“Zašto se uopće traži moja isprika?”, pita se Dalija Orešković je je pravomoćnom sudskom presudom poništena njena odluka iz 2016. godine da je Tomislav Karamarko bio u sukobu interesa.
Saborska zasupnica Dalija Orešković reagirala je na ocjenu dr. Žarka Puhovskog koji ju je prozvao “miljenicom medija” koja se poziva na vladavinu prava “osim kada sud odluči da ona nije postupila ispravo”, dodajući da je njen odgovor da neće ispričati nedopustiv:
“Dalije Orešković je po mom sudu doista nešto što niti jedan medij nije doveo u pitanje jer je ona miljenica medija. Zapravo je taj odgovor nedopustiv jer je ona odgovorna za to. Ili ne priznajemo sud?
Ali gospođa Orešković inzistira na vladavini prava, osim kada sud odluči da ona nije postupila ispravo. Ona pita zašto bi se ispričavala, a njemu je uništena karijera, na moje veselje, usput da kažem. Zadovoljan sam da je eliminiran iz politike, ali je eliminiran na krivi način”, kazao je Puhovski
Dalija Orešković je odgovorila:
“Isprika bi bila uvreda za sve za što se i nadalje na drugačiji način borim. Radije tražite Plenkovićevu smjenu. Neka se HDZ ispriča hrvatskim građanima za rušenje antikorupcijskih institucija i za svo zlo koje im nanosi 30 godina.
Domaćica & žena koja je srušila Karamarka
Teza da sam okončala karijeru političara kojeg su se bojali i HDZ-ovi moćni muževi i svi drugi je kompliment, ali nije točan. Mogu i na kutiju keksa staviti Domaćica & žena koja je srušila Karamarka.
Zanimljiv spin se nameće javnosti. Računa se na protek vremena i kratkoću pamćenja, na kolektivan zaborav o čemu se zapravo radi, kao i na to da si čak niti uvaženi politički analitičar kao što je to Žarko Puhovski, neće dati truda pročitati nekoliko desetaka stranica sudskih odluka, prije nego što nešto zbrljano i površno prokomentira u medijima. I time je otvoren put da svaka HDZ-ova laž i manipulacija, postane istina.
Vrlo rado ću prihvatiti da sam glavni idejni tvorac svih odluka kojima se utvrđuje povreda načela djelovanja u praksi Povjerenstva, pa tako i ove, jer je u ono vrijeme moje početno teorijsko znanje o materiji sukoba interesa udaralo tempo u razvoju prakse i izgradnji jedne nove institucije, koja je u mom mandatu uživala povjerenje građana, medija, stručne i šire javnosti i u tom je smislu bila moćna, unatoč iznimno slabim ovlastima. Taj se autoritet stvarao načinom rada, rezultatima i kvalitetom donesenih odluka koje su godinama na sudu uredno potvrđivane.
Uz pretpostavku da sam imala najveći utjecaj na njezin sadržaj i sam tekst, činjenica je da je odluku o Povjerenstvu donijelo Povjerenstvo kao kolektivno tijelo. Iz saziva Povjerenstva koji su u donošenju te odluke sudjelovali, dvoje ljudi je ponovno izbrano i u sadašnji saziv. Nikome nije palo na pamet i od njih zatražiti ili postaviti pitanje znaju li obavljati posao kojeg i nadalje rade (o.a. – podrška bivšim kolegama, ovaj komentar nije kontra njih, već kontra mizoginih kukavica u javnom prostoru).
Odluku Povjerenstva je potvrdio prvostupanjski sud. Pa potom i Visoki upravni sud.
Bilo kakva isprika nije zatražena niti od prvostupanjskog niti od drugostupanjskog suda. A nisam čula niti da se ikada u bilo kojem drugom slučaju tražila isprika bilo kojeg od 1710 sudaca i sutkinja koliko ih Hrvatska ima, radi donošenja neke presude koja je oborena na višem stupnju, niti bi to baš bilo normalno.
Pa zašto je onda nekome palo na pamet da zatraži moju?
