O POTRESU I KORONI: Ratni veterani reagirali na kolumnu Tomislava Klauškog

Gospodine Klauški, znate vi dobro, no ne želite vidjeti pa vas podsjećamo da je nesretno stradali radnik pri saniranju posljedica potresa u Zagrebu – hrvatski branitelj.

“Teret solidarno podnose svi. A hoće li ga podnijeti i branitelji?“, piše Tomislav Klauški u svojoj kolumni. A što je prava istina? U obvezi zaštite istine i digniteta hrvatskih branitelja dužni smo reagirati:

Gospodine Klauški, ne baš toliko davnih devedesetih pa da ste sve mogli zaboraviti upravo smo mi, hrvatski branitelji, stali u obranu građana i zajedno stvorili Republiku Hrvatsku, za javnost bili smo heroji, upravo onakvi kakvima danas zaslužno titulirate medicinsko osoblje i, za svaku pohvalu, stožer za obranu od korone.

Samo zlonamjerna osoba može nas dovoditi u kontekst onih kojima do Hrvatske i njenih građana nije stalo, samo onaj koji ne želi vidjeti ne uočava da branitelji dijele sudbinu svog naroda.

Solidarnost smo pokazali u mnogim teškim trenucima od skupljanja pomoći do volonterskog rada kada je trebalo pomoći poplavljenima u Gunji, čišćenje snijega gdje god je zatrebalo bilo da se radilo o Splitu, Zagrebu ili Žumberku… gasili požare, čistili podmorje, raščišćavamo nakon potresa…, poduprli smo djelatnike Imunološkog zavoda, radnike RIZ-a i Kamenskog, pružili smo potporu Sindikatu medicinskih djelatnika, podržali prosvjetne djelatnike…

Tada su nas mediji prozivali da se u sve petljamo.

Danas, u vrijeme krize izazvane COVID-19 i potresom na području grada Zagreba, hrvatski branitelji su se, sukladno svojim mogućnostima i zdravstvenom stanju, stavili na raspolaganje lokalnim stožerima CZ i opet su tu na ispomoći svom narodu i Domovini. Pitajte npr. u KBC-u Firule tko je napravio konstrukcije za dezinfekcijsku prostoriju.

Gospodine Klauški, znate vi dobro, no ne želite vidjeti pa vas podsjećamo da je nesretno stradali radnik pri saniranju posljedica potresa u Zagrebu – hrvatski branitelj.

Dobro je vama poznato i da je oko 190 000 hrvatskih branitelja još radno aktivno, njih će kriza zahvatiti kao i sve ostale radnike, umirovljeni će dijeliti sudbinu svih umirovljenika, a nezaposleni neće biti u različitoj poziciji od ostalih nezaposlenih. Naravno, o njima vi niste ni razmišljali. Vas žuljaju oni koje smatrate povlaštenima. Valjda su povlašteni zato što više nisu živi, što su poginuli da bi vi danas mogli slobodno pisati.

Da – 14 330 obitelji poginulih i umrlih hrvatskih branitelja prima obiteljsku mirovinu, njima žrtva nije strana, žive je svaki dan od trenutka kad su ostali bez svojih voljenih. Vas žuljaju i ratni vojni invalidi, ni njima žrtva nije nepoznata, vrlo je „opipljiva“, nedostaju udovi ali još bole, ožiljci su zarasli, ali ne i rane. Rane im ljudi poput vas prekapaju svakodnevno. Da, 55 738 hrvatskih branitelja prima invalidsku mirovina jer je dijelilo sudbinu svog napadnutog naroda.

Sasvim slučajno se niste sjetili još 17 kategorija određenih prema posebnim propisima (pripadnici bivše JNA, sudionici NOR-a, bivši službenici u saveznim tijelima bivše SFRJ, zastupnici u Hrvatskom saboru, članovi Vlade, suci Ustavnog suda, članovi Izvršnog vijeća Sabora, članovi HAZU-a…).

Svjesno i namjerno potičete dodatni nemir u ovo vrijeme velike krize i nesigurnosti, unosite dodatne podjele u društvu i neistinito informirate javnost. Ako ćemo barem vas spasiti od frustracije rado ćemo biti dežurni negativci i vječni krivci za sve.

Gospodine Klauški, podsjećamo vas, iako ne sumnjamo da vaš britki novinarski um i to zna, da od rata za nas branitelje traje „pandemija umiranja“. Naime, od završetka Domovinskog rata umrlo je više od 65 tisuća hrvatskih branitelja, a 74 440 hrvatskih branitelja nezaposleno je i nema nikakva primanja te živi na rubu egzistencije.

Stvarno smo povlašteni! Imali smo privilegiju dati život, dijelove svojeg tijela, već dugi niz godina imamo privilegiju umirati ranije od prosjeka opće populacije RH. Teret, čini se, solidno podnosimo kad to vi niste ni uočili!

Čovjek, gospodine Klauški, da bi mogao biti slobodan i nezavisan, da bi mogao biti Čovjek – mora biti smion. Smionost se rađa u bitci između racionalnog i iracionalnog; ubijen, razdrt, raskomadan, ali nepokoleban. To je hrvatski branitelj, tako smo se zaputili povijesnom stazom do Oluje i do danas. Ništa na ovom svijetu ne može nas pokolebati u ustrajanju na toj stazi, pa ni opasna zbrka koju vi kreirate. Pitamo se, s kim solidarno?

Hrvatski branitelji su bili na najčasnijem mjestu na kojem su mogli biti kada je to Hrvatskoj trebalo, obranili što se obraniti moglo, oslobodili što je okupirano i samom svojom nazočnošću prihvatili rizik smrti, invaliditeta, zarobljavanja, mučenja…, a što se tiče doprinosa hrvatskih branitelja u svim dosadašnjim kriznim situacijama bili smo i ostali prvi i DOMOVINI VJERNI.

S poštovanjem, ZUV HGP, predsjednik Krešimir Maretić

Foto:zagrebacka-zupanija.hr