smislenije da Plenković u konačnici pronađe partnere među nominalnim oponentima u 11. sazivu Sabora, a da se, ako on ne uspije, ponove izbori na kojima bi HDZ mogao proći bolje, a Možemo! slabije?
Ili bi, pak, faktično prevarile birače s obrazloženjem da su zaključile da je Most ipak manje zlo nego HDZ? Vjerojatno ove strastvene ljevičarke mole Boga da ih poštedi situacije u kojoj bi se morale opredijeliti između HDZ-a i Mosta. No, uoči izbora nije nezamislivo da bi odabrale HDZ, odnosno opoziciju za Možemo, zaključuje Ciglenečki.
R. I. /Foto: Screenshot
