Umirovljeni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić preminuo je 11. ožujka 2002. O 21. obljetnici njegovog preminuća donosimo podsjetnik na njegov život.
Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. u Gornjem Pribiću, u filijali župe Pribić kraj Krašića, od roditelja Ivana i Ane r. Blažić. Bio je trinaesto i najmlađe dijete u obitelji.
Kao pitomac Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati u Zagrebu maturirao je 10. lipnja 1939. u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1945. godine.
Za svećenika ga je 15. srpnja 1945. zaredio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Službu kapelana vršio je u župi Radoboj u Hrvatskom Zagorju, a potom je dekretom nadbiskupa Stepinca imenovan upraviteljem župe Rakov Potok i Pavučnjak.
U župu Rakov Potok došao je 12. rujna 1946. Kako je 12. rujna iste godine bio ubijen župnik susjedne župe Sveti Martin pod Okićem Pavao Bedenik, vlč. Kuhariću bila je povjerena na upravu i ta župa kojom je upravljao iz Rakovog Potoka. Samo Božjom providnošću 22. veljače 1947. je izbjegao planirano ubojstvo.
U razdoblju najžešćih progona svećenika, da bi mogao ostati među svojim vjernicima, noću je spavao u privatnim kućama, dok se nije nastanio kod obitelji Razum gdje je ostao do 1955. godine. Nakon napada na župnika Župe Okićka Sveta Marija Lovru Galića1950. godine, vlč. Kuharić je i tom župom upravljao oko dvije godine.
U jesen 1957. vlč. Kuharić je iz Župe sv. Martina premješten u Samobor, najprije kao supsidijar i upravitelj župe Rude, a nakon umirovljenja samoborskog župnika Stjepana Kolandera, imenovan je za župnika u Samoboru gdje je ostao do imenovanja za zagrebačkoga pomoćnog biskupa i naslovnog biskupa Mete, bulom pape Pavla VI., 16. veljače 1964.
Za biskupa ga je 3. svibnja 1964. u zagrebačkoj prvostolnici, zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper, a suzareditelji su bili zagrebački pomoćni biskup Josip Lach i porečki i pulski biskup Dragutin Nežić.
Godine 1970. imenovan je za nadbiskupa Zagrebačke nadbiskupije, tada jedne od najvećih nadbiskupija u svijetu. Osnovao je 60 novih župa. Ujesen iste godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije.
Nije se uplitao u politiku već je propovijedao o Bogu Stvoritelju i Otkupitelju, o Milosrdnom Ocu, o besmrtnosti duše i Uskrsnuću. Ljubav koju je dobio u obitelji gajio je i prema svećenicima u biskupiji za koje je uvijek imao riječ ohrabrenja, svjedoči mons. Ivan Miklenić. „Bio je jedan topao čovjek kojega je uvijek bila radost susresti“, dodaje.
Nadbiskupa Kuharića papa Ivan Pavao II. je 1983. godine uvrstio u Kardinalski zbor.
Jednom prilikom kardinal je rekao: „Ja volim svoj narod, ja ga ne mogu ne voljeti kao što ne mogu ne voljeti svoju obitelj. Jer sam jednostavno član i baštinik njegove povijesti, kulture, jezika, patnji i nada.“
U svojem četvrtstoljetnom nadbiskupovanju doživio je uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske te je postao prvi predsjednik prve Hrvatske biskupske konferencije. Kao takvom, pripala mu je čast da ugosti sv. Ivana Pavla II. na hrvatskom tlu, prigodom njegovoga prvog dolaska u Hrvatsku.
Kardinal Kuharić gajio je veliku ljubav prema hrvatskim iseljenicima. Brojni su bili njegovi pastirski posjeti Hrvatima izvan domovine po svim državama i kontinentima.
Tijekom nametnutog rata mnoštvo je stranih državnih i crkvenih delegacija dolazilo u Zagreb u Nadbiskupski dvor. Kardinal im je uspijevao približiti i pojasniti tešku ratnu situaciju u kojoj se Hrvatska našla, odlazio je s njima u ratom stradala i porušena područja, na prvu liniju. Strpljivo im je tumačio hrvatsku povijest i sadašnjost i obrazlagao pravo na slobodu i samostalnost svakog naroda.
