Među uhićenima u Ateni većina su mladići od 19 i 20 godina, odnosno mlađi punoljetnici. Njihovim roditeljima sada je najteže. Ppotresnu ispovijest oca najmlađeg uhićenog Hrvata objavljena je na RTL-u.
Jeste li se čuli sa sinom i što kaže kakva je situacija?
Čuo sam se jučer s njim u 16 sati popodne. Pričali smo možda 3-4 minute. Po njegovog priči je situacija kod njih dobra. Nemaju problema s policijom. Policija ih relativno cijeni i poštuje. Niti ih tuče niti bilo šta drugo radi s njima, uredno je sve. Jedino što se dečki ne mogu okupati ni presvući.
Kakvog je zdravstvenog stanja?
Dobro je, ima dijabetes tipa 1, ali ima svoje doze koje si zasada daje. Ako mu nestane, rekli su mu da nije problem da ga odvedu kod doktora, znači bit će sve okej.
Nije bio ozlijeđen u incidentu?
Nije, kaže da je dobro.
Vi niste ni znali da je otišao u Grčku?
Ne, rekao je da je otišao kod kolege u Zagreb koji je tamo završio školu i igra mislim da za Rudeš ili Goricu, ne znam točno. Rekao je da će tamo biti par dana pa sam mu dao 40 eura da ima.
Je li vas razočaralo što je lagao i što je otišao tamo?
S njim sam još kontaktirao u pondjeljak u pola 12. Javio mi se da je kod kolege, da se probudio i da se ide otuširati i nešto pojesti. Međutim, zvao sam ga oko 14:30, međutim javlja mi se grčka sekretarica. Došao sam do zaključka da nešto nije u redu. Nisam ga više mogao čuti ni dobiti, svakako sam probao.
Kada ste dobili sljedeću informaciju?
U utorak ujutro sam slučajno listao jedan portal i našao dvije slike kako već ulazi u autobus i ide prema sucu. Prepoznao sam ga po sivim hlačama i tetovaži na ruci.
Što vam je još rekao u telefonskom razgovoru?
Kaže da je sve dobro, da ne brinemo. Kaže da sve što se piše nisu istine, da ima dosta laži. Nema nikakvih problema, a kaže – to sve pišu oni koji nas ne vole.
Član je Bad Blue Boysa?
Da.
Ranije ste rekli da se ne zna tući?
Ma ne. Ne zna se ni na drvo popeti da uzme trešnju, to je ta nova generacija.
Kako gledate na incident u kojem je život izgubio jedan navijač?
Sto puta sam rekao, žao mi je. Moje saučešće obitelji tog dečka, bez obzira iz koje je države i koje je vjere. Život je izgubljen, ali zna se zbog čega. Krivac je grčka carina i policija. Imali su dopis iz Crne Gore i iz Hrvatske da im se približava 21 auto s tablicama koje su uslikane. Međutim, grčka policija nije ni otvorila te papire, oni su prošli bez problema.
Ima li sin odvjetnika?
Nema, dobio je po službenoj dužnosti. Međutim sad čitam da je čovjek rekao da su dečki nevini, a ako bude drugačije da će dati ostavku. Što se ono kaže, državni odvjetnik može biti i s figom u džepu. Znamo što znači kad ti država dodijeli odvjetnika, a nemaš svoga.
Jeste li se čuli s drugim roditeljima?
Ne, veleposlanstvo u Zagrebu mi je dalo broj veleposlanika u Ateni i s njim sam uspio stupiti u kontakt. On mi je dao pet-šest odvjetnika u slučaju da zaškripi situacija da stupim u kontakt, tko zna što se može dogoditi. Ali ja osobno odvjetnika ne mogu angažirati, to mi je rekla grčka odvjetnica, nego može samo sin. Išao sam kod našeg odvjetnika ovdje u Gradišci, međutim on kaže da nema ingerenciju da zastupa naše ljude u Grčkoj.
Što se konkretno vašem sinu stavlja na teret?
Ima tu 11 točaka, nasilje, terorizam, ubojstvo. Nije njegovo ubojstvo, ali se u priči spomenje. Napisali su i nošenje oružja. Mislim nema teorije, on nikad ne nosi oružje, kakvo oružje?
Kako je skupio novac za Grčku?
Kasnije sam čuo od svojih dječaka da je prije nego što su išli na more prodao svoje stare jakne koje mu ne pašu. Prodao je nešto što Bad blue Boysi imaju, od majica do jakni s kapuljačama i tu je zaradio mislim 600 ili 650 eura. Ja sam mu dao 40 eura i kad je išao na more dao sam mu još 100 eura.
Je li vas to šokiralo?
Kako me ne bi šokiralo, ne možeš vjerovati. Još sam mu govorio sedam dana prije utakmice da je visokog rizika, nemoj ni sanjati. Imaš naše utakmice gdje Dinamo igra, idi na njih slobodno. Rekao sam mu nemoj ni sanjati Grčku.
Kad očekujete da bi se mogao vratiti?
Ne znam. Jučer mi se nakratko javio da se on nada i da je navodno rečeno da bi u nedjelju ili ponedjeljak mogao napustiti Grčku. E sad, što se događa, mislim je li moguće ili nije, ne znam točno. Ne znam hoćemo li se sad čuti do kraja. Zahvalio bih se našem veleposlaniku u Ateni što je dao mobitel dečkima da se javi.
Niste ga mogli par dana čuti?
Ma ne. Teško je, valjda će naša diplomacija nešto uspjeti. Valjda neće ostati tamo, to su dečki od 20 godina. 80 posto je dječaka od 20 godina. Šta s njima, hoće li ih povješati, razapeti, ne znam.
