Nakon skupa Domovinskog pokreta u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani “Vatroslava Lisinskog” iznesena je u javnost teza: “Neumoljiv je dojam da tuđmanizam odavno ne stanuje u HDZ-u, preselio se u Domovinski pokret”. Drži li vodu takav dojam?, pita se autor Marko Ćurać na portalu HRsvijet.
U tu svrhu potrebno se kritički osvrnuti na dva gledišta koja su na skupu istaknuta, i upozoriti na dvije manje-više poznate činjenice. Krenimo od spomenutih gledišta. Na skupu je rečeno: “Snaga hrvatske države i naroda ne leži u NATO paktu. To smo naučili kroz Domovinski rat”!
Također je rečeno: “Tajna Hrvatske, izvor Hrvatske ne leži na vrelu Europske unije. Hrvatski narod se od tamo ne napaja.”
Prvo, u svezi snage hrvatske države i naroda u odnosu na NATO savez. Ako je tome tako, kako smatraju u DP-u, zašto smo ulazili u NATO? Je li to bila grješka? Ako je NATO savez toliko beznačajan za našu današnju sigurnost, znači li to da vođe Domovinskog pokreta – Ivan Penava i Mario Radić – sugeriraju izlazak Hrvatske iz toga saveza?
Hrvatska je u proteklih 15 godina otkako je članica NATO osnažila ne samo svoj sigurosni, nego nadasve, politički, gospodarski i geostrateški položaj u svijetu.
Alekdandar Dugin, ideolog “ruskog svijeta” sredinom siječnja 2024. iznio je ruski pogled prema Zapadu. Tada je u tekstu: “Ubiti Zmaja: Svijet je na rubu globalnog rata”, napisao da je “Zmaj globalizma smrtno ranjen”.
“Moramo dokrajčiti Zmaja kako bismo oslobodili čovječanstvo, pa i sam Zapad, koji je njegova prva žrtva, njegovih zločinačkih čarolija”, napisao je na mrežnim stranicama ria.novosti.
Spominjemo Dugina jer se u dijelu publicistike, koja se predstavlja hrvatskom, duže vrijeme osjećaju naglašeno antizapadna gledišta i utjecaj glavnoga ruskog ideologa, posebno kad se piše o tzv. multipolarizmu, nasuprot Tuđmanovim pogledima na emancipaciju i slobodu naroda.
Kad se kaže da snaga hrvatske države i naroda ne leži u NATO paktu, zaboravlja se kako je obrana hrvatskog državnog teritorija nezamisliva u nekom budućem sukobu bez NATO saveza.
Snaga hrvatske države leži u hrvatskom narodu, ali i u NATO savezu, svidjelo se to vođama DP-a ili ne! Da je Hrvatska bila članica NATO saveza ne bi doživjela velikosrpsku agresiju, toliko žrtava i razaranja u Domovinskom ratu. I ne treba smetnuti s uma jedno je braniti svoj grad, svoju kuću, a sasvim drugo braniti državu, voditi obrambeni rat.
Hrvatska je stoljećima bila žrtvom osvajača, a zbog osvajačkih ratova, emigracije i raznih pandemija izgubila ogroman kontigent stanovništva. U situaciji smo da se broj Hrvata u zemlji gotovo izjednačio s brojem izvan njezinih granica.
Bez NATO saveza bili bismo u nekom budućem sukobu klaonica, slično kao danas Ukrajina.
Što se želi s rečenom tezom da snaga hrvatske države i naroda ne leži u NATO paktu? Možda stvoriti pretpostavke kako bi se hrvatski narod definitivno zbrisao s njegova ozemlja i sveo na manjinu? Za čiji račun?
Tuđman je bio privržen euro-atlanskim integracijima, zagovarajući istodobno hrvatsku individualnost. Poznato je njegovo gledište o globaliziranju i individulaliziranju svijeta. Stoga danas govoriti da “snaga Hrvatske države i naroda ne leži u NATO paktu” je opasna podvala, to je prvi korak u svrhu odvlačenja Hrvatske iz NATO saveza. Kamo? Možda pod krila Kremlja? Zar to pristaše Aleksandra Dugina već duže neizravno ne zagovaraju?
