Kako su i najavili, iz Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata ‘Jastreb’ počeli su objavljivati svoje reakcije na događaje u vezi Šibenske bitke koje je u svojoj knjizi ‘Samo istina’ objavio general Rahim Ademi.
Pridružio im se sada i Onesina Cvitan koji je bio ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske do 17. srpnja 1991. godine, izravni sudionik bitke za Šibenik i šibenskih ratnih podviga.
Tekst Onesina Cvitana prenosimo u cijelosti:
“Knjiga generala Rahima Ademija nije, kako njen naslov sugerira, samo istina. Naprotiv, ta knjiga je odraz subjektivnog doživljaja ondašnje i sadašnje stvarnosti Rahima Ademija. Knjiga ovakva kakva jest ne može funkcionirati kao apsolutni i nepobitni izvor činjenica o Domovinskom ratu i posebno bitci za Šibenik u rujnu 1991. godine.
O svemu tome morat će se očitovati povjesničari. Ademi na nekoliko mjesta spominje i mene, a to što piše u meni ne izaziva u toliko čuđenje koliko podsmijeh. Konkretno bih spomenuo pitanje topa na brdu Raduč iznad Murtera.
Na tom važnom položaju u vrijeme kada je Šibenik bio izložen napadima srpskog agresora, mi smo uspostavili bitnicu na koju smo željeli staviti top koji bi mogao braniti šibensko područje s te zapadne strane. Zahvaljujući jednom hrabrom Tribunjcu uspjeli smo nabaviti dva topa. Jedan je bio čuveni ruski top T12, dakle famozni top o kojem Ademi priča u svojoj knjizi i netočno i neistinito navodi da bila riječ o dva takva topa.
Uz taj top T12 dovezen je još jedan klasični top manjeg kalibra. Mi smo top T12 od 100 mm misleći da je riječ dalekometnom topu postavili na Raduč želeći pokriti prolaz od Zadra koji je bio slabo branjen.
Za zapovjednika te bitnice imenovali smo Murterina Antu Markova, ali se ispostavilo da naši ljudi ne znaju rukovati tim topom. Mi smo se tomu čudili jer smo mislili da je svaki top, top, ali smo ubrzo doznali da taj T12 nije dalekometni top nego specijalni protutenkovski top koji nema ni približan domet kakav smo od njega očekivali.
Uglavnom imali smo odličan veliki top kojim nismo znali rukovati i koji je bio sasvim druge namjene od one koja je nama trebala pa smo pozvali Ademija koji je slovio kao artiljerac znalac i topnički stručnjak. To topnički stručnjak i artiljerac znalac poslije ove knjige koju je nazvao ‘Samo istina’, moram staviti pod velike navodne znakove.
Štoviše pitanje je kakav je to artiljerac Ademi? Pravi artiljerac ili ‘artiljerac’. Ademi je na naš poziv došao na Raduč. Pokazalo se da ni on ništa ne zna o tom topu od kojeg smo mi imali velika očekivanja. Uz top je bila kutija s priborom za njegovo čišćenje i održavanje u kojoj smo našli upute za rukovanje tim topom napisane na ruskom jeziku.
Tako smo doznali da je riječ o čuvenom protutenkovskom topu T12 koji je bio strogo čuvana tajna SSSR-a do sredine osamdesetih godina. Tek kada smo to pročitali Ademi je kazao da ne možemo tim topom tući čak ni Betinu koja je tu odmah ispod nas.
Ademi je tada tražio da taj top damo njemu jer mu treba u rajonu Gaćeleza u koji su se povukli tenkovi JNA sa Šibenskog mosta. Pristali smo dati mu taj top, ali smo tražili da za uzvrat na Raduč pošalje top koji je mogao pokrivati slabo branjeni Zadarski pravac. Slabo branjeni ne zbog nečijih propusta nego slabo branjeni zbog pomanjkanja teškog oružja u našim rukama. Tražili smo od Ademija jedan zamjenski top. Ademi je pristao i rekao da će nam za taj T12 dati ne jedan nego 2 topa 85 mm. Složili smo se i to je bilo to.
Ademi u svojoj knjizi prikazuje sasvim drukčije, neistinito i netočno. Dakle na kraju priče, Ademi je uzeo taj T12 s Raduča, ali na Raduč nije nikada dopremio top, odnosno dva koja nam je obećao. Možda ta epizoda ne bi bila značajna da je to jedina Ademijeva neistina, ali u njegovoj knjizi ‘Samo istina’ ima ih cijeli niz.
Neke događaje i situacije prikazao je sasvim neistinito što me čudi jer postoje ne samo svjedoci nego i vjerodostojni dokumenti o svemu tome. Moj je dojam da je knjiga pisana improvizirano s, po mom mišljenju, nekim čudnim ciljevima i, čini mi se, uz sufliranje nekih osoba pa možda nekritički umetanjem pasusa koje su pisali neki drugi ljudi, koje je Ademi samo ‘potpisao’.
Dodao bih da general Ademi ne govori istinu ni o 1. obalnoj topničkoj bitnici 113. brigade nazvanoj ‘Ruža hrvatska’ na otoku Žirju. Ne mogu ne osvrnuti se i na tu Ademijevu laž. Potpuna je neistina da je na Žirju bio samo jedan top koji ne može dosegnuti Šibenski most i da Žirje nije imalo nikakav značaj u bici za Šibenik u rujnu 1991. godine.
Da je bitnica na Žirju bila tako beznačajna, nemoćna i po njegovoj ocjeni minorna, zar bi na nju JNA dizala svoje bojne zrakoplove i na sve načine je pokušala uništiti?
Topovi sa Žirja djelovali su punih pet dana gađajući neprijateljeve brodove u Šibenskoj luci, štiteći šibenski akvatorij, tenkove JNA u rajonu Šibenskog mosta. To je neupitno i neosporno. Postoji toliko sudionika i svjedoka tog pothvata i toliko dokumenata da je neshvatljivo da ga bilo tko, a posebno general Ademi, na bilo koji način dovodi u pitanje.”
M.M. /Foto: arhiv