Zato da se u svijest građana nametne misao da sam u nečemu pogriješila. Da se skine aureola koju još iz onog vremena baštinim. Zato što više nisam dio nekog neovisnog tijela koje o nečemu odlučuje, već sam napadač u političkom ringu, a tu još više smetam.
Smetam zato što za razliku od Puhovskog znam da utvrđene činjenice u slučaju Karamarko, niti jedan sud nikada nije osporio. Nije čak osporeno niti to da je bio u potencijalnom sukobu interesa, te da je povrijedio načela djelovanja. Smetam zato što dosadno ponavljam da se ovdje uopće ne radi o Karamarku, već o političkoj instrumentalizaciji Ustavnog suda, kako se ne bi dogodilo da utvrđeni sukob interesa okonča i Plenkovićevu političku karijeru.
Ustavni sud je ukinuo presude upravnih sudova protiv Karamarka i dao im uputu kako da potom sude. I to ne samo u ovom predmetu. S obzirom da je cilj bio zaštita Plenkovića od brojnih afera s kojima se Povjerenstvo već počelo baviti, Ustavni sud je osporio nadležnost i ovlast Povjerenstva da donosi odluke o sukobu interesa i povredi etičkih načela.
Ono što sira javnost ne zna je to da je Ustavni sud Karamarku praktički napisao novu upravnu tužbu, zbog koje u ponovljenom postupku upravni sudovi nisu niti imali drugu mogućnost nego da u skladu s uputom Ustavnog suda utvrde da za pokretanje postupka protiv Karamarka nisu bili ispunjeni uvjeti, jer Povjerenstvo, eto, po novom tumačenju, nema takvih ovlasti.
U međuvremenu je HDZ promijenio i Zakon u kojem se to dodatno potvrđuje. Time nije pala samo odluka protiv Karamarka, već i čitava dotadašnja, više godina potvrđivana praksa, kao i smisao postojanja Povjerenstva kao preventivnog antikorupcijskog tijela.
Po HDZ-ovom modelu puštanja korupcije s lanca, o povredi etičkih načela ubuduće će odlučivati neka druga povjerenstva ili vijeća, jedno na razini vlade, druga na razini gradova i općina, takvih jedno 577. Sva ta nova tijela, samo ne i ono pravo, neovisno Povjerenstvo koje je bilo jedino tijelo koje je takve odluke znalo i moglo donositi. Smisao ovog poteza HDZ-a bio je da batina s kojom se sprječava sukob interesa bude što slabija i manja, odnosno da je zapravo niti nema.
Zanimljivo je da se isprika ne traži niti od HDZ-ovaca koji su se u ono vrijeme kada se eliminirao Karamarko skrivali iza „suknje“ te moje odluke. Ne traži se isprika niti od Andreja Plenkovića koji je svjež pristigao iz Brisela kako bi na stranačkom skupu pred dupkom punom dvoranom zagalamio da stranka ne može biti taoc jednog čovjeka.
Za razliku od HDZ-ove ergele uhljeba, podobnika, poslušnika, onih koji su mladi stekli nekretninsko carstvo vrijedno na desetke milijuna kuna, ili iz državnih tvrtki basnoslovne bonuse, otpremnine, limuzine, onih koji se nezasluženo cerekaju uz privilegije, uživaju u zakupu ili najmu državne imovine bez da plaćaju naknade ili bez pokrića primaju poticaje i subvencije dok sve oko njih što taknu propada i tone, ja u životu u materijalnom smislu nisam stekla puno. Živim u stanu od 50 kvadrata, kupljenom na kredit kojeg otplaćujem, i vozim polovan auto.
Ali u ono što pribrajam da sam stekla, bilo je i to da sam svoje znanje, rad i trud ugradila u postavljanje temelja jedne važne državne institucije. S ponosom i s veseljem sam završila mandat, jer sam znala da iza mene ostaje nešto gdje se rezultati vide, nešto što vrijedi. Na drugima je bilo da nastave, da grade i nadograđuju dalje. Tako bi to trebalo biti. Ne mogu to razumjeti oni koji žive od korupcije, potkopavajući državu i njezine institucije.
A što se Karamarka tiče, neka se vrati ako misli da ima kome”, objavila je Dalija Orešković.
