Premda postoje i bolji načini za gubiti vrijemo no bavit se nedokazanim tvrdnjama Pere Kovačevića (dalje P. K.), zbog čitatelja ovog cijenjenog portala, dužan sam odgovoriti. Radi preglednosti, citirat ću odgovor po točkama i dati odgovor na njih.
“1. Žalosna je činjenica da dr. Davor Marijan i Maxportal niječu postojanja Plana obrane Hrvatske, Plana uporabe oružanih snaga RH i Plana osvajanja vojarni „JNA“ jer te dokumente Marijan nije vidio u Središnjem vojnom arhivu. Žalosna je činjenica da Davor Marijan i Maxportal iz jedne premise: koja glasi Marijan nije vidio te planove izvlače zaključak ti planovi nisu ni postojali“.
Odgovor: Nema dvojbe da u Središnjem vojnom arhivu ne postoje: Plan obrane Hrvatske, Plan uporabe oružanih snaga RH i Plan osvajanja vojarni „JNA“. Nema ni dvojbe da sam P. K. ostavio opciju „da pruži dokaze o postojanju tih planova i radne skupine na kojoj je on bio na čelu jer su to dokumenti bitni za razumijevanje Domovinskog rata i procesa obrane Hrvatske“.
„2. U razdoblju lipanja do konca kolovoza 1991. stvarali smo cjelovit i jedinstven obrambeni sustav RH.( ponosan sam na činjenicu da sam bio aktivni sudionik u toj zadaći). Ova faza započinje usvajanjem Zakona o obrani Republike Hrvatske 26. lipnja 1991. godine. Tim su zakonom i njegovim izmjenama u listopadu iste godine, stvorene pravne osnove cjelovitog i jedinstvenog obrambenog sustava“.
Odgovor: Ovaj dio je suvišan. Tema nije doprinos P. K. stvaranju hrvatske države. U privitku mali doprinos kako su stvarani „temeljni“ obrambeni dokumenti RH – prepisivanjem socijalističkih.
„U srpnju 1991. godine osnivaju se krizni štabovi, radi bolje koordinacije obrane i organizacije snaga Dana 17. kolovoza 1991. godine predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik donio je, na prijedlog Vlade RH, temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja države. To su: Plan obrane RH, Plan uporabe oružanih snaga RH i Plan osvajanja vojarni. Vlada RH je na svojoj sjednici održanoj 16.kolovoza 1991. utvrdila prijedloge ovih temeljnih dokumenata i poslala predsjedniku Republike na donošenje.“
Odgovor: Za tvrdnju da je predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik donio „temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja države. To su: Plan obrane RH, Plan uporabe oružanih snaga RH i Plan osvajanja vojarni“, za sada ne postoje dokazi, ne samo u Središnjem vojnom arhivu već i u pismohrani Vlade Republike Hrvatske.
Imao samo uvid u tu pismohranu pa to mogu reći. U knjizi Franje Grgurića „Vlada demokratskog jedinstva Hrvatske 1991.-1992. objavljenoj 1998., na str. 43 koja se odnosi na sjednicu Vlade RH od 16. kolovoza 1991. piše:
„Nakon uvodne napomene i rasprave, na sjednici 16. kolovoza Vlada je donijela ove zaključke:
1.Vlada Republike Hrvatske utvrđuje Prijedlog plana mjera pripravnosti Republike Hrvatske.
2.Vlada utvrđuje Prijedlog plana pripravnosti oružanih snaga Republike Hrvatske.
Prijedlog plana pripravnosti RH i Prijedlog plana pripravnosti oružanih snaga RH upućuju se Predsjedniku Republike Hrvatske na donošenje“. itd. itd.
Ni spomena Plana obrane RH, Plana uporabe oružanih snaga RH i Plana osvajanja vojarni, osim ako P. K. ne smatra da je to sve sastavni dio Plana mjera pripravnosti. Istini za volju, Plan mjera pripravnosti je u socijalizmu bio prvi dokument Plana obrane Socijalističke Republike Hrvatske, čiji se dijelovi (iako su državna tajna) čuvaju u Središnjem vojnom arhivu, a kompletan u Hrvatskom državnom arhivu u fondu Predsjedništva SRH. No tema nije Plan obrane SRH već Plan obrane Republike Hrvatske.
„3. Ranko Marijan bi trebao znati da Plan obrane RH, Plan uporabe oružanih snaga RH i Plan osvajanja vojarni nije niti mogao naći niti vidjeti u Središnjem vojnom arhivu zbog činjenice da su planovi označeni kao državna tajna , a stvaratelj tih dokumenata prema propisima o registraturom i arhivskom gradivu nije Ministarstvo obrane već Vlada RH“.
Odgovor: Ne znam, niti me zanima što bi Ranko Marijan trebao znati. Davor Marijan, a to sam ja, zna da se Plan obrane RH, Plan uporabe oružanih snaga RH i Plan osvajanja vojarni moraju nalaziti u Središnjem vojnom arhivu i to minimalno u arhivskim fondovima Kabineta Ministra obrane i Zapovjedništva ZNG, odnosno Glavnog stožera HV.
