Dva su osnovna razloga zašto mnogo čitam. Prvi je taj što vrlo malo znam, jer da mnogo znam, onda ne bih čitao. Drugi je razlog što želim biti informiran, tako da mi ne podvaljuju laž za istinu. Upravo je povijest puna laži, pogotovo ona napisana u komunizmu, recimo o ustaškom logoru Jasenovac, premda se spominjanje komunističkog logora Jasenovac izbjegava.
Iako nije potrebno biti povijesničar da se ospore sve komunističke i velikosrpske laži o ‘jasenovačkom mitu’, postojanje logora se ne može osporiti. Osporiti se može vrsta logora i broj stradalih. Čudi me da se nakon 1945. još uvijek grubo manipulira Jasenovcem i to na štetu svih onih koje su u logor nevine doveli i nevine ubili.
Ti nevini ne mogu naći mir ni pod zemljom, jer manipulacije na njihovu štetu su zastrašujuće. Službeno je desetljećima ta brojka bila oko 800 tisuća, zatim iznenada i preko noći i to nedavno od samih Židova, taj broj je smanjen na osamdesetak tisuća i odmah ponovno osporen.
Kao što se na Zapadu ne ponose svojim logorima tijekom Drugog svjetskog rata, tako ni u Hrvatskoj nema smisla opravdavati postojanje ustaškog logora Jasenovac. ‘Jasenovački mit’ je neslužbeno osporen, a službeno bit će kad u politici karakterni ljudi zamjene ‘amebe’.
S obzirom na to da samo čitam i na temelju pročitanog zaključujem, za sve na temu ‘logora Jasenovac’ molio bih zainteresirane da se obrate bolje upućenima u problematiku ‘Jasenovca’, na primjer našem Igoru Vukiću i ‘Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac’, koje RH financijski ne podupire.
Tema o kojoj vrlo malo znamo (ili osobno znam) je NDH (Nezavisna Država Hrvatska u razdoblju 1941. – 1945.). Razloga tomu ima više: 1) Donedavno je NDH bila zabranjena tema, 2) Nedostatak objektivne (znanstvene) literature (uglavnom tendencijozni protuhrvatski izvori tipa ‘rekla/kazala’), 3) ukradena arhiva NDH nije u Hrvatskoj, 4) Medijska izolacija onih koji misle drugačije, itd.
Na temelju svega što sam pročitao i usprkos nedostatnih izvora imam već izgrađen stav o NDH, no za sve nemam čvrste dokaze, tako da ne mogu sebi dozvoliti kompromitacije koje pojedini sveučilišni profesori sebi dozvoljavaju.
Pitam se ‘Kakav moraš biti stručni ignorant i osporavati nešto što ne možeš osporiti, tj. dokazivati nešto što ne možeš dokazati ili pak biti podmukla osoba spremna falsificirati povijesne činjenice od društvenog interesa?’. Lažna svjedočenja i svjedočenja pod pritiskom ne mogu biti relevantni povijesni izvori ili se uvažavati u sudskim procesima.
Primjera radi, ‘jesu li Britanci sudili svojim vojnicima na temelju svjedočenja Argentinaca u ratu na Falklandskim otocima, ili Amerikanci i Rusi svojim vojnicima na temelju svjedočenja njihovih neprijatelja?’ Nisu, no hrvatski sudovi u Domovinskom ratu sudili su svojim vojnicima na temelju svjedočenja agresora. Dokaza o tome imate koliko hoćete (Karlovac, Split, itd.).
Želim reći da je neobjektivno uvažiti mišljenje agresora kojega ste porazili u ratu nakon njegovog odgovora na vaše pitanje ‘Što se zaista dogodilo?’ No, postoje mjerodavniji dokazi, kako u sudstvu, tako i u povijesti, poput onih materijalnih i dokumenata.
Upravo je fenomenalna knjiga doktora Ante Delića ‘Tajni dokumenti o NDH’ koja sadrži tajna izvješća finskih diplomatskih predstavnika u Zagrebu, putokaz je civiliziranom društvu kako se odnositi prema povijesti i veliki korak prema istini o NDH.
