Dokumenti KGB-a objavljeni u Rusiji opisuje sadašnjeg predsjednika Rusije Vladimira Putina na početku njegove karijere kao »savjesnog i discipliniranog« špijuna.
»Drug Putin.. stalno diže svoju ideološku, političku i profesionalnu razinu«, kaže se u klasificiranom dokumentu od jedne stranice danom ruskim medijima, napisanom dok je obavještajac koji je postao političar bio u svojim dvadesetim godinama.
Sada 67-godišnji Putin je od sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća radio za tajnu sovjetsku službu i bio je poslan u Dresden, u tadašnju istočnu Njemačku, od 1985. do 1990., u razdoblju u kojem se sovjetska moć urušavala.
U Kremlju se Putin okružio mnogim bivšim djelatnicima tajne službe, a FSB, nasljednik KGB-a, je ostao moćna agencija.
Putinov profil iz KGB-a dio je izložbe u Središnjem arhivu povijesnih i političkih dokumenata u Saint Petersburgu na kojoj se mogu vidjeti i drugi deklasificirani dokumenti.
Mladom Putinu su nadređeni u tajnoj službi čestitali i na »dobro organiziranom radu i rezultatima«, kaže dokument.
a je bio pouzdan svjedoči i fotografija na kojoj se Putin, kao slučajni turist na Crvenog trgu rukuje s američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom.
Putin, koji je na vlasti u Rusiji dva desetljeća kao predsjednik ili premijer, otkrio je 2016. da iz sentimentalnih razloga čuva svoju iskaznicu člana Komunističke partije SSSR-a.
Putin je na četvrti predsjednički mandat prisegnuo 7. svibnja 2018. nakon što je na izborima nadmoćno pobijedio osvojivši više od 76 posto glasova. Ključeve Kremlja držat će do 2024. kada će imati 72 godine.
Vladimir Putin je rođen u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg) 1952. godine. Diplomirao je pravo na sveučilištu u Lenjingradu 1975. godine i potom je regrutiran u KGB.
Od 1985. do 1990. godine radio je u Istočnoj Njemačkoj.
Karijera u KGB-u
Nakon ujedinjenja Njemačke, Putin je vraćen u SSSR, u Lenjingrad, gdje je u lipnju 1990. godine dobio posao na Lenjingradskom sveučilištu na katedri za inozemne poslove. U lipnju 1991. godine postaje šef Međunarodnog odbora u Uredu gradonačelnika Sankt-Peterburga.
U kolovozu 1996. godine seli u Moskvu, gdje postaje član administracije predsjednika Borisa Jeljcina. Bio je šef Federalne službe sigurnosti Ruske federacije (jedne od službi nasljednica KGB-a) od lipnja 1998. do kolovoza 1999. godine, a također je radio kao tajnik u službi sigurnosti od svibnja do kolovoza 1999. godine.
Iz vremena dok je radio kao agent tajne službe ostala je fotografija gdje kao “turist” na Crvenom trgu u Moskvi 1988. godine ‘slučajno’ susreće američkog predsjednika Ronalda Reagana.
Bivši časnik KGB-a, došao je na vlast 2000. zamijenivši Borisa Jeljcina na dužnosti predsjednika tada nestabilne i gospodarski slabe zemlje. Velik broj sunarodnjaka hvali ga zbog toga što je zahvaljujući prihodima od nafte donio zemlji stabilnost i napredak, a kritičari ga kude zbog ograničavanja ljudskih prava i medijskih sloboda.
Obnova ‘Velike Rusije’
Na međunarodnoj pozornici je nastojao obnoviti ruski utjecaj u svijetu oslabljen nakon raspada SSSR-a koji je nazvao “najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća” i kaotičnih godina vladavine Borisa Jeljcina.
Tako je 2014. počeo obnavljati “veliku Rusiju” pripojivši joj ukrajinski poluotok Krim, što je učinio intervencijom ruskih specijalaca i referendumom koji je organiziran nekoliko dana poslije i koji su Kijev i Zapad ocijenili protuzakonitim.
Ta je operacija povećala njegov ugled kod kuće, ali je potaknula najgoru krizu između Rusa i Zapada od kraja hladnog rata. Zapad usto optužuje Moskvu da vojno podupire separatističku pobunu na istoku Ukrajine, što Kremlj niječe.
Kao veliki ljubitelj sporta, ruski predsjednik je organiziranjem Svjetskog nogometnog prvenstva htio prikazati Rusiju sportskom velesilom.
Rusija je 2014. bila organizator Zimskih olimpijskih igara u Sočiju koje su bile najskuplje u povijesti, ali su nakon objave McLarenova izvješća 2016. snove Kremlja raspršile optužbe za sustavno dopingiranje, što potonji poriče.
Apsolutni vladar
Kada je krajem 1999. Jeljcin podnio ostavku i imenovao ga premijerom koji ga ima naslijediti, Putin se već bio nametnuo kao prvi čovjek u zemlji, jedini sposoban da zajamči sigurnost nakon njegova odlaska.
Nakon lake pobjede na izborima 2000. Putin učvršćuje vlast opirući se na “strukture sile” (tajna služba, policija i vojska) i na bliske suradnike.
Ubrzo iz političke igre isključuje oligarhe, poslovne ljude koji su se obogatili u mutnim privatizacijama 1990-ih, a neposlušnike šalje iza rešetaka, poput vlasnika naftne kompanije Jukosa Mihaila Hodorkovskog
. Kremlj pojačava kontrolu i nad televizijskim mrežama koje mu smetaju zbog svog slobodarskog tona naslijeđena iz 90-ih.Budući da po ustavu nije mogao obnašati više od dva predsjednička mandata, 2008. povjerava Kremlj svom premijeru Dmitriju Medvedevu i preuzima njegovu dužnost.
Krajem 2011. najavljuje povratak u Kremlj na novi mandat koji je u međuvremenu produžen na šest godina, što potiče veliki val prosvjeda u zemlji.
No, prosvjedni pokret slabi kada u proljeće 2012. ponovo nadmoćno pobjeđuje na predsjedničkim izborima. Nakon toga u parlamentu se donose zakoni za koje oporba ocjenjuje da guše slobodu i omogućuju jaču represiju bilo kakva oblika prosvjedovanja.
Bio je oženjen Ljudmilom Putinom, s kojom ima dvije kćeri, Mariju i Jekaterinu. Dne 2. travnja 2014. razveli su se nakon 30 godina braka.
M. Marković/Hina
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš, koji je u istražnom zatvoru zbog sumnje na korupciju u…
Domagoj Juričić, nekadašnji predstojnik ureda Kolinde Grabar-Kitarović, je u podcastu Krešendo Nove tv ispričao kako je…
Dragan Marković Palma preminuo je u 65. godini nakon kratke bolesti. Osebujni bivši gradonačelnik Jagodine…
Komentiraj