Preminuo je Davor Jović, junak Domovinskog rata, umirovljeni bojnik (rođen 1956. godine), jedna od legendi legendarne Četvrte gardijske brigade.
Vijest o smrti svoga suborca javnosti je prenio duboko potresen ministar obrane Damir Krstičević, a vijest se brzinom munje proširila braniteljskom zajednicom.
– Pozlilo mu je dok je vozio auto. Stao je sa strane, pozvao Hitnu pomoć, no ni uz reanimaciju, na žalost, nije mu bilo pomoći. Točan uzrok smrti znat će se tek nakon obdukcije – prenio je suborac iz Tigrova, dodajući kako je u posljednjim trenucima života s Davorom u vozilu bio i njegov sin.
Jović je dva puta je bio prvak bivše države u full conttactu 1984.god i 1989. god u kategoriji do 84 kilograma
Na početku Domovinskog rata stavio se Hrvatskoj na raspolaganje, napustio je posao u makarskoj „Metaplastici“ i sa skupinom prijatelja ušao u sastav vrgoračke satnije u Četvrtoj gardijskoj brigadi.
– Kad ti netko dirne obitelj i dom, a ti se povlačiš, za mene nisi čovjek. Jer što ti je svetije od toga? Zadnja crta obrane uvijek je dom – ispričao je razgovoru za magazin “Oluja” Večernjeg lista.
Prolazi sva ratišta s „Četvrtom“ dva puta je bio teško ranjen, no liječnicima je izričito naredio da mu skinu 80- postotnu invalidnost kako bi ponovno otišao na bojišnicu. Bez njega ni jednu akciju nisu započimali pokojni general Andrija Matijaš Pauk i današnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane, general Damir Krstičević.
Na predjelu Kokotova glava, na Južnom bojištu, prvi put teško je ranjen. Suborci su ga izvlačili tri sata, a nisu odustali ni kada je molio da ga ostave, da spašavaju sebe. Dva mjeseca nakon ranjavanja, iz bolnice je došao pred komisiju za utvrđivanje invaliditeta i “zaradio” 40 posto. Odustajanje nije bila opcija.
– Tko bi mene zaustavio dok se Hrvatska ne oslobodi – ispričao je Davor, koji je cijeli rat proveo pod zapovjedništvom Ante Gotovine, čime se posebno ponosio.
Nakon umirovljena, vratio se svojoj staroj ljubavi-borilačkom sportu. U Vrgorcu je 2003. pokrenuo Kickboxing klub “Sveti Jure” kroz koji je prošlo 300 mladih ljudi koje je sklanjao sa ulice i poticao na sport.
– U ratu sam dao koliko sam mogao, sad je red da pomognem i u miru. Ne zanima me što je meni Hrvatska dala, nego što sam ja dao Hrvatskoj i što ću joj dati.
Zajedno s prijateljem Joškom Radonićem iz pepela, bez ikakvih uvjeta, stvara najboljeg vrgoračkog sportaša, Nikicu Radonića s kojim prvo osvaja titulu prvaka Hrvatske u kick-boxingu, zatim Europski i Svjetski kup, a nedavno Radonić postaje i viceprvak svijeta.
Zajedno su pokorili Europu i svijet, jer Davor ništa nije priznavao osim vrha.
Nakon rata, dospio je do svojih prvih naslovnica kad je u ljeto 1997. na leđa stavio opremu tešku 35 kilograma i zaputio se na 76 kilometara dug maraton do Knina, s preprekama. Nakon osam sati i 17 minuta, osam kilograma lakši i bez ijednog od deset noktiju na nogama, proglašen je najboljim vojnikom Oružanih snaga RH, a njegovi rezultati zapanjili su američke, britanske i francuske vojne instruktore.
– To bi i naši momci odradili, ali za tri dana – kazao je američki gost.
Najveća Davorova ljubav i potpora bila je supruga Danja i dva sina Ante i Jure koje je od malih nogu učio radu i poštenju jer to je bio Davorov životni moto. Svoja poznanstva i prijateljstva sa svim čelnim ljudima u državi koristio je da pomogne svom rodnom kraju!
Stoga je ovo veliki i težak udarac za Vrgoračku krajinu, sve njegove suborce i prijatelje ali i za sve nas koje je Vojničina davor Jović činio boljim ljudima.
M. Marković/foto: pxll
