Završen je tekst novog Zakona o referendumu koji se temelji na švicarskom modelu. Prema njemu bi se propisali obrasci na kojima bi se skupljali potpisi, odredili rokovi, a definiralo bi se i gdje se mogu prikupljati te u kojem se roku moraju predati
Radna skupina koju je vodila bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec još je u svibnju dovršila tekst novog Zakona o referendumu, doznaje Jutarnji list.
Zakonski prijedlog je utorsko djelo Jasne Omejec, a uvažio je i sve preporuke i rješenja Venecijanske komisije o referendumima.
Prema riječima osobe koja je sudjelovala u izradi novog zakonskog teksta, referendum se, kao nigdje u svijetu, u Hrvatskoj zbog nedorečenosti i zakonske neuređenosti pretvorio u oruđe koje zakonodavno tijelo pretvara u političkog protivnika inicijatora referendumskih inicijativa.
Civilizirane zemlje
– Čim se pokrene inicijativa za referendum, kod nas se stvaraju dva tabora, što je nedopustivo. Referendum nije zamišljen za polarizaciju društva, nego za dijalog. U civiliziranim zemljama parlament mora imati mogućnost očitovanja na referendumska pitanja – kaže naš sugovornik, napominjući da je bit švicarskog modela u tome što inicijatori referenduma i parlament imaju mogućnost sporazuma. Postigne li se sporazum, nastavlja, svrha referenduma je ispunjena i on se ne mora održati.
U odnosu na zadnju referendumsku inicijativu “67 je previše”, to bi značilo da Sabor, pošto su prikupljeni potpisi potrebni za raspisivanje, ima mogućnost raspraviti referendumska pitanja i eventualno ih usvojiti.
Zakonski prijedlog koji je, doznajemo, de facto autorsko djelo Jasne Omejec, uvažio je i sve preporuke i rješenja koja je o referendumima dala Venecijanska komisija. Neka bitna pitanja, kao što je potreban broj birača izašlih na referendum da bi on bio valjan, te definiranje pitanja poput proračuna, prava nacionalnih manjina i još nekih koja nisu podobna za referendumsko odlučivanje, u zakonskom se prijedlogu nisu obrađivala, i to zato što su definirana Ustavom.
Drugi bitni element prijedloga novog Zakona o referendumu odnosi se na definiranje svih “tehničkih” pitanja koja su u dosadašnjoj praksi stvarala mnogo teškoća i bila povod za sukobe inicijatora referenduma s vlašću. Tako bi se propisali obrasci na kojima bi se prikupljali potpisi za referendume, odredili bi se rokovi u kojima inicijatori moraju prikupiti propisani broj potpisa za pojedinu vrstu referenduma, definiralo gdje se potpisi mogu prikupljati i u kojem se roku moraju predati.
Mnogo prijepora
U dva referenduma za koja po tvrdnjama ministra uprave Lovre Kuščevića nisu bili ispunjeni uvjeti (Narod odlučuje i Istina i Istanbulskoj) bilo je puno prijepora zbog provjere potpisa. Inicijatori su sumnjali u poštenje Apisa kojemu je bila povjerena provjera, onda su tražili promatrače koji zakonom nisu predviđeni, a njima se postavljalo pitanje zašto im je trebalo više tjedana od završetka prikupljanja potpisa do njihove predaje.
Gužvi koja prati svaku referendumsku inicijativu pridonosi i činjenica da nisu određeni rokovi u kojima bi Sabor morao odlučiti hoće li raspisati referendum pošto dobije dovoljno potpisa ili će prije toga tražiti očitovanje Ustavnog suda o (ne)ustavnosti pitanja.
U prijedlogu radne skupine koju je formirao ministar uprave Lovro Kuščević sve su te praznine popunjene, a kontrolu valjanosti potpisa i njihova broja obavljalo bi Državno izborno povjerenstvo.
G. Matković/Foto:pxll
