Ne sjećamo se kada je neki sportski dužnosnik imao takvu komemoraciju kakva je upriličena za prerano preminulog predsjednika Hrvatskog odbojkaškog saveza Antu Bakovića (55).
Prmjerena i detaljno isplanirana komemoracija ove tužne svečanosti najbolji je dokaz koliko dobro organiziran nacionalni savez za sobom je ostavio popularni “Kruv” kako su zvali Antu Bakovića.
Da, zvali su ga “Kruv” a mnogi suradnici će reći da je uistinu bio dobar kao kruh. U svakom slučaju, bio je utjecajan sportski djelatnik, a i puno više od toga, o čemu svjedoči i nazočnost petero ministara iz Vlade Andreja Plenkovića.
Nazočni su bili ministar branitelja Tomo Medved, ministar vanjskh poslova Gordan Grlić Radman, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković te, u pratnji državnog tajnika za sport Tomislava Družaka, ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac koja je u svom govoru naglasila:
– Ante Baković je čovjek koji je obilježio cijelu jednu epohu hrvatskog sporta. Radeći u odbojci, prošao je i lijepe i manje lijepe trenutku a u posljednjih pet godina unaprijedio je rad Hrvatskog odbojkaškog saveza izborivši se i za reprezentativne nove prostorije.
Po želji predsjednika Franje Tuđmana bio je jedan od pokretača mladeži HDZ-a pa je tako bio i njegov bliski suradnik baš kao i od pokojnog ministra obrane Gojka Šuška.
Hrvatski premijer Andrej Plenković oprostio se od Bakovića pisanom porukom a predsjednik Europskog odbojkaškog saveza Aleksandar Boričić došao je osobno iskazati posebnu počast Bakoviću. Učinio je to i izvršni direktor Svjetskog odbojkaškog saveza (FIVB) Fabio Azevedo koji je došao u Hrvatsku da bi na ovom tužnom skupu kazao:
– Neki ljudi prođu kroz ovaj život bez traga a neki ostave dubok trag i ostanu zapamćeni naraštajima a upravo takav je bio Ante. On je bio vizionarski vođa i ja vjerujem da će se njegova vizija nastaviti u rukama njegovim najbližih suradnika.
A njegova najbliža suradnica bila je Valentina Biflin, direktorica HOS-a koja je ispričala kako ju je Ante vratio u okrilje Saveza:
– Ante je stalno govorio kako Savez bez klubova ne vrijedi puno, a klubovi bez igrača također. Njemu su reprezentacije bile svetinja. Za njega nisu postojali problemi nego samo rješenja. Gdje god bi se pojavio bila bi ga puna prostorija. Nadimak mu je bio “Kruv”, bio je i blag i strog, po potrebi, ali uvijek pravičan. Dobri naš Antiša bio si brižan suprug i otac a uz to si oplemenio živote nas tvojih suradnika.
Sve to slušati, i na velikom platnu gledati fotografije iz obiteljske i profesionalne prošlosti, najteže je bilo Antinoj supruzi Ljubi i djeci Mariji, Ivi i Luki, ali i brojnim bliskim mu ljudima a jedan takav je i predsjednik Mladosti Miro Pavlović koji je, za govornicom, prvi gutao suze:
– Iz rodne Hercegovine smo istovremeno stigli u Zagreb, sa istim snovima i uvjerenjima. U odbojku sam ušao malo prije njega pa sam ga nagovorio da se primi posla predsjednika kluba. Kao što je Ante govorio, odbojka je sport koji vas čini ovisnim. U njemu nema novaca niti milijunskih transfera, postoje samo ljubav i zadovoljstvo u praćenju rasta i razvoja mladih igrača i igračica.
U ime hrvatske sportske zajednice od Bakovića se oprostio glavni tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora Siniša Krajač. Ante je bio član Vijeća HOO-a za kojeg je Krajač kazao: – Ante je bio čovjek velikog srca kakvo je bilo potrebno imati da u njega stanu svi koje si volio i svi koji su voljeli tebe.
Među nazočnima na komemoraciji vidjeli smo i Antine sportske prijatelje iz košarke (Stojko Vranković), vaterpola (Perica Bukić, Josip Pavić), boksa (Damir Škaro) i karatea (Zdenko Protuđer) ali i niza drugih sportova. Dakako, sa svojim predsjednikom oprostiti su se došli i bivši i sadašnji odbojkaši i odbojkašice pa smo tako zamijetili i Maju Poljak, Igora Omrčena, Ivana Donalda Marića, Mirelu Delić, Ilijanu Dugandžić, Katarinu Barun, Zrinku Zuanović….
– Moj naraštaj odbojkašica susretao se s toliko različitih prepreka pa je Ante uložio jako puno entuzijazma i želje da se stvari poboljšaju. Bio je uistinu čovjek od riječi – kazala je Maja Poljak, nakon Barbare Jelić, najbolja odbojkašica stasala u Hrvatskoj. Te sreće, kao hrvatski reprezentativac, nije bio najbolji hrvatski odbojkaš proteklih 30 godina Igor Omrčen. Nakon osam godina provedenih u Japanu, Igor se umirovio i radi u svom matičnom klubu Splitu, a za ovu priliku je kazao:
– Moj reprezentativni naraštaj nije imao tu sreću da uživa tu stabilnost vezanu za uvjete u kojima trenira i nastupa reprezentaciija a kakve je omogućio onima koji su došli iza nas.
Od Ante Bakovića oprostio se, uz klavirsku pratnju, i pjevač Đani Stipaničev otpjevavši za kraj komemoracije jednu od Hajdukovih himni, Cocinu “Kada umrem umotan u bilo”.
Nije bilo lako slušati stih “pratite me ljudi mili kad se duša s tilom dili”. Antina duša se jest odijelila od njegova tijela, no sudeći po komemoraciji i mnoštvu koje ga je ispratilo na vječni počinak, za njim će očito ostati dubok ljudski trag.
R.I. /Foto: pxll