U to vrijeme njegov osobni tajnik bio je mons. Ivan Godina. „Mnogi su i mene pitali u tim vremenima pa kako kardinal sve to stigne. Odakle mu snaga za tolike susrete i napore. Ali vidio sam ga uvijek ujutro rano prije svete mise i onda na večer nakon svih obaveza on je bio povučen u samoću, u tišinu. Bio je čovjek molitve“, posvjedočio je mons. Godina.
Kardinal je također uvidio važnost medija u evangelizaciji. Tako je 1993. pokrenuo Informativnu katoličku agenciju, a 1997. Hrvatski katolički radio. „Neprolaznim moralnim načelima Crkva želi svojim radijem pomoći mladima da znaju uočavati opasnosti kojima su izloženi i da znaju birati ono što je dobro, plemenito i istinito. Poslanje je Crkve da naviještanjem Isusa Krista odgaja ljude za kulturu života i civilizaciju ljubavi“, rekao je kardinal u prvom govoru emitiranom putem valova HKR-a.
Kao umirovljeni nadbiskup sudjelovao je 1998. u Mariji Bistrici na proglašenju blaženim kardinala Alojzija Stepinca, o čijem je svetom životu kao pastir Crkve zagrebačke hrabro i neumorno propovijedao.
Preminuo je na glasu svetosti 11. ožujka 2002. godine.
Dragocjeno je svjedočanstvo njegovog bliskog suradnika, ondašnjeg ekonoma Zagrebačke nadbiskupije mons. Jurja Jerneića, koji se brinuo za kardinala Kuharića, tu noć ga ispovjedio i daomu popudbinu.
“Nije se tih dana ništa osjećalo, nit se je tužio posebno. On je imao svoj ritam života, nikad zakasnio, uvijek obučen u reverendi. I došlo je to jutro. Ja sam u susjednoj prostoriji kraj postelje imao telefon. Inače ga koji put nisam čuo, ali tada, to je bilo četiri sata i koja minuta, ujutro. Pozvonio je i ja sam na drugo ili treće zvonjenje već bio kod telefona“, posvjedočio je mons. Jerneić prije dvije godina Hrvatskom katoličkom radiju.
Kardinal Kuharić pozvao ga je k sebi, on se brzo obukao i došao u njegovu sobu. „Čuj, varira mi tlak. Zvao sam doktora Beusa pa mi je rekao da popijem malo kave, nezgodno mi je buditi časne. Je l’ bi ti mogao skuhati kavu? Bez šećera!’ Rekao sam mu: ‘Uzoriti, nema problema, bez šećera’ i otišao sam u kuhinju. Kavu znam skuhati. Donio sam mu šalicu. Rekao mu je doktor, šalicu – ne više. I dva decilitra vode nek’ popije. I sad kao da želi da mu potvrdim da je to čaša od deci i pol, pa onda će dvije čaše popiti, ne pune, tako da budu dva deci, da bude točno jer želi posluhnuti liječnika. I ja sam sad bio uz njega. Popio je on tu kavu, popio je vodu i malo se mrštio – gledao je lijevo, desno. I kaže on meni:‘Ajde uzmi štolu pa ćeš me ispovijediti i pomazati.’“, ispričao je mons. Jerneić, dodavši da su mu se od te molbe „noge ukočile“.
Pitam se pa tko sam ja da ispovijedam jednog kardinala. Ali s druge strane svećeniku je to dužnost. Ja sam to prihvatio, malo s tremom, i točno po redu: najprije ispovijed, sveta pričest, jer pokraj njegove sobe je bila njegova kapela, i pričestio sam ga. ‘Tu su ti sveta ulja. Daj ti meni bolesničko pomazanje!’