Također se tvrdi da “izvor Hrvatske ne leži na vrelu Europske unije, hrvatski narod se tamo ne napaja”. Tko se napaja? Živina se napaja. Hrvati piju sa svojih izvora?
No, ostanimo kod pojma “napajati”. Gdje se dakle “hrvatski narod napaja”? Možda na vrelu Ruske pravoslavne crkve koja je agresiju na Ukrajinu ovih dana bezčasno proglasila “svetim ratom”. Gdje su naši preci išli trbuhom za kruhom, kad nisu mogli iz raznih okolnosti ljudski preživjeti i zarađivati za bolji život u Hrvatskoj? Koja su sveučilista pohađali, koje su znanstvene knjige čitali, kojim umjetničkim i kulturnim krugovima pripadali, gdje im je bilo središte njihove vjere?
Konačno koliko je novaca posljednje vrijeme povučeno iz EU. Na što bi Hrvatska sličila da toga novca nije bilo, nakon potresa i pandemije? Odakle nam dolaze turisti i ostavljaju milijarde eura i td.
Rečena gledišta koja su bačena, kao potpora tezi da odavno tuđmanizam ne stanuje u HDZ, već u DP mogla su doći samo od onih koji kane promijeniti hrvatski društveni i politički poredak, Hrvatsku odmaknuti od Zapada. To je uostalom glavni cilj najavljenih više-manje revolucionarnih promjena. Treba jasno i glasno reći – to nije tuđmanizam, i u osnovi suprotno je nauku dr. Franje Tuđmana! Uostalom trebalo bi postaviti i ovakovo pitanje: Tko je od stvarnih Tuđmanovih suradnika išta javno pohvalno rekao o DP-u?
Zar kamo se krećemo najbolje ne govore simboli na transparentima – stisnute pesnice, pod kojima se održavaju prosvjedi i lijeve “političke litije” po gradovima.
Ponovno se aktualiziralo pitanje koje je hrvatski književnik Miroslav Krleža, prije više od 40 godina, postavio jednom partijskom dužnosniku, upitavši ga koliko ima Rusa u nas, s obzirom na njihovu ulogu u datim okolnostima. Krleža nije mislio na statističke Ruse, već rusofile. S obzirom na poglede koji se krčme o suverenizmu i nekim drugim aktualnim pitanjima bilo je vrijeme, to jest trebalo je znatno ranije zapitati se – koliko u nas ima onih koji guraju vodu na ruski mlin – ako za sve već nije kasno.
Na listi DP-a kandidat koji je smatrao da dr. Franju Tuđmana treba poslati u Haag
Na jednoj listi za Hrvatski sabor koje je predstavio Domovinski pokret uočljiv je kandidat koji je 90-tih govorio kako hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana treba poslati u Haag. Kakva je razlika između njega koji se nalazi na listi DP-a i onih koji su kamionima s Pantovčaka vozili građu iz Predsjednikova ureda u tiskaru u Dalmatinskoj i onda je proslijeđivali Haaškom tužiteljstvu?
Je li to taj tuđmanizam za koji nam se kaže da stanuje u Domovinskom pokretu ili možda kroz lice onog drugoga kandidata koji bi HDZ kao parlamentarnu stranku zabranio, ne bi dopustio da sudjeluje na izborima, jer je to, kako kaže, kriminalna organizacija?
Je li društvo okupljeno s lijeva i desna, s ovakvim pogledima, priprema, novu inačicu Križnog puta? Jer, na tome putu, kako se već javno govori, prema Trećoj Republici, bit će ne samo kazamata, bacanja u more, otimanja djece za taoce, nego tko zna što sve još ne od tog lijevo-desnoga totalitarnog načina razmišljanja. Totalitarni um kad je riječ o mučenjima i progonima vrlo je maštovit.
Strahu koji se preko medija svakodnevno utjeruju ljudima u uši, mogu se suprostaviti samo građani svijesni opasnosti koju im predstavljaju jednako lijeve i desne stranke, čak i zvučnih imena, ali neobičnih ciljeva, budući da su se stavile u službu autokrata s Pantovčaka, koji dnevno sije mržnju i podijele u hrvatskom narodu, gazi po demokraciji i po ljudskom dostojanstvu.
Marko Curać/ HRsvijet Foto: Facebook DP
