Toma Fila, jedan od najpoznatijih beogradskih odvjetnika, koji je na sudu branio Slobodana Miloševića i Jovanku Broz, prijateljevao s Arkanom i Mirom Marković, u intervjuu za Mondo govori što je obavještajna služba naredila Jovanki Broz u slučaju atentata na Tita, zbog čega smatra da je Zoran Đinđić “ubijen na vrijeme”, je li država ‘roknula’ Željka Ražnatovića…
Na početku kaže da će zbog određenih stvari sigurno otići u pakao ali i da se nada da će mu Bog uslišiti jednu molbu.
“Svako od nas će imati u svom životu i dobre stvari i loše stvari koje uradi. Jednom sam razgovarao s nekadašnjim patrijarhom Irinejom. Rekao sam mu da ću sigurno ići u pakao jer svi advokati idu tamo, a i društvo će mi biti u paklu. Jedino što vas molim, ako odete tamo pre mene, da zamolite Boga da mi smanji temperaturu. Ne volim vrućinu. Patrijarh se nasmijao.
E sad zašto vam ovo pričam. Pričam vam jer svako od nas ima dobra i loša dela tijekom života. Sudjelovao sam u svim ratovima od 1991. Bio, gledao, o mnogo čemu nisam progovorio i zato ću završiti u paklu. E sad, hoće li ova dobra dela uticati na to da mi se smanji temperatura, vidjet ćemo”, rekao je Fila.
Jovanka je u torbici nosila mali pištolj
Govoreći o suradnji s Jovankom Broz, Fila kaže da je često razgovarao s njom ističući da je ona, prije svega, bila dragocjena kao svjedok onoga što je Tito radio.
“Zbog toga je Jovanka bila dragocjena, a ne zbog onoga što su smatrali Stane Dolanc i ova banda, kako ih je ona zvala. Oni su koristili nju tvrdeći da je ona imala političke ambicije. I pošto se družila sa ženama državnicima koje su naslijedile očeve i muževe, oni su smatrali da je ona htjela biti Tito nakon Tita. Onaj tko je nju vidio i tko je s njom razgovarao shvatio je da ona nije imala takve ambicije niti je za to bila sposobna. Jovanka je bila polupismena žena, koja je u privatnim školama nešto završila.”
Zašto je onda država, kada je cijela garnitura koja je bila oko Tita otišla i dalje okretala leđa Jovanki?
“Nakon toga je došlo antikomunističko raspoloženje pa je ona bila neželjeni svjedok. I onda kao što to često bude, na mrtvog vuka i zec diže onu stvar.
Ona je bila posljednja obrana Tita. Imala je zadatak, naređenje, da ga, ako zatreba, zaštiti svojim tijelom u slučaju atentata. Obavještajna služba joj je dala to naređenje. U torbici je imala jedan mali pištolj. To je onaj za likvidacije. Ona je bila žrtva na kraju života. Tito je ostario, nije imao onu raniju snagu.
Jedini kontakt Tita koji ovi oko njega nisu mogli da kontroliraju, a gdje je on mogao da dobije neke informacije je bila Jovanka. E onda su počele dezinformacije – da ga je tukla, da mu nije davala lijekove, da ga je maltretirala, da mu nije davala jesti. Budalaština.
I počev od Dolanca do Ljubičića su uvjerili Tita da se Jovanka skloni. Broz je već bio ostario, bojao se za život i nije imao odlučnost kakvu je imao Staljin na primer, pa da se izbori da on njih očisti. I sklonili su je. Nikada više nije vidjela Tita.”
Prisjetio se i nevjerojatnih priča koje mu je ispričala Titova udovica.
“Dođu kod Sadata (bivšeg predsjednika Egipta). Sadat izvrši državni udar ali ne zna što će s ljudima oko sebe. Tito mu objasni potom neke stvari i odjednom nema Sadatovih suradnika. Svi pobijeni.
Onda kad su bili kod Nehrua – on ih vodi u lov. Spavaju u šatorima. Kaže Jovanka – ležimo Tito i ja u šatoru, ja se probudim i vidim ogromnu zmiju kako prelazi preko mene, prelazi preko Tita. Ako reagiram, ubit će nas. Bila je dugačka 7-8 metara. Srećom samo je prešla preko nas i napustila šator.”
Je li država ‘roknula’ Arkana?
“Arkan je sjedio ovdje gdje vi sjedite. Samo je tražio da zatvorim prozor da ga neko ne rokne. Ja sam mu smislio naziv stranke – Stranka srpskog jedinstva. Evo pitajte Cecu i Palmu”, kaže on.
