Od 402 ubijene djece Hrvatska zna samo za Aleksandru Zec. Zašto?!

Trpimir Goluža se na svom Facebook profilu komentirao je postavljanje spomenika tragično stradaloj Aleksandri Zec.  naglašavajući da je u Hrvatkoj “ubijeno 402 djeca, a  smao jednoj znamo ime i nacionalnost”.

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević  je na komemoraciji na Sljemenu  kazao da je  važno pamtiti svu djecu koja su u datim okolnostima morala odrastati, a noročito onu koja nisu uspjela odrasti, misleći na Aleksandru Zec.

Glouža naglašava kako je tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je ubijeno 402 djece, a najmanje 1200 ih je teže ranjeno. Samo u Slavonskom Brodu, uglavnom djelovanjem srpskog topništva, ubijeno je 29 djece.

U ratu u Hrvatskoj je najmanje 40 djece ubijeno iz neposredne blizine. Namjerno, zločinački, monstruozno, izvan borbenih aktivnosti.

Od 402 ubijene djece Hrvatska zna samo za Aleksandru Zec

”Ako bismo hladno statistički gledali na te zločine i politikantski ih dijelili po nacionalnosti, onda bismo mogli napisati i to da je od te djece četvero njih bilo iz mješovitog hrvatsko – srpskog braka, da ih je dvoje bilo srpske nacionalnosti, a 34 hrvatske nacionalnosti.

Od sve te djece šira hrvatska javnost zna samo jedno ime – Aleksandra Zec. Imena ostale djece prekrivena su zaboravom”, kaže Goluža.

On kaže kako to nije slučaj niti je nebriga. Izdvajanje i isticanje samo jednoga imena, samo jedne tragedije i samo jednoga zločina služi upravo prikrivanju i potiskivanju svih ostalih imena i sve ostale ubijene djece. Ono služi “aboliranju” svih ostalih zločina i zločinaca, tvrdi.

Goluža kaže kako tragično i sramotno ubojstvo Aleksandre Zec koje je počinjeno iz koristoljublja služi za stigmatiziranje hrvatske države, hrvatske vojske i policije. Ono se mimo svakoga smisla i mjere svake godine, gura, kao prst u oko, svakom hrvatskom domoljubu, svakom građaninu.

”Svi bi se mi zbog ovoga zločina trebali osjećati krivima, a svi bi srpski zločinci zbog njega trebali niti amnestirani. Ili bi u najmanju ruku sav rat i sve žrtve trebale biti relativizirane i izjednačene po onoj poznatoj paroli ‘Mir, mir, nitko nije kriv’ ili još poznatijoj ‘Ko nas bre zavadi”’, tvrdi Goluža.

Istče da u tom bešćutnom i nečasnom poslu neizostavno sudjeluje i gradonačelnik grada Zagreba Tomislav Tomašević.

”On, kao i cijela njegova anacionalna aktivistička družina umjesto bavljenja ozbiljnom politikom pa i ozbiljnim suočavanjem s prošlošću, u suradnji s etabliranim etnobiznismenom u Hrvatskoj plasira jeftine patetične politikantske parole kojima vrijeđa žrtve i unose nemir u društvo. Ali eto, ‘može’ im se, jer su im Zagrepčani omogućili da Zagreb bude ‘njihov’. No, ne još zadugo”, poručuje Goluža.

R.I. /Foto: Zagreb.hr