Od profesora Zlatka Šešelja, koji je preminuo u noći na subotu, opraštaju se brojne kolege, nastavnici, bivši učenici i prijatelji.
Vijest da je preminuo profesor Zlatko Šešelj (71), hrvatski klasični filolog i prevoditelj, osnivač i prvi ravnatelj Privatne klasične gimnazije (1996.), objavila je njegova kći Lana Šešelj Lučić.
– Kažu znanstvenici da se prije odlaska sanjaju najljepša sjećanja, da se ponovo proživljavaju sretni trenuci i da se odlazi s osmjehom na srcu. U životu našeg tate takvih je trenutaka, hvala Bogu, bilo u izobilju. Ako moram birati samo trenutak koji mu je um poklonio pred put, to je ovaj.
Toplo ljeto, Radovljica, mama s tetom Katjom na kavi, gospodin Majer s fotoaparatom, a Maja i ja s najboljim tatom na svijetu u bazenu. Bezbrižni i puni života, svi redom. Noćas je tata prešao rijeku Stiks i tiho i nenametljivo otplovio u vječnost. Tata, Marko te moli da pozdraviš Herakla, ako ga sretneš, a Maja i ja te molimo da pozdraviš mamu. Volimo te beskrajno – napisala je.
Najveći gubitak i bol osjeća njegova obitelj. Ali i 4.F danas oplakuje svog profesora. Nekima su doslovno potekle suze, drugi su se prisjećali kako je bilo na njegovim satovima, treći koliko je utjecaj ostavio u njihovim životima.
– Ide, viknuo bi netko tko bi profesora s upečatljivom, zlatnom kosom spazio na početku hodnika kako ide do njegova kraja, u naš razred. Bilo je to još u tadašnjem Obrazovnom centru za jezike u Križanićevoj 4a, a Zlatko Šešelj je bio naš profesor latinskog, a onda i ravnatelj škole, prije nego je osnovao prvu Privatnu klasičnu gimnaziju.
Od tada, a prošla su desetljeća, ostali smo “njegov” 4f i nije bilo godišnjice mature na koju ga ne bismo pozvali, a on ne bi došao i bio kao i uvijek: inteligentan, brz, duhovit, ironičan, ali i mekši s godinama, i “Šešelj”. Veći od života, vjerovali smo da će uvijek biti tu.
Bio je jedan od najboljih i najkarizmatičnijih profesora u cijelom mom školovanju – sažima Sanja Matijević sentiment njegovih učenika.
– Moj najdraži profesor. Zbog njega sam zavolio i studirao latinski – kazao je Kristijan Ciganović.
A njegovi sati… Kad bi na početku išao po razredu i “dizao” da ispita. Kakav suspense. Kakav Carpenter, trebalo je to preživjeti. Ante, apud, ad, adversus, ponavljalo se u sebi. A onda začuješ svoje ime. Ustani. I tu kreće Šešelj. Nije bilo nimalo ugodno, drilao je, dizao i ispitivao svaki sat, ali smo i naučili. Ali se i zabavili.
– Zabavlja vas – počeo bi, umećući ime prozvanog, koji bi se nevoljko dizao sa stolca i meškoljio, citirajući ime tada popularnog TV programa. A razred bi prasnuo u smijeh. Smijao se i onaj dignut. Ispituje riječi.
– Sjećam se kako sam užicala tatu da mi kupi mali Langenscheidtov rječnik englesko-latinski da mogu unaprijed učiti riječi koje bi on možda mogao pitati. Koji suspense kad te digne – kaže Marina Škrabalo. No isto tako i dodaje:
– Jedan od moja dva najdraža profesora. Legenda koja je učinila čuda unutar manevarskog prostora koji je imao i sam stvarao i napravio za spas razuma, kreativnosti i znanja u našoj močvari od školstva.
– To bi i šteker mogao prevesti – prisjeća se razred Šešeljove poznate rečenice. Bilo ih je još: Prosto k’o pekmez,… To “prosto” je postalo legenda.
– Kakva je to rečenica – pitao bi.
– Prosta.
– Ti bokca, da je prosta, onda je mi ne bi smeli čuti. Ili, kad bi se netko bavio nečim nespojivim sa satom latinskim: “Što radiš? Domaćinstvo? Kad Burda počne izlaziti na latinskom, onda može.” Uz anegdote, razred vrlo ozbiljno govori o njegovu utjecaju, ne samo na učenike, nego i šire, na školstvo i društvo.
– Jedan od rijetkih koji se iskreno trudio dati bar malo smislenosti našem “vrlom” obrazovnom procesu. Šteta što je otišao, ali bar smo imali tu sreću da nas on podučava – kaže Tuga Maroević Bajić.
Iris Goldner Lang ističe kao je “bio pravi profesor s velikom P. Onaj kojeg poštuješ, čije znanje i razmišljanje cijeniš i koji je vjerovao i činio sve što je mogao da znanjem učini svijet boljim.”
Sljedeća godišnjica mature i okupljanje razreda 4f bit će samo fizički bez Šešelja.
Tomislav Reškovac, profesor filozofije u Privatnoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu:
Otišao je Zlatko Šešelj: kolega, drug, prijatelj, sugovornik. Teško bi bilo nabrojati čime nas je sve zadužio, po čemu ćemo ga pamtiti i zašto će nam nedostajati. Bio je nadasve hrabra osoba: zato mu je i život bio toliko bogat i ispunjen. Toliko smjelosti, toliko strasti, toliko znanja, toliko duha. Obilje koje nadmašuje jedan ljudski život i biva nesebično dijeljeno. I to će nam nedostajati.
Tamara Tvrtković, glavna urednica časopisa Latina et Graeca:
Zlatko Šešelj bio je moj nastavnik, kolega i prijatelj. Bio je izuzetan profesor, stručnjak i borac koji se beskompromisno zalagao za očuvanje klasične filologije u mnogobrojnim nepovoljnim prilikama za našu struku.
Obilježio je moj životni i profesionalni put u mnogim pogledima pa sam tako kao veliku čast ali i odgovornost doživjela preuzimanje uredništva časopisa Latina&Graeca koji je on godinama uspješno vodio. Proslavili smo ove godine i 50. obljetnicu časopisa zajedno s njim: dalje ćemo nažalost morati bez njega, ali njegov duh i ideje uvijek će nas voditi i biti s nama.
Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja:
Profesor Šešelj bio je poznato ime u pedagoškim krugovima, osoba koja je pokrenula jednu od prvih privatnih gimnazija u Hrvatskoj koja i danas uspješno radi. Što se tiče poučavanja, svakako je bio vrstan stručnjak, dobar poznavatelj sustava odgoja i obrazovanja, kao i cijenjeni pedagog. Njegovoj obitelji, prijateljima i kolegama izražavam iskrenu sućut.