Mene ne zanima je li ta istina ružna ili lijepa, već želim znati što je laž, a što istina. Ono što je za sada neosporivo glede NDH je sljedeće:
1) Bila je težnja hrvatskog naroda
2) Nije bila nezavisna, već podjeljena između fašističke Italije i nacističke Njemačke
3) Provodila je rasne zakone
4) Postojala je samo za vrijeme Drugog svjetskog rata pa kao i sve ostale države u ratnom razdoblju, bila je sve osim demokratična
5) Bila je zločinačka u istoj mjeri kao i sve ostale države pod utjecajem, tj okupacijom nacističke Njemačke (u Europi ih ima mnogo pa ih ne moram sve spominjati)
6) Već je uspostavom 1941. bila osuđena na propast zbog podmukle uloge fašističke Italije
7) Nakon pada fašističke Italije 1943. i nacistička Njemačka je odigrala podlu ulogu podržavanjem četništva u NDH.
8) Funkcionirala je relativno dobro kao država (banke, sudstvo, pošta itd.) u uvjetima nemilosrdnog rata.
9) Glavni joj je oslonac u svemu (politika, gospodarstvo, itd.) bila nacistička Njemačka
10) Iako nije vojno bila poražena, odluke Poglavnika su bile katastrofalne za hrvatski narod. itd.
Kroz čitanje Delićeve knjige može se štošta zaključiti. Evo samo nekoliko osobnih zapažanja, a svako od njih može biti putokaz novim istraživanjima u potrazi za istinom.
1) Tajna izvješća datirana su od 10. svibnja 1941. do 31. kolovoza 1944.
2) NDH je (de iure) priznalo dvanaest država: Mađarska, Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska, Danska, Finska, Mandžurija i Nacionalna Kina, a de facto i Švicarska Konfederacija i višijevska Francuska.
3) Oduševili su me u knjizi originali novinskih naslovnica (Hrvatski narod i Novi list iz 1941.) iz kojih sam uočio značajnu razliku između ustaške vlasti i sadašnjih vlada RH. Naime, ustaške vlasti su kažnjavale lopove, vlade 21. stoljeća nagrađuju.
4) Fašistička Italija tvrdila je da većinu populacije na hrvatskom dijelu Jadrana čine Talijani, premda je Talijana bilo samo 3 % (u Dalmaciji 1 %).
5) Pavelić je bio zahvalan fašističkoj Italiji jer ga nije izručila Francuskoj nakon atentata 1934.
6) Jednom je rekao Nijemac Bismarck da se mogu pronaći dva poznavatelja balkanske politike, on i jedan drugi koji je poludio. U zadnjih 150 godina međunarodne politike još uvijek se eksperimentira na štetu svih naroda Jugoistočne Europe.
7) Finski diplomat kaže ‘Dojam o Hrvatskoj je bio nešto sasvim drugo nego u staroj Jugoslaviji koja je bila najneugodnija zemlja u kojoj sam ikad bio’.
8) Većina članova vlade NDH u 1941. bila je u izbjeglištvu, a neki i u jugoslavenskim i stranim zatvorima radi djelatnosti u korist Hrvatske.
9) Protužidovske mjere nisu bile jednako rigorozne kao u Njemačkoj.
10) Do sredine 1942. u nacističku Njemačku je poslano 150 tisuća osoba iz NDH na privremeni rad, za što su svi bili plaćeni.
11) Pobunjenim Srbima u NDH bio je cilj stvaranje Velike Srbije.
12) Talijani naoružavaju četnike, odvoze ih i puštaju da čine strašne zločine po Dalmaciji, čiji stanovnici ne mogu više smisliti Talijane.
13) Partizani su bili drumski razbojnici koji bi nakon miniranja pruge i zaustavljanja vlakova pobili svakoga koji bi im se našao na putu, a nakon toga bi žene i djeca partizana sve opljačkala. Ovo je potpuno drugačija slika o partizanima i pričama koje smo učili u školama.
14) Vojska NDH nije bila posebno motivirana boreći se protiv partizana, jer su u partizanima bili njihova braća, susjedi, Hrvati, znajući da će rat jednog dana završiti i da će ponovo živjeti jedni pored drugih. Zakleti neprijatelji su im bili četnici.
15) Blaženi Stepinac štitio je Židove i otvoreno napadao vladu NDH i ustaše. Nijemci su mu ubili brata koji je bio u partizanima.
16) Početkom 1943. talijanske postrojbe su napustile područje Like i predale teritorij četnicima. Ogorčene ustaše (njih 2000) zbog tog čina prešle su k partizanima i zajedno nastavile borbu protiv četnika.
