Oružane snage RH u svom sastavu imaju malo više od 100 komada gusjeničnih borbenih vozila pješaštva M-80A (BVP). Bez ikakve stručne analize sva ta vozila bit će proglašena neperspektivnim. Nikome nije palo na pamet razmotriti mogućnosti domaće modernizacije i nadogradnje u pogonima „Đure Đakovića“ koji ima sposobnosti razviti liniju modernizacije.
Taj potez osigurao bi „Đ.Đakoviću“ dugoročan posao, posebno razvoj inženjerskih i tehnoloških aspekata te podizanje vlastite kvalitete. Zapravo, najavljivali su iz MORH-a nekakvu taktičko-tehničku studiju modernizacije, ali nitko pojma nema što je na kraju od toga ispalo…
Također, sveprisutni Ured za obrambenu suradnju (ODC) s hrvatskim predstavnikom također ne pokazuje nikakvu viziju razvoja domaćih vojno-tehničkih kapaciteta, već se isključivo vodi američkim interesima. Kako to već biva iz dosadašnje prakse, na kontinuiranu štetu onih hrvatskih.
Finci, Poljaci, Slovaci i još neki drugi udahnuli su novu mladost ovom pomalo vremešnom, ali vrlo pouzdanom borbenom vozilu pješaštva. Svi oni redom, za razliku od Hrvatske, nisu pokazali interes za „donacijom“ američkih borbenih vozila M2 Bradley. Finci su svoju ergelu sovjetskih BMP-2 (Boyevaya Mashina Pekhoty) vozila (oko 100 primjeraka) potpuno modernizirali i sada nose oznaku BMP-2MD IFV.
Modernizacija po vozilu iznosila je oko 350 tisuća eura. Modernizaciju svakog doniranog Bradleya (planirano 60 komada) hrvatski bi porezni obveznici trebali platiti oko 2 milijuna dolara (!?). Samo od sebe nameće se pitanje treba li nam uopće takva donacija i što s njome uopće naša vojska i privreda dobivaju. Ono što neki ne razumiju je činjenica da je uvijek bolje imati vlastiti proizvod i da je to nemjerljivo korisnije za razvoj vlastitih visokotehnoloških znanja i ekonomije negoli kupovati strani proizvod. Hrvatski novac ostaje u Hrvatskoj.
Finci su, dakle, svoja BMP-2 vozila, kao što su naša M-80 (jugoslavenska verzija sovjetskog BMP), podigli na MD verziju za 350 tisuća eura po komadu. Prošle godine u cijelosti su završili modernizaciju vozila. Finski BMP-2MD ima, u odnosu na američki Bradley, veću pokretljivost, znatno bolji sustav za upravljanje vatrom (srce svakog oklopnjaka i mjerilo njegove efikasnosti), kao i veću vatrenu moć, odnosno top kalibra 30 mm, sjajni slovački DVK-30, veće probojne snage od Bradleyevog topa Bushmaster kalibra 25mm za kojeg je pitanje može li, skreću nam pažnju neki znalci, uopće probiti, primjerice, prednju ploču ojačanog srpskog M80AB1.
Po vojnim kuloarima se šuška da su kao vanjski izvođači Fincima dali ruke i pojedini iskusni kadrovi iz „Đ. Đakovića“. Finci svoje BMP-2MD IFV planiraju ostaviti u službi sve do 2030. godine.
To što se pisalo kako će nabava Bradley vozila posrnulom gigantu „Đ.Đakoviću“ donijeti novi poslovni uspon, samo je šećer da se lakše proguta katran zvan Bradley kojeg nitko po Europi ne želi. Stručnjaci upozoravaju da „Đ.Đaković“ nema alate, a ni znanja za rad i remont na tom američkom vozilu. Bit će neizbježno platiti stručnjake iz SAD-a da dođu obavljati takve radove. Svaki rezervni dio za ovo vozilo Hrvatska će morati višestruko plaćati i nabavljati jer je osuđena na originalnog proizvođača, BA Systems. Ne smije čak ni samostalno proizvesti rezervni dio, jer je svaki sklop vozila zaštićen patentom.
