MRAČNE TAJNE UDBE! Njemačka traži da Srbija otvori arhive! Poznata imena trojice Udbinih atentatora!

Njemačka i Austrija traže da Srbija otvori arhive koja će otkriti istinu o zločinima suradnika Državne sigurnosti. Milka Planinc i Mitja Ribičič osobno su ubijali na Bleiburgu 1945. godine.

“U Srbiji i Crnoj Gori danas žive trojica bivših likvidatora Državne sigurnosti. Poznati su javnosti kao vođe srpskog podzemlja, tvrdi Bože Vukušić, autor knjiga o tajnim likvidacijama političkih emigranata”, pišu beogradske Novosti navodeći da su suradnici Udbe likvidirali 130 političara.

Srpska tajna služba BIA do sada je predala Arhivu Srbije više od 80.000 “ličnih fascikli”, od kojih neke imaju po 10.000 stranica. U više navrata od 2003.  građa tajne policije predavana je Arhivu Srbije i nešto malo Istorijskom arhivu grada Beograda. Arhivi su, međutim, internim statutima ograničile dostupnost dokumenata široj javnosti.

Komentirajući inicijativu za otvaranje policijskih dosjea u Srbiji, profesor krivično-procesnog prava Momčilo Grubač kaže da je to jedan od načina kolektivnog i pojedinačnog suočavanja s prošlošću.

– Uvid u tajne policijske dosjee neophodan je da bi se rasvijetlili zločini učinjeni za vrijeme totalitarne vlasti i ustanovila odgovornost pojedinaca, budući da se to krivičnim postupcima iz mnogobrojnih i raznovrsnih razloga ne može postići. Tako žrtve nekažnjenih zločina iz prošlosti konačno bi stekle neku vrstu moralnog obeštećenja i rehabilitaciju. Otvaranje policijskih dosjea ima ogroman značaj i za afirmaciju, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava – kaže profesor Grubač i dodaje da je to i mjera bez koje nema reforme policijskih službi, niti demokratske civilne kontrole nad radom policije.

Akcije Stane Dolanca

Čini se, međutim, da pojedine policijske strukture već deceniju i po sprečavaju otvaranje dosjea. Naime, i Broz i Milošević su imali svoje državne ubojice, likvidatore iz redova državne sigurnosti, koji su ubijali pripadnike nacionalnih snaga, jugoslovenske emigrante po svetu i domaće neprijatelje po Jugoslaviji i Srbiji.

– Dokazano je da su Britanci odobrili Titu likvidaciju srpskih nacionalnih snaga. Aleksandar Ranković i Slobodan Penezić su bili zaduženi za smaknuća u Kočevskom rogu, dok su Mitja Ribičič i Milka Planinc osobno sudjelovali u ubijanju odbjeglih pripadnika nacionalnih snaga u Bleiburgu 1945. godine – tvrdi Vukušić iz Zagreba, koji se bavi izučavanjem krvavih tajni sakrivenih u dosjeima tajnih policija bivše Jugoslavije.

On navodi da je Josip Broz naredio da se omogući upad hrvatskih nacionalista na Radušu 1972. godine, a potom i njihovu likvidaciju, da bi ojačao svoju vlast:

– Titovi nasljednici su za egzekucije nad emigrantima krajem prošlog stoljeća počeli da koriste ljude iz podzemlja. Brozov sljedbenik Stane Dolanc je 1983. naredio akciju “Brk” za ubojstvo Stjepana Đurekovića, direktora u Ini

, jer je odao Nijemcima tajne o vojnim rezervama goriva. Zatim je kao ministar policije odobrio likvidacije desetine emigranata u inostranstvu.

Nedić je ubijen?

Milijun ljudi nema podatke gdje su im najbliži. Ne zato što nemaju podatke, nego jer je zabranjeno se o tome pričati. Ni danas se ne zna tko je naredbodavac ubojstva srpskog premijera, a ne zna si za  grob generala Milana Nedića, koga je narod zvao “srpska majka” – kaže njegov praunuk Aleksandar Nedić.

Vukušić u svojim knjigama spominje identitet likvidatora u ime Titove države – Bogoja Panajotovića, Vinka Sindičića, Iliju Stanića, Željka Ražnatovića, Veska Vukotića i dvadesetak drugih. Kaže i da je Milošević kao likvidatore koristio članove agenture, parapolicije i mafije, koji su izrasli u „Zemunski klan“.