Ni jednom misli nisam pomislio da bi se nešto moglo dogoditi. Ima malo problem s tlakom i to je ta želja ispovjediti se, pričestiti i primiti bolesničko pomazanje. Pa dobro, to može svaki bolesnik. I on se još jedanput javio doktoru Beusu. Doktor mu je rekao da će doći k njemu. To je sad moglo biti četiri sata i dvadeset i neka minuta. Rekao je doktoru da će se on pospremiti u postelju, a ja idem u dvorište otvoriti kolna, ulazna vrata da kad dr. Beus dođe može ući u dvorište.
Usput budim i časne sestre, jer ne mogu dolje ostaviti kuću otvorenu. I spustim se, otključam, časne dobijem na noge. Jedna od časnih sestara će biti dolje uz ulazna vrata u Dvor. I sad se ja mogu vratiti kardinalu u sobu reći da mi očekujemo liječnika, da je sve pripremljeno. Kad ono, ja uđem u njegovu spavaću sobu, on se zavukao u postelju i čujem samo zadnje uzdahe. I ja zovem: ‘Uzoriti, uzoriti!’ Ništa više. Onda sam išao probuditi nadbiskupa Bozanića. Bili smo tako iznenađeni“, prisjeća se te noći mons. Jerneić.
Katdinal Kuharić je otišao tiho i skromno, kao što je i živio, ostavivši golemu duhovnu baštinu iza sebe. Ta skromnost došla je i do izražaja u njegovoj oporuci koju je sročio 20 godina ranije, 1982. godine, u kojoj piše:
“Obredi moga pokopa neka budu prožeti vjerom u život vječni, u uskrsnuće tijela. Uvijek sam čvrsto i radosno vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku. To je najsvetija, najpotresnija i najsudbonosnija istina o postojanju čovjeka. Posljednje stvari stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost, pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijek Božju ljubavi ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našega postojanja.
Zato je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Kad budete čitali ovu oporuku, ja ću već proći kroz iskustvo toga otajstvenoga prijelaza i susreta s Božanskim Sucem. Kakva spoznaja! Nova i vječna! Ljudima na Zemlji nepriopćiva! Istina je otkrivena! Prijatelji, samo to je važno. Kao zagrebački nadbiskup i metropolita, molim svoju veliku duhovnu obitelj – Zagrebačku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu da čuva i živi cjelovitu katoličku vjeru, vjeru u osobnom, obiteljskom i narodnom životu. Istina će vas osloboditi! Božje zapovjedi su temelj života svakog čovjeka, obitelji i naroda.”
Na kraju oporuke kardinal je zapisao sljedeće: „O kad bi moja posljednja molitva bila: »Moj Isuse, milosrđe! Bože, milostiv budi meni grešniku!« (Lk 18,13). »Gospodine Isuse, primi duh moj!« (Dj 7,60). Isuse i Marijo! »Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, što pod prilikama tim se sakrivaš… Daj, da otkrito (ti) lice ugledam i u slavi tvojoj blažen uživam!«…
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše! Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom sada i uvijek! Amen! Amen! Braćo i sestre, prijatelji! Svima nam bio radostan susret s Bogom našim u nebeskoj Crkvi! Tako neka bude! Tako neka bude!“
Oporuka kardinala Kuharića imala je i dva dodatka. Prvi je kardinal Kuharić sastavio u ožujku 1998., a drugi je dodatak napisao četiri mjeseca prije smrti. U njemu navodi kako je sve medalje, kao i svoj osobni kalež, dao za gradnju crkve bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu. Na kraju je zapisao: „Gospodine, primi moj duh! Božje milosrđe je moja Nada!“
Na sprovodu kardinala Kuharića na prostoru oko Zagrebačke katedrale okupilo se oko 40.000 vjernika. Sprovodne obrede predvodio je slovački kardinal Josef Tomko kao osobni izaslanik pape Ivana Pavla II.. Kardinal Kuharić pokopan je u kripti iza glavnog oltara Zagrebačke katedrale.
U prigodi obilježavanja 10. obljetnice smrti kardinal Josip Bozanić je na misi u Zagrebačkoj katedrali najavio pokretanje postupka za njegovu beatifikaciju. Imenovana je postulatora cause da bi utvrdile mogućnosti za proglašenjem blaženim kardinala Franje Kuharića.
D.M. /Foto: pxll/ZGnabiskupija
