Premda je proteklo gotovo 20 godina od nabave eskadrile borbenih lovaca Eurofighter Typhoon, Austrija nije uspjela uspostaviti tehnološki, kadrovski i financijski održiv sustav za te avione. Situacija sa korištenjem Eurofightera (Tranche 1) je takva da je borbena eskadrila austrijskog zrakoplovstva blizu kolapsa.
Umjesto planiranih 1500 sati godišnjeg naleta, austrijski borbeni piloti ostvaruju razočaravajućih 450 sati. Ili svega 30-tak sati naleta godišnje po pilotu.
Razlog tome jesu visoki troškovi održavanja dvomotornog lovca koji je tehnološki brat-blizanac francuskog Rafala kojeg nabavlja Hrvatska. Umjesto planiranih 25 osposobljenih pilota za Eurofightere, Austrija danas ima tek 17 aktivnih pilota, od čega, kako javljaju specijalizirani austrijski mediji, njih petorica uskoro zbog fizičkih razloga napušta eskadrilu.
Od 2003. godine, kada nabavili Eurofightere, Austrijanci nisu uspjeli riješiti samostalnu obuku pilota koja se odvija u Njemačkoj i Italiji, a zbog nedostatka trenažnog aviona. Obuka novih pilota, u ovom slučaju, traje oko pet godina.
Da je situacija „dogorila do noktiju“ pokazuje i namjera nabave trenažnog aviona te bi izbor mogao pasti na talijanski Leonardo M-346FA. S tim avionom, kako planiraju Austrijanci, mogla bi se riješiti većina problema sa Eurofighterom. M-346FA može se koristit za zadaće nadzora neba, rasteretio bi sustav zrakoplovstva od napora korištenja Eurofightera, a poslužio bi i za obuku novih pilota. Ukratko, M-346 osigurao bi veću i jeftiniji satnicu naleta te veći broj pilota.
Eurofighteri austrijskih zračnih snaga pripadaju Tranche 1, što znači da uključuju zastarjele sustave, pa je rezervne dijelove teže nabaviti. Osim toga, ne mogu nadograditi na višu tehnološki paket. Eurofighter je danas dosegao standard Tranche 4 i svi se korisnici pokušavaju riješiti stare verzije T1. Pokušala je i Austrija, ali kupaca nije bilo. Kako bi se osiguralo redovito održavanje, dva Eurofightera (od ukupno 15) su povučena iz eskadrile i služe za kanibaliziranje, odnosno izvor rezervnih dijelova.
Austrijsko iskustvo korištenja Eurofightera do te je mjere loše da austrijski novinari cijelu situaciju nazivaju „noćnom morom“. Čak je i austrijska ministrica obrane Claudia Tanner lani javno rekla da je izlazak iz Eurofighter priče „najbolja solucija za austrijske porezne obveznike“ i da je to službeni cilj države.
Kada borbeno zrakoplovstvo jedne od 12 najbogatijih i tehnološki najrazvijenijih zemalja Europe i svijeta nije uspjelo ovladati složenim, dvomotornim Eurofighterom, što li čeka Hrvatsku, najsiromašniji članicu EU-a, s tehnološki još složenijim Rafalom?
Summa summarum, 18 godina austrijskog iskustva korištenja Eurofightera može se svesti samo na probleme: veliki troškovi održavanja, skupa obuka pilota, malen broj pilota, malen godišnji nalet pilota.
Za Hrvatsku je važno da naši genijalci iz MORH-a i HRZ-a pred austrijskim iskustvom ne zatvore oči i da nam zanemarivanje iskustva bogatije države kasnije ne bude povod za postupanje USKOK-a i kaznene prijave.
R.I /Foto: Dassault Aviation