Još nismo čuli koje bi bile zadaće Bradley vozila u Oružanim snagama RH, a pored oklopnih vozila Patria, MRAP-ova, M-80, tenkova M-84? Koja je doktrina njegove uporabe u RH? Kakva bi bila njegova taktička uporaba? Također, nismo čuli, a ni novinari nešto ne pitaju, kakva je taktička pokretljivost Bradleya za domaće vrste terena?
Ona uključuje kretanje po različitim vrstama podloge, od mekog tla do tvrdih, teško prohodnih terena, izbjegavajući ili svladavajući prirodne ili umjetno napravljene prepreke poput potoka, rovova, kanala i zidova najvećom mogućom brzinom kako bi se minimiziralo izlaganje neprijateljskoj vatri i omogućila prednost kod manevriranja. Taktička pokretljivost ovisi i o oklopu, a više oklopa znači – manja pokretljivost.
Bez dodatnog oklopa, znači i veće dodatne težine, Bradley nije baš najbolji izbor za okršaje sa drugim oklopnim vozilima i tenkovima.
S obzirom da je Bradley osjetljiv na svu municiju iznad kalibra 12,7 mm, neizbježno je postavljanje zaštitnih čeličnih ploča s kojima on teži koliko i tenk T-55, dakle 35 tona! S tom količinom težine Bradley će biti pretežak za hrvatske vrste terene, a što će rezultirati stalnim stradavanjem ovjesa, ako i stalnim potrebama za popravcima. Američki inženjeri na Bradley stavljaju silne količine dodatnog oklopa kako bio otporan na ruske projektile kalibra 30 mm. Međutim, praksa je pokazala da rusko potkalibarsko zrno M929 za top Shipunov 2A42 može probušiti svaki oklop na Bradleyu M2. Uz to, Bradley M2 nema unutarnju zaštitu od detonacije vlastitog streljiva pa ga američki vojnici zovu „kotrljajući mrtvački kovčeg“.
Možda je Bradleyu prirodnije okruženje slavonska ravnica, ali kad naleti na proljetno blato kretanje će mu se znatno otežati. Na putevima Like i krševite Dalmacije glomazni Bradley bio bi prevelika meta i lako izložen napadima iz zasjede. Vozila na kotačima imaju bolju stratešku mobilnost, jer im ne trebaju vlakovi i specijalizirani šleperi za prijevoz teške vojne opreme na velike udaljenosti.
I na koncu, za razliku od M-80 ili Patrie, Bradley nije amfibijsko vozilo. Razmišljaju li o tome naši vojni planeri? Naravno da ne. Oni se vode mišlju tko donira, a ne što se donira. Receptura američkih „donacija“ je poznata – „doniraju“ borbeno sredstvo pa onda masno naplate obuku, rezervne dijelove i remont.
Odnos MORH-a i „Đ. Đakovića“ zahtjeva posebne elaborate pa čak i psihološke studije koje bi možda dale odgovor zašto netko uništava domaće znanstvene i tehničke kapacitete. To se najbolje vidjelo u slučaju kada je „Đ. Đaković“ razvio svoju borbenu stanicu za opremanje vozila Patria.
Taj projekt MORH je naprasno zaustavio te posao opremanja borbenih stanica usmjerio prema Izraelskim firmama. Treba li reći da su Izraelci osjetno kasnili u isporuci i testiranju. Hrvatski M-80A se može dignuti iznad srpske razine AB1 i finske razine MD, a to podrazumijeva unaprjeđenje pogonskog sustava, suvremeni sustav upravljanja vatrom, povećanje zaštite modernim kompozitnim materijalima (posebno bokove) te pri tome posve sačuvati visoku kopnenu i vodenu mobilnost.
Poanta je da modernizacija naših M-80 donaciju američkih Bradleya u svakom pogledu čini nepotrebnom, suvišnom i za nas preskupom.
M. Marković/Foto: MORH