17) Sredinom su 1943. četnici i partizani bili i u verbalnom sporu o tome čiji je pokret počinio više zločina. Četnici se terete da su ubili 16 tisuća staraca, žena i djece, a broj zaklanih muškaraca bliži se stotinama tisuća. Četnici istom mjerom optužuju partizane. I ovo nismo učili u školama, a žrtve su vjerojatno na popisu u Jasenovcu.
18) U Moskvi se Hrvate 1943. nije smatralo Slavenima.
19) Godine 1943. u međunarodnim diplomatskim krugovima shvaćalo se da je teško spojiti Srbe i Hrvate, pa se razmišljalo o nezavisnoj Hrvatskoj (posebno u američkoj diplomaciji) nakon kraja rata.
20) Nacističkoj Njemačkoj je fašistička Italija bila veliki uteg i veliki promašaj.
21) Na inicijativu jednog njemačkog pukovnika pokušalo se žigosati vojnike NDH, no bez uspjeha. Naime u staroj Jugoslaviji osobni broj je vojniku tetoviran na prsa.
22) Padom Italije NDH je propustila priliku stati na stranu saveznika. Znajući za takvu mogućnost, Nijemci su ponudili vladi NDH veliki dio Slovenije, što su Hrvati odbili.
23) U jednom izvješću iz 1943. spominje se da su u Splitu partizani ubili 80 osoba, uglavnom anglofile te jugoslavenske doušnike.
24) Četnici se čas bore zajedno s partizanima, a čas protiv njih.
25) Nijemci, koji kontroliraju NDH i nacističku Srbiju, kontroliraju i medije u obije države.
26) Savezničkim bombardiranjem gradova po Hrvatskoj, gdje stradavaju brojni civili, pokušava se vratiti moral partizanima koji uspjevaju opstati zahvaljujući snažnoj propagandi Moskve i Londona. O slavnom partizanskom pokretu pjevale su se pjesme u školama.
27) Svi izvještaji o Titu da uživa veliko povjerenje u svojoj zemlji u potpunosti su bili lažni. Zapravo, on i njegovi komesari osnivaju samo mjesne odbore i vrše boljševički teror. Nije poznato od koga je Tito dobio titulu Maršala. Sve suprotno od onoga što smo učili u školi.
28) Da bi što više otežao njemački položaj, London je u početku podržavao Jugoslaviju, nakon njenog raspada četnike i na kraju ono što mu je ostalo, Tita i partizane, premda je Engleze bilo strah Sovjeta pod čijim je blagoslovom bio Tito.
29) Englezi su se vješto služili svim trikovima kako bi naškodili Nijemcima i NDH. Jednom prilikom su pustili u Mostaru krivotvorene hrvatske novčanice u vrijednosti više milijuna kuna.
30) Nijemci su poslali u NDH Kozake koji su bili učinkoviti u borbi s partizanima, ali često izvan kontrole na štetu ugledu NDH.
31) Njemačka SS divizija ‘Prinz Eugen’ ponekad je koristila i ‘usluge’ četnika. To je važna činjenica za stanovnike splitskog zaleđa, jer Nijemci su ubijali streljanjem, a klali isključivo četnici.
Knjigu doktora Delića ‘Tajni dokumenti o NDH’ svakako preporučam svima željnim istine o NDH. Pored samog autora svakako treba pohvaliti i gospodina Maria Marijana Bašića na prijevodu dokumenata s finskog i Nakladu Bošković za objavu ove vrijedne knjige. Finci su bili i ostali naši prijatelji i ovom se prilikom zahvaljujem svima koji su na bilo koji način pomogli u objavi važnih dokumenata prezentiranih u knjizi.
I na kraju htio bih pozvati sve koji mogu na bilo koji način pomoći u potrazi za istinom u svojim područjima djelovanja da ustraju na način kako to kažu u Istri i Primorju: ‘krepat, ma ne molat’. Stoga bih ovom prilikom izdvojio samo nekoliko osoba koje idu tim smjerom:
1) Gospođu Lili Benčik https://hrvatskepraviceblog.com/tag/lili-bencik/
2) Doktora Krešimira Bušića, povijest Hrvata u Vojvodini
3) Doktoricu Natašu Bašić, problemi s Wikipedijom
4) Gospodina Damira Plavšića, Domovinski rat
Dr. Ivica Tijardović/Foto: cropix