Arhiv je prepun dokumenata stupnja državna tajna koji su kao ulazna pošta dospjeli u Republički sekretarijat za narodnu obranu SRH kojega je, uključujući i njegovu pismohranu naslijedilo Ministarstvo obrane.
Za one kojima se tvrdnja da se tri plana o kojima je riječ, niti mogu kako to stručno tvrdi P. K. „naći niti vidjeti u Središnjem vojnom arhivu zbog činjenice da su planovi označeni kao državna tajna, a stvaratelj tih dokumenata prema propisima o registraturom i arhivskom gradivu nije Ministarstvo obrane već Vlada RH“, mogu reći da već dugo nisam pročitao veću glupost, i to od osobe koja je „stručna“.
Arhivski fond institucije, bez obzira o kojoj je riječ, načelno se sastoji od gradiva koje nastaje radom stvaratelja i gradiva koje stvaratelj dobiva kao ulazne dopise. Da bi ministar obrane, zapovjednik Zapovjedništva ZNG ili načelnik GS HV proveli svoj dio zadaće u Planu obrane, Planu uporabe oružanih snaga i Planu osvajanja vojarni morali su dobiti primjerak tih planova.
Nije mi poznat ni jedan dokument ministra obrane ili načelnika stožera Zapovjedništva ZNG, odnosno načelnika GS HV u kojem se pozivaju na neki od ta tri dokumenta. Tijekom rata ministar obrane Gojko Šušak je zapovjedio da se cjelokupno ratno gradivo trajno čuva. A to znači ne izlučuje i uništava.
„Da ga je to interesiralo moga je pitati svog šefa u Središnjem vojnom arhivu dr. Branka Mihaljevića i pročitati neke njegove radove na tu temu. Jednako tako je najblaže neodgovorno i neozbiljno da Marijan od mene traži da mu pokažem te sustavne dokumente, pa budimo odgovorni i ozbiljni ti dokumenti su državna tajna i pohranjeni su u Vladi RH“.
Odgovor: Na ovo domišljanje sam odgovorio gore naprijed.
- Žalosna je činjenica da dr. Ranko Marijan ima nedovoljno znanje o postupanju i čuvanju dokumenata koji su državna tajna. Odluka Vlade RH i predsjednika Republike o imenovanju i imenovanju radne skupine za izradu tih dokumenata , na kojoj sam bio na čelu je isto označena kao državna tajna.
Odgovor: I na ovu tvrdnju sam odgovorio gore naprijed. I opet ponavljam, ne znam što zna ili što treba znati Ranko Marijan.
- „Meni je tu odluku priopćio dr Milan Ramljak, tadašnji potpredsjednik Vlade i šef Koordinacije za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost u Vladi demokratskog jedinstva uz nazočnost Gordana Radina, tadašnjeg tajnika Vlade RH.( tada sam prema propisima potpisao izjavu da mi je odluka priopćena) Vlada je odluku o imenovanju radne skupine donijela koncem srpnja 1991.
- Dr. Milan Ramljak je nazočio trajnim sastancima radne skupine. Radna skupina je svoj posao završila 14. kolovoza 1991. i predala nacrte tih ključni dokumenata dr Milanu Ramljaku, a Vlada je 16. kolovoza 1991. utvrdila i poslala predsjedniku Republike na donošenje. Naravno da niti jedan dokument nije ostao kod mene niti bilo kojeg člana radne skupine jer je riječ o državnoj tajni.
- O svemu ovome mogu posvjedočiti dr. Franjo Gregurić, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva( o tome piše i u svojoj knjizi Vlada demokratskog jedinstva(Gregurić, Franjo, op. cit. u bilj. 35, str. 37 i 43. O prvim zadacima Vlade demokratskog jedinstva vidi i Tomac, Zdravko, op. cit. u bilj. 33, str. 83 – 86, str. 271 – 273.).“
Odgovor: I na ovo domišljanje sam odgovorio u točci 3. Kod Gregurića se na str. 37 plan obrane doista spominje, no na str. 43, što sam citirao se vidi što je napravljeno, Prijedlog plana mjera pripravnosti, a to svakako nije ni jedan od tri plana koje P. K. spominje.
Da apsurd bude veći, P. K. spominje i Plan uporabe oružanih snaga, koji 1991. nije izrađen, a tu vrstu planova ne rade radne skupine koje vode civili, već stožeri, do 1990. Republički stožer TO, a poslije je to bio zadatak Glavnog stožera HV.
„5. O svemu ovome mogu posvjedočiti sudionici i akteri tih događaja počev od dr. Franje Gregurić, predsjednik Vlade demokratskog jedinstva, Gordana Radina, tajnika Vlade, Jagode Premužić, pomoćnice tajnika Vlade i Davorina Mlakar, pomoćnika tajnika Vlade i drugi. Koliko znam dr Marijan je počeo raditi u Središnjem vojnom arhivu 1995. i u to vrijeme nije bio u Hrvatskoj, bio je pripadnik HVO“.
