Na otoku Daksi u blizini Dubrovnika je odana počast za 53 žrtve koje su na tom otoku bez suđenja pogubile partizanske vlasti 25. i 26. listopada 1944., tjedan dana nakon uslaska partizana u grad.
U spomen na 53 pogubljene žrtve koje su ubijene na otoku Daksi 1944. godine, gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica zapalili su svijeće i položili vijence kod Spomen križa na tom otoku.
Vijence su kod spomen-križa položili i svijeću uz prigodnu molitvu zapalili članovi obitelji žrtava, predstavnici Udruge Daksa 1944./45. te franjevci iz Franjevačkog samostana Male braće i izaslanstva Dubrovačko-neretvanske županije.
“Dan pomirbe i pomirenja”
Predsjednik Udruge Daksa 1944./45. Denis Vokić zahvalio je tom prigodom svima koji su na Daksi odali počast, ističući kako je riječ o danu pomirbe i pomirenja.
“Na komemoraciji svake godine sudjeluju i katolički i pravoslavni svećenici. Ovdje su ubijeni viđeniji građani Dubrovnika, župnici, svećenici. Povijest bi trebala biti učiteljica života, ali nije. Povijest se stalno ponavlja, ali se nadam da se ovako nešto više nikad neće dogoditi”, rekao je Vokić.
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 53 istaknuta građanina, civila Hrvata, bez ikakvog suđenja. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato, a također je utvrđen i pravi broj žrtava jer se do ekshumacije sigurno znalo za 35 žrtava. Žrtve s otočića Dakse, napokon su 19. lipnja 2010. godine dostojno su pokopane.
Veća grupa uhićenih je prevežena na otok u noći sa 23. na 24. listopada 1944. godine, i smještena u staroj samostanskoj crkvi. Potom su jedan po jedan izvođeni “u šetnju”, svlačeni, mučeni i ubijani. Pretežni dio pobijeni, ubijen je hicima iz oružja kalibra 9 mm (pištoljski kalibar) u potiljak; svi su bili bosi i bez odjeće.
Komunisti su 29. listopada 1944. po cijelom gradu Dubrovniku polijepili letke, koji su bili sastavljeni u vidu presude koju je (navodno) 26. listopada 1944. “u ime naroda Jugoslavije” donijelo “Sudsko vijeće Vojnog suda Komande Južno-dalmatinskog područja”.
Na letku su istaknuta imena 36 osoba koje su komunisti “osudili” (danas se zna da nikakvog suđenja nije bilo) na smrt strijeljanjem. Braća franjevci, čiji je subrat otac Marijan Blažić također jedan od smaknutih, skinuli su letak i sačuvali ga.
Premda su još 1944. godine bila objavljena imena većine pobijenih, komunističke vlasti nisu nikad dopustile da rodbina dostojno pokopa pobijene, čak nije otkrivena ni točna lokacija grupnih grobova.
Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku otvorilo je 2004. godine spis u povodu tih ubojstava, te su saslušani razni svjedoci, nisu utvrđeni sudionici ovog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Hina/ Foto: DNŽ
