Iako iz Zambije ne stižu nove vijesti, a slučaj kao da se pomalo gura pod tepih, zadnje što pamtimo su izjave nositelja izvršne vlasti, koji tvrde da su djeca po koju su išli zambijski optuženici, hrvatski državljani.
Na takvom stavu inzistiraju u HDZ-u pa su i premijer, kao i njegovi ministri, iako ne baš uvjerljivo i bez čvrste argumentacije, ustvrdili da su predmetna djeca hrvatski državljani.
Međutim, salonski HDZ-ovi prvaci, navikli na sterilne salonske uvjete, s nikakvim iskustvom ceste i života, ni ne znaju da si na taj način pucaju u koljeno.
Jer, ako su ta djeca hrvatski državljani, to znači da je postupak posvajanja proveden legalno, odnosno da dokumentacija u vezi toga, s procedurom od Konga pa do Hrvatske, mora biti valjana i rezultat zakonitog postupka.
Ako je postupak kao i dokumentacija samog postupka takve kakvoće da odgovara zahtjevima, ispunjenjem kojih se može smatrati da je netko zakonito posvojen te na taj način zakonito uveden u hrvatsko državljanstvo, onda Republika Hrvatska ima svu potrebnu dokumentaciju, dostavom koje bi dovela do obustave postupka uslijed odustajanja tužiteljstva od optužbe ili u krajnjoj liniji, oslobađajućom presudom.
I takva dokumentacija mora postojati u institucijama republike Hrvatske jer samo na temelju takve dokumentacije kao priloga zahtjevu, može doći do posvajanja te stjecanja državljanstva.
Slijedom te logike, ako je sve tako čisto kako naši državni odličnici tvrde, takva, valjana dokumentacija postoji i Republika Hrvatska bi trebala imati pristup istoj, budući se mora nalaziti unutar nadležnih institucija.
Stoga, kada bi sve to bilo onako kako državni visokodostojanstvenici tvrde, što se čeka s dostavom dokumentacije koja bi maknula Damoklov mač s glave zambijskih optuženika?
U tom slučaju, svaki dan koji oni provedu u Zambiji, pada na dušu i odgovornost vlasti, koja očito ne dostavlja potrebne dokumente, za koje tvrde da su legalni i valjani, važne za slobodu zambijskih optuženika.
Ali ne pada samo na njihovu dušu i odgovornost. I dok predstavnici vlasti, svoje tvrdnje izriču pomalo neuvjerljivo, gazdarica stranke Možemo, čiji član te simpatizeri provode dane u strahu od dugogodišnjeg boravka u afričkom zatvoru, Sandra Benčić, iste stavove koje iznosi mrska joj vlast, artikulira puno žovijalnije, uz masovnu uporabu mlataranja rukama, visokog tona pri izražavanju te psihotičnog pogleda, što sve, jamačno upućuje na osobu koja se beskompromisno bori za prava slabijih.
Ako već vlast šteka, upravo bi Sandra Benčić, koja bi morala doći do istih saznanja i uvida u situaciju kao i ja, trebala stvarati pritisak, lupati na vrata, prozivati institucije te na drugi odgovarajući način, naučen tijekom dugogodišnjeg aktivističkog djelovanja, zahtijevati vlast da ubrza dostavu valjane i zakonite dokumentacije, koja nedvojbeno mora obezvrijediti tvrdnje tužilaštva (neki koji vole pametovati o pravu koriste termin-dokazati nevinost) koje idu na štetu zambijske osmorke.
Ja je međutim ne vidim niti čujem da radi pritisak niti da inzistira na dostavi potrebne dokumentacije.
Faktički, takvim ponašanjem, ako je naravno sve točno i pravilno kako sterilni Piletić, neuvjerljivi Grlić Radman i brižljivo počešljani premijer tvrde, ni Sandra Benčić ne pomaže svojim ljudima, pa sa sadržajne strane, imamo pravo reći da uslijed pasivnosti, i na dušu Sandru Benčić pada svaki dan neizvjesnosti, progresivnih zagrebačkim kozmopolita, kojima prijeti dugogodišnja robija u tropskim krajevima.
Davorin Karačić/Foto: pxll
