Iako je prošlo više od 20 godina od završetka Domovinskog rata s kojim je Hrvatska stekla svoju slobodu i nezavisnost, mnogi se još živo sjećaju impozantnih borbenih helikoptera Mi-24 Hind koje je koristilo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo.
Bila je to višenamjenska borbena platforma koja je mogla nositi čak 2 tone naoružanja, a čija vatrena moć ni danas nije nadomještena usprkos brojnim reformama oružanih snaga RH.
Umjesto da ove impresivne ruske letjelice, koje su u Afganistanu prestravljeni mudžahedini nazivali „paklenim kočijama“, i danas modernizirane lete, one su nažalost propale pod vedrim nebom šumarka zračne luke „Pleso“ u Zagrebu. Više od desetljeća i pol nisu u letnom stanju.
Najpoznatiji borbeni helikopteri u svijetu u tužnom su stanju, potpuno očepurani, neprepoznatljivi, izblijedjeli od sunca i kiše… Ni traga od moćnih letećih topovnjača HRZ-a koje su sijale strah među srpskim vojnicima. Zanimljivo da odgovorni za propast ove helikopterske konjice nikada nisu pozvani na odgovornost, već su nagrađeni visokim položajima.
U mjesecima pred nama kada obilježavamo mnoge velike događaje iz Domovinskog rata, ovo je prilika da prisjetimo naše čitatelje ne tako davnog vremena kad su hrvatski piloti letjeli na ruskim helikopterima koji se smatraju vrhuncem ruskog ali i svjetskog zrakoplovno-inženjerskog znanja.
Hrvatska je svoje „leteće topovnjače“ kupila tijekom 1993. godine. Nabavljeni helikopteri proizvedeni su između 1978. i 1987. godine. Pošiljke helikoptera u Hrvatsku dopremljene su golemim teretnim avionom An-124 Ruslanom. Antonov je dolazio na zračnu luku otoka Krka odakle bi se helikopteri cestovnim putem transportirali do Velike Gorice pokraj Zagreba, a gdje se nazali Zrakoplovno-tehnički centar.
Zajedno s helikopterima došlo je i nekoliko ruskih i pilota inženjera s tehničkom dokumentacijom, jer do tada hrvatski stručnjaci nisu imali iskustvo korištenja ovih oklopljenih borbenih letjelica. Paralelno s dostavom helikoptera odvijala se i obuka pilota koji su već imali iskustvo letenja na helikopterima SA342 Gazela. Letna obuka se vršila u Varaždinu, a bojeva gađanja na obalnom poligonu pokraj Pule.
Svi ti napori konačno su rezultirali prvim operativnim Hindovima u HRZ-a uz formiranje čuvene 29. borbene helikopterske eskadrile. Tijekom vojnih vježbi „Krndija 94.“, „Posejdon 94.“, te „Bandira 94.“ Hrvatskoj i svjetskoj javnosti prikazani su moćni i naoružani Hindovi sa oznakama HRZ-a. U hrvatskom vojnom vrhu oduševljenje, u srpskom šok i nevjerica.
U borbenim akcijama Mi-24 djelovali su kako bliska zračna pomoć hrvatskim vojnicima, te kao pratnja borbenih zrakoplova MiG-21. Bila je to jedina letjelica koja je doslovno ulazila u bojno polje. Ne treba posebno objašnjavati kakav je psihološki učinak imala pojava ove topovnjače na horizontu.
Najveće ratne uspjehe hrvatski Hindovi ostvarili su u završnim oslobodilačkim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“.
Također, za vrijeme Domovinskog rata ove su letjelice bile određene i za akcije traganja i spašavanja. Jedan Mi-24 V bio je opremljen s IR kamerom, a malo je poznato da su jednog Mi-24 hrvatski stručnjaci prilagodili za protupodmorničko djelovanje pa je nosio američko torpedo Mk 44.
Zadnje djelovanje Mi-24 bilo je 1997. kada su tijekom vojne vježbe „Pumin skok“ na vojnom poligonu u Slunju raketnom paljbom gađali zemljane ciljeve. Na žalost, do ljeta 1998. ovi su strojevi u tišini povučeni iz operativne uporabe. Službeno su otpisani 2006. godine, a 29. eskadrila borbenih helikoptera zauvijek je ugašena.
Hrvatski piloti i tehničari voljeli su ove helikoptere, a njihovo djelovanje na moral hrvatskog vojnika na bojištu bilo je golemo.
Bilo je više ideja što napraviti s njima. Jedna od opcija bila je modernizacija u suradnji s južnoafričkim ili britanskim tvrtkama pri čemu bi dobili kompletno novu opremu, od radio sustava, IFF transpondera, novih sustava naoružanja, sustava za noćno letenje, itd. Ipak, novu mladost 24-ke nisu dočekale.
Sve je to rezultat tadašnjeg približavanja Hrvatske članstvu u NATO savezu, ali i prvenstveno loših odluka tadašnjeg vodstva HRZ-a koje je bez razmišljanja i valjane analize odlučilo da takvi helikopteri više nisu potrebni. Piloti HRZ-a i vojna struka takav su potez nazvali „hindocidom“.
Odluka o povlačenju pokazala se kao štetnom i promašenom jer nekoliko članica NATO i dalje koriste ove izuzetne višenamjenske letjelice. Čak jedna velika NATO članica Mađarska ove je godine službeno najavila remont svojih Hindova i njihov povratak u operativno stanje.
Valja napomenuti da se makedonski Hindovi nakon izraelske modernizacija smatraju među najboljima u svijetu. I snažan američki saveznik s istoka Europe, Poljska, nije se odrekla svojih Hindova. Jedna 24-ka nalazi se i na Cipru za vojno-policijske zadaće.
Početkom 2015. Hrvatska je pokušala prodati helikoptere. Očekivano, bez uspjeha.
Ruski helikopter Mi-24 pokazao je tokom više od 35 godina aktivne upotrebe u cijelom svijetu da je gotovo nenadmašiva i nezamjenjiva letjelica izuzetne ubojne moći. To je potvrdilo i iskustvo hrvatskih pilota u Domovinskom ratu. Mi-24 i dalje predstavlja okosnicu borbenih helikoptera velikog broja zemalja u svijetu.
Modernizacijama koje se nude na tržištu, produžava se vijek upotrebe kao i efikasnost te predstavlja dostojnog konkurenta novim tipovima borbenih helikoptera koji su se pojavili i pojavljuju na nebu.
Dok smo nekad letjeli na“paklenim kočijama“ danas se infantilno veselimo malešnim američkim helikopterima „Kiowa“ koje piloti u žargonu nazivaju – „kolibrićima na steroidima“.
Piše: D. K.