Odgovor: Franjo Gregurić je već posvjedočio na str. 43 da tih planova nema. Primjedbom da sam 1995. počeo raditi u Središnjem vojnom arhivu P. K. želi reći.. što? Da mi nije bilo dostupno gradivo stvoreno ranije? Prirodom posla sve mi je bilo dostupno, a kasnije kao istraživaču na temelju odluke Vlade RH iz 2001. o istraživanju Domovinskog rata.
„6. Zapovijed dr. Franje Tuđmana od 1.10. 1991. o uključivanju postrojbi HOS-a u sustav zapovijedanja i vođenja zbornih područja (koju sam napisao na traženje predsjednika Tuđmana) je također dokument označen kao državna tajna, žalosna je činjenica da za tu zapovijed znaju svi osim Marijana, te da je ta zapovijed provedena u djelo. Sam naziv zapovijedi govori o tome da su postrojbe HOS-a od 1. listopada 1991. ušle u sastav HV-a. Što tu nije jasno.“
Odgovor: Kako HOS može biti uključen u sustav rukovodstva i zapovijedanja zbornim područjima kada su zborna područja osnovana 1993? Ako svi znaju za tu zapovijed osim mene, to znači da je u pitanju okružnica. Tvrdim da sam pregledao sve arhivsko gradivo ZNG i HV-a iz 1991. od razine samostalnog bataljuna do Kabineta ministra obrane i pouzdano znam da ne postoji ni jedna Tuđmanova zapovijed datirana s 1. listopadom.
Dan ranije, 30. rujna je potpisao odluku o vojnopodručnoj podjeli RH na operativne zone, a koju je GS HV distribuirao 1. listopada. No u njoj se nalazi samo popis općina koje ulaze u neku od šest operativnih zona HV-a. Kada vidim tu navodnu zapovijed od 1. listopada 1991.– razine državne tajne – koju su vidi vraga, usprkos toga svi vidjeli osim mene, moći ću reći što nije ili je jasno. A do tada – mogu i hoću sumnjati u njezino postojanje. U svezi konstantnih prijepora oko HOS-a ta bi navodna zapovijed sve riješila.
„7. Iznenađen sam niskom razinom znanja Marijana o dokumentima Plana obrane RH, Plana uporabe oružanih snaga RH i Plana osvajanja vojarni. Neka pogleda ovu naredbu predsjednika Tuđmana: PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju članka 101. stavka I. Ustava Republike Hrvatske i članka 58. stavka 2. te članka 138. stavka 2. Zakona o obrani (“Narodne novine”, broj 48/91, 53A/91 i 73/91) izdajem NAREDBU o prestanku poduzimanja dijela mjera pripravnosti 1. Prestaju se primjenjivati slijedeće naređene mjere pripravnosti:
- a) 2., 6., 9.,14.,19., 23., i 24. mjera iz I. stupnja Plana mjera pripravnosti Republike Hrvatske,
- b) 4.,16., 20., 21., 22., 25., 29., 34., 35., i 38. mjera iz II. stupnja Plana mjera pripravnosti Republike Hrvatske,
- c) 2. i 3. mjera iz II. stupnja i 4. mjera iz III. stupnja Plana pripravnosti oružanih snaga Republike Hrvatske. Mjere se prestaju primjenjivati na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske. 2. Prestaju se primjenjivati 10. mjera iz I. stupnja, 6., 7. i 8. mjera iz II. stupnja te 2. i 4. mjera iz III. stupnja Plana mjera pripravnosti Republike Hrvatske, izuzev u općinama: Novska, Sisak, Sinj, Metković, Županja, Zadar, Benkovac (Stankovci), Dubrovnik, Osijek, Valpovo, Slavonski Brod, Požega, Nova Gradiška, Vinkovci, Karlovac, Duga Resa, Ogulin, Pakrac, Daruvar, Gospić, Šibenik, Biograd na moru i Otočac. 3. Ova naredba stupa na snagu odmah. Broj : PA7-30/ 1-92 Zagreb, 15. travnja 1992. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r 8“.
Odgovor: Ja nisam iznenađen niskom razinom „pojašnjenja“ P. K. A ova točka to potvrđuje, P. K. zapravo poistovjećuje Plan mjera pripravnosti i Plan pripravnosti oružanih snaga RH sa planovima: obrane, uporabe oružanih snaga i osvajanja vojarni. S ovakvim „znalcem“ temeljnih propisa (P. K. bi rekao sustavnim dokumentima) u obrani teško da ima smisla raspravljati.
„Pozivam dr. Ranka Marijana i Maxportal da mi se javno ispričaju jer su iznijeli odnosno prenijeli neistine i insinuacije odnosno laži kojim sugeriraju javnosti da sam iznosio laži o ovim sustavnim dokumentima“.
Odgovor: Ne znam, niti me zanima hoće li se Ranko Marijan ispričati P. K. Osobno, doista ne vidim što je bio problem u mom pitanju od prije nekog dana.
„Ako to ne učine bit ću prisiljen zatražiti sudsku zaštitu zbog počinjenog kaznenog djela klevete i njezinog prenošenja“.
Odgovor: Slobodno tražite sudsku zaštitu.
Dr. Davor Marijan, Zagreb 23. siječnja 2024.