Državni likvidatori su ubili Ivana Stambolića, Slavka Ćuruviju, Dadu Vujasinović i Zorana Đinđića.

U novije vrijeme dogodila su se ubojstva novinara Slavka Ćuruvije, suci Nebojše Simeunovića i drugi državni zločini, za koje su osumnjičeni suradnici tajne službe.U zatvoru se zbog počinjenih zločina nalaze bivši šef tajne policije Rade Marković, pukovnik policije Milorad Ulemek, Zvezdan Jovanović i ostali uhapšeni članovi JSO i „Zemunskog klana“.

– U Srbiji i Crnoj Gori danas žive trojica bivših likvidatora državne sigurnosti, jer je srpska tajna policija ostale, njih desetoricu, ubila. Ti ljudi su javnosti bili poznati kao vođe paravojnih snaga ili „kumovi“ srpskog podzemlja devedesetih godina – tvrdi Vukušić.

Služba državne sigurnosti je stvarala jugoslavensku državnu mafiju, policija je podržavala i radila s njom. Mafija je koristila državnu policijsku zaštitu da bi slobodno funkcionirala na prostorima čitave SFRJ. Ta mafija je prvo stvorena u inostranstvu, da bi ubijala i pljačkala jugoslavensku emigraciju. Kada je počeo raspad Jugoslavije i mafija se podijelila i “vratila” svojim republikama, odnosno državama i radila za nove vlasti. Tijekom rata u SFRJ tajna policija je obučavala i vodila mafiju kao parapoliciju, ali je i koristila za unutrašnje političke obračune u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.

Udbine žrtve

Tokom sedam decenija državnog terora u vrijeme Broza i Miloševića, u atentatima likvidirano je 128 političkih ličnosti u emigraciji i domovini. Međutim, o naredbodavcima i izvršiteljima tih ubojstava se šuti. Zato će otvaranje tajnih dosjea pokrenuti pitanje: tko su bile ubojice u ime države s prostora bivše Jugoslavije i sadašnje Srbije.

– Koliko su i koje ljude likvidirale državne ubojice Udbe i SDB? Može li se na osnovu tajnih dokumenata i dosjea tim državnim egzekutorima suditi – pita se Bože Vukušić, koji upozorava da će Njemačka poslije izručenja Josipa Perkovića, šefa hrvatske Udbe zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, tražiti odgovorne za ovu likvidaciju u Mūnchenu i među srpskim tajnim službama.

Pitanje je postoje li u arhivu Udbe tajni dokumenti o dogovorima Willyjaja Brandta i Jimmyja Cartera, predsjednika Njemačke i SAD-a. s Titom oko omogućavanja ubojstava srpskih političkih emigranata u tim zemljama.

Pozitivni odgovor se može naslutiti iz činjenice da američki FBI i danas skriva dosje o likvidaciji vođe srpskih emigranata Dragiše Kašikovića 1977. godine u Chicagu. S njim je ubijena i devetogodišnja djevojčica Ivanka Milošević, jer je prepoznala ubojice.

Pritisci iz EU

I pokrajinski parlament Koruške u Austriji je, poput Njemačke, krajem prošle godine većinom glasova odlučio formirati ekspertnu Komisiju za istraživanje partizanskih zločina i djelovanja Udbe od 1945. do 1990., kao i njenih ostataka od raspada Jugoslavije do današnjih dana.

Kako je to objasnio Gernot Darmann iz Slobodarske stranke Koruške, neophodno je da se otkrije istina “partizanskog užasa i djelovanja jugoslavenskih i srpskih tajnih službi u Austriji”.

Slične zahtjeve imaju i Njemačka, Poljska, SAD i EU, koje traže od Srbije da otvori tajna dosjea i pokaže koga je sve služba državne sigurnosti ubijala u inostranstvu i kod kuće. A na listi traženih ubojica i potjernica, koje je raspisala Hrvatska, nalaze se šefovi Udbe, SDB Jugoslavije i RDB Srbije, od 1946. godine do danas.

Koje zločine su počinili pripadnici DB i njihovi suradnici, vidi se i s liste 136 žrtava jugoslavenske i srpske tajne policije, koje su od rata do početka 21. stoljeća likvidirane u klasičnim atentatima, sačekušama ili u smrtonosnim kidnapiranjima.