Za Arkana se pisalo svašta – od toga da je bio najveći patriot, do toga da je najveći zločinac.
“On je patriotski u sve krenuo ali njegove veze s Jovicom Stanišićem i DB-om nikada nisu prestajale. DB mu je davala pare. Imao je tu svoju vojsku. Arkan se previše miješao, pa je krenuo reket, pa je počeo petljati s bankama. Sve da bi došao do para. Trebalo je izdržavati tu vojsku.”
Je li mu na kraju država okrenula leđa, je li ga država ubila?
“Ne. Ubili su ga ovi koji ga nisu više mogli trpjeti. I onda su ga roknuli.”
Jedna od kruna njegove advokatske karijere bilo je i zastupanje Slobodana Miloševića. I dalje tvrdi da je DOS prodao Miloševića.
“Miloševića su prodali. Ja to sve vrijeme pričam. I Begović je to potvrdio. Nebojša Čović mi je rekao kako sam izlapio, ma rekoh pusti ti nisam ja izlapio, prodali ste Miloševića. Pa znaš, reče, 700 milijuna. Ma, nisam ja rekao koliko. Isusa je Juda prodao za 30 srebrnjaka. Prodali ste čovjeka, kako vas nije sramota. Odveli ste ga na Vidovdan, na najsvetiji praznik.
Koštunica je odigrao sramnu ulogu kod izručenja Miloševića. General Pavković je, kada je helikopter poletio za Tuzlu s Miloševićem, zvao Koštunicu da bi tražio dozvolu da digne dva miga i da prisili helikopter da sleti. Koštunica nije imao vremena da mu se javi. Koštunica je to mogao spriječiti. Da je to htio”, rekao je Fila.
Ima li misterija oko Miloševićeve smrti?
“Momir Bulatović je trebao svjedočiti u ponedjeljak i u subotu je pričao s Miloševićem. Došao je kod njega u zatvor da popričaju kako će i što će. Sloba mu je rekao da ode na dogovor s odvjetnicima , jer bi da legne i da se naspava. Rekao mu je da je umoran. Legao je i nije se probudio. Sloba nije imao šećer kao što su pričali. Imao je anginu pektoris. Od nje se ne umire ako živiš u dobrim uvjetima.
Međutim, preko puta njegove ćelije su mu dali još jednu ćeliju na raspolaganje gdje je on držao svoje dokumente. Inače Sloba i ja smo isto godište, razlika 20 dana. To je jednom Mira Marković rekla – da sam znala da je lav u horoskopu nikad ga ne bih uzela za advokata.
Elem, u toj ćeliji gdje su mu stajali papiri. Gomile papira. Ti materijali koje je dobivao su bili prašnjavi i nikakvi. On je bio stalno u toj prašini a oni su ga zatrpavali materijalima. Bio je iscrpljen, zato ga je srce izdalo. On i ja smo se razišli jer sam mu ja govorio da se ne treba braniti.
Prvi dan u sudnici me je poslušao. Okrenuo je leđa i otišao. Tužilaštvo je bilo očajno jer ne znaju što raditi. I onda mu je valjda Mira rekla da treba ipak da se brani. Kada je odlučio da se brani u tužiteljstvu je bio koktel, bili su presretni što je ušao u sudnicu jer mu se sudbina znala”, rekao je Fila.
Još jedan slučaj često intrigira javnost je ubojstvo premijera Zorana Đinđića. Fila kaže da je, pravno gledano, taj slučaj završen. Ponavlja da su mu nudili da brani Zvezdana Jovanovića.
“Rekao sam da ga mogu braniti ako prizna. Ali da kaže da ga je ubio iz ideoloških razloga. Tako ne bi bio kriminalac nego pobunjenik. A završio je na kraju kao kriminalac. I to su mi u javnosti zamjerili. Tada sam rekao da bih ga branio isto kao što bih branio Gavrila Principa. I to su mi zamjerili. Zvezdan nije na to pristao, Legija mu je rekao da sve negira.
Đinđić je ubijen na vrijeme, da bi mogao postati heroj. Vjerujte, da je još tri četiri godine proživio njega bi pljuvali svi redom. Isto kao što su Miloševića. Milijun i nešto ljudi je izašlo na Ušće i ti isti ljudi su nakon šest mjeseci tražili njegovu kožu. Narod je posebna priča”, rekao je Fila.
D.M. /Foto:kururtv
