Župnik Župe sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima Antun Sente st., iznenada je preminuo na Božić, u nedjelju 25. prosinca u jutarnjim satima, objavila je Zagrebačka nadbiskupija. Pozlilo mu je za vrijeme božićne mise i ubrzo je preminuo.
Brojni vjernici opraštaju se od voljenog svećenika, a posebno sadržajna je poruka Tanja Baran, novinarke HRT-a (glavna je urednica radio Sljemena). Njen oproštaj s omiljenim svećenikom prenosimo u cijelosti:
“Otišao je Toni, Antun Sente stariji. Župnik u Sesvetskim Selima, dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata, omiljeni čovjek i svećenik. Moj prijatelj. Moj veliki prijatelj. I veliki prijatelj mnogima drugima. Predivna osoba. Dobričina.
Umro je iznenada, premlad, jutros na božićnoj misi u Sesvetskim Selima, pred punom crkvom ljudi, dijeleći pričest. Bilo je više liječnika na misi, oživljavali su ga, nije uspjelo. Gospodin ga je pozvao k sebi. Na Božić. Rekli bismo, lijepa smrt, ali je šok i izniman gubitak.
Bio je kapelan u Križevcima. U mojem Erdovcu pri svetoj bi Katarini on služio misu, a ja bih svirala harmoniku. Redovito. Više godina. Surađivali smo oko kanonizacije sv. Marka Križevčanina. Znao je s ljudima, imao je smisla i vremena za sve, djecu, mlade, stare, obitelji. Volio je ljude, volio je život. Prijatelji smo ostali i kad sam došla na studij u Zagreb, a on za kapelana u Veliku Mlaku. Znali smo se naprijateljevati do mile volje.
Pa je poslan u tada najrazrušeniju župu Zagrebačke nadbiskupije u karlovačko zaleđe, gdje je u kratkom vremenu, sa svojim brojnim suradnicima i prijateljima, uspio čudesno obnoviti sve što se obnoviti dalo. A onda je u Zagrebu godinama dizao materijalnu i živu crkvu sv. Nikole biskupa u Stenjevcu.
Nastavio je prije osam godina u Sesvetskim Selima, u bogatom pastoralu, šireći dobrotu, radost i mir. Bio je poznati hodočasnik. Mnogi su s njim išli na daleka hodočašća i sretni se vraćali doma, duhovno ispunjeni i prijateljski obogaćeni, radosni.
Dočekao je Matea Kovačića
Bili smo si blizu i u životnim usponima i padovima, i kad je bilo teško, i kad je bilo teško. I kad je bilo najteže. Pomagali smo si, savjetovali se. Znali smo se, zaokupljeni svojim životima i obvezama, i nečuti neko vrijeme, ali to nije bilo važno. Dobrotu bismo nadoknadili. I dok se selio po župama, i dok sam doktorirala, dok smo radili monografiju o Sesvetskim Selima, dok smo naveliko dočekivali Matea Kovačića u župi nakon Svjetskog prvenstva prije četiri godine.
Rado se vraćao u Križevce na proslave sv. Marka Križevčanina i Stjepana Kranjčića. Zadnje smo, uz Tonijevu prisutnost, predstavljali moju knjigu u Matici hrvatskoj i otvarali izložbu hrvatskih svetaca i blaženika u Sesvetama.
Nezaboravni su bili Tonijevi imendani. Nezamisliv je bio spomendan Antuna pustinjaka bez fešte kod Tonija, gdje god da je službovao. Tonček, s kim ću sada kukati da smo oboje predebeli i da trebamo na dijetu?!
Sućut svima koji su izgubili puno odlaskom našega dobričine Tonija. A ima nas, zbilja nas ima. Hvala dragom Bogu što smo imali tako divnu osobu u našim blizinama. Toni, hvala ti na svemu lijepome. A bilo ga je u mnogim našim godinama u izobilju. I, vidimo se! Do tad nas s hrvatskim svecima i blaženicima zagovaraj s Neba.”
R.I. /Foto: Facebook