Prve žrtve su bili Ivo Protulipac, 1946. godine u Italiji, Nikola Kalabić, četnički komandant iste godine u Srbiji, kao i Milan Nedić, predsjednik srpske Vlade. Na listi su i Jakov Arsović (ubijen 1947. u Srbiji), potom Ilija Abramović, Andrija Hebrang, Dinka Domaćinović..

Najviše hrvatskih nacionalista je likvidirano u Njemačkoj, i to 1967. godine – Marijan Šimundić, Jozo Jelić, Mile Jelić, Petar Tominac, Vlade Murat, Anđelko Pernar.  Godinu dana kasnije ubijeni su i Hrvoje Ursa, Đuro Kokić, Mile Rukavina, Krešimir Tolj, Vid Maričić.

U Italiji su likvidirani Ante Znaor, Josip Krtalić, u Francuskoj 1968. godine Neđeljko Mrkonjić, a u Australiji Pero Čović. Naredne godine ubijani su i srpski nacionalisti Ratko Obradović i Mirko Čurić u Nemačkoj, Sava Čubrilović u Švedskoj…

Sredinom sedamdesetih godina SDB Jugoslavije je izvela 12 ubojstava, kada su likvidirani Ilija Vučić i Ivica Milošević u Njemačkoj, Nikola Martinović u Austriji, srpski četnici Bora Blagojević i Petar Valić u Belgiji, zatim Matko Bradarić u Belgiji i Vinko Eljuga u Danskoj…

Istina o Jezdi i Dafini

U dosjeima DB bi trebalo bi se naći i odgovori na pitanje jesu liu piramidne banke “Jugoskandik” i “Dafiment

” bile tajni projekta ove policije za prevaru naroda i jesu li vlasnici banaka Jezdimir Vasiljević i Dafina Milanović bili suradnici tajne službe. U tajnim arhivima može se potražiti i odgovor na pitanje da li je RDB Srbije organizirao ilegalno iznošenje deviza na Cipar i tko se na kraju domogao 15 milijardi srpskog novca.

Državna trgovina

U dosjeima bi mogla biti i potvrda priča da je Ratko Dražović, pokojni direktor “General-eksporta” i “Avala filma” kao udbaš, na nagovor Slobodana Penezića Krcuna početkom šezdesetih godina organizirao šverc cigareta i droge, a zatim i otkup deviza i nakita na crno.

Dražović se bavio i otkupom umjetnina, koje je preko svojih ljudi preprodavao po Amsterdamu. UDBA je potom od svojih suradnika i agenata u Europi stvorila čitavu mrežu lažnih biznismena s firmama po Italiji, Austriji i Njemačkoj, koji su trgovali isključivo s Jugoslavijom. Jedan od njih je bio i čuveni Bata Todorović, kojeg je Tito poslao na robiju. Tako su stvarane prve devizne rezerve koje su odlazile u Specijalni fond NBJ za financiranje rada policije i tajne službe Jugoslavije.

Neuspjeli atentati na Tuđmana i Pavelića

Na početku novog milenija u atentatima su stradali Željko Ražnatović, Dragan Garić, Milenko Mandić, Ivan Stambolić, Nebojša Simeunović, Boško Buha, Dalibor Mateović, Vojislav Jekić, svi u Beogradu i Ivo Pukanić 2008. godine u Zagrebu.Od kraja Drugog svjetskog rata izvedeno je 28 neuspjelih atentata u kojima su na nišanu ubojica tajne službe bili Ante Pavelić, 1957. godine u Argentini; Branko Jelić, 1957. godine u Njemačkoj i potom 1970. i 1971. godine, Vlado Dapčević, 1973. godine u Nizozemskoj; Luka Kraljević, 1982. i 1983. godine u Njemačkoj; Franjo Tuđman, 1990. godine u Hrvatskoj; Vuk Drašković, 1999. godine u Srbiji; i Dušan Mihajlović, 2001. godine u Srbiji.

Masovne grobnice na stadionima

Srbija leži na masovnim grobnicama, a o tome se malo zna i još manje govori. Pretpostavlja se da se masovne grobnice pobijenih Srba, čije je istraživanje obustavljeno zbog nedostatka novca, nalaze ispod stadiona Partizana i Obilića, ali i u Zemunu.

Akademik Dušan Kovačević je proljetos na promociji knjige “Ravna gora”, autora Radoša Bajića, pokrenuo tu temu rekavši da “dokle god naša djeca budu igrala nogomet na masovnim grobnicama, Srbiji neće ići na dobro”, prenose beogradske Novosti.

M. Marković/Foto:arhiv