Otac Serafim razotkrio pedofiliju u SPC-u: Glavni makro je svećenik iz Hrvatske!

Bojan Jovanović iz Beograda, bivši je đakon Vasilija Kačavende, episkopa tuzlansko – zvorničkog,  tvrdi da je SPC ubila mladica koji je progovorio o silovanju u manastiru

Poznatiji kao “otac Serafim”, Jovanović je jedan od rijetkih pripadnika Srpske pravoslavne crkve koji je progovorio o ‘Sodomi i Gomori’ unutar ove vjerske institucije. Zahvaljujući njegovoj odvažnosti da cijelom svijetu ispriča o pedofiliji, ali i o slučaju za koji je ovaj bivši đakon siguran da je ubojstvo, protiv kompletne Srpske pravoslavne crkve u Londonu je podignuto više optužnica.

Sudbina oca Serafima veže se uz slučaj vladike Vasilija Kačavende koji je pod lupu javnosti dospio objavom skandaloznog video zapisa na kojem je ulovljen u razmjeni poljubaca s maloljetnikom.

Otac Serafim, svjetovnog imena Bojan Jovanović, također je bio metom Kačavendine seksualne izopačenosti, pa je vođen vlastitim iskustvom i gledajući kako nesretni mladići po manastirima postaju nemoćne žrtve orgijanja, odlučio svemu stati na kraj.

Na bivšem episkopu koji je razriješen dužnosti zbog dokazane pedofilije i homoseksualizma su se slomila kola. Daleko od toga da je manje odgovoran, ali on nije jedini… Bio je samo slaba karika u lancu koja je odstranjena. SPC jer imala saznanja o njegovim sklonostima, ali to je tolerirala desetljećima unazad”, kaže Bojan Jovanović koji je zbog svega istupio iz SPC-a.

“Imam dokaze za ubojstvo”

On je objasnio kako su se maloljetni mladići u samostanima SPC-a pretvarali u lak plijen pedofilskih predatora iz svećeničkih redova:

“Često su to bila ranjiva djeca rastavljenih roditelja ili slabijeg imovinskog stanja. Oni dolaze s punim povjerenjem, a kada se nađu u takvom okruženju, sa svih strana ih vrebaju i čekaju pogodan trenutak da im se približe. Osobno nisam bio izravno napadan od drugih, ali prisutni su bili indirektni postupci poput poklona, neprirodne ljubaznosti, pokušaja intimnih razgovora, nuđenja unaprijeđenja, skupih putovanja i slično. Jedino je vladika Kačavenda bio izravan…

Već prvoga dana mog dolaska u manastir u Bijeljini, pozvao me u svoje odaje. Ljubio me po vratu i tražio da se skinem, no srećom netko je došao, a ja sam se spasio odlaskom u svoju sobu. Od tada je svakodnevno nasrtao na mene pokušavajući me odvesti u krevet i prisiliti na odnos. Bilo je to neopisivo ponižavajuće, ali nekako sam ostao i to je dobra odluka jer nitko do sada nije svjedočio o užasima u pravoslavnim manastirima”, otvoreno priča bivši đakon Jovanović.

Sve parnice koje su pokrenute u Londonu, vezane su  uz seksualno nasilje i pedofiliju. Izuzetak je slučaj nesretnog Milića Blažanovića za kojeg postoje sumnje da je unutar zidina SPC-a ubijen, a u što je Jovanović potpuno siguran. Štoviše, tvrdi da ima i dokaze za ubojstvo.

Mladića koji je progovorio su ubili?

“Kačavenda je Milića Blažanovića pozvao u manastir obećavši mu školovanje koje mladić nije mogao financirati. Milić je bio divno dijete, perspektivan, mladi čovjek koji je pao u ruke dobro organizirane pedofilske bande. Njega je u ruke pedofila Kačavende koji ga je naknadno i silovao, svjesno poslao svećenik N.P. koji je i sam izjavio da je i njega netko prvi put odveo…”

Milić se otvorio i sve ispričao svojoj majci, baki i djedu, no to ga je koštalo života. Milić kojeg je Kačavenda silovao je ubijen. Službena verzija tvrdi kako je počinio samoubojstvo bombom, ali to nije istina. Pronašao sam dio njegovog tijela i u tajnosti ga s jednim svećenikom pod okriljem noći sahranio u malom sanduku, u porti manastira Papraća kod Zvornika, u Bosni i Hercegovini. Svi u SPC znaju da je dijete ubijeno, počevši od đakona do đavola. Obavljena je formalna, traljava istraga, iako je čak i u njoj zabilježeno kako je riječ o ubojstvu“.

„Ali, korupcija, veze i primitivno vjerovanje da je udar na kriminal u crkvi udar na vjeru, sve su stopirali. No, ključni dokaz da je dijete ubijeno sada je u mojim rukama i uskoro će biti predmet ekspertize. Tako da ćemo poslije 21 godine dokazati punu istinu, a njegova obitelj će dobiti konačnu satisfakciju”, hrabro izjavljuje Bojan Jovanović.

Od njega doznajemo detalje ubojstva koje je kvalificirano kao samoubojstvo koje je, po službenoj verziji, počinjeno bombom.

Najtraženiji su dječaci do 11 godina

“Majka ga je poslala u bogoslovsku školu pravog i zdravog, a SPC ga je vratila bez glave i šaka u limenom sanduku. Meso s rebara mu je bilo spaljeno. Ključni dijelovi bombe s kojom se, tvrde, Milić ubio – nikada nisu pronađeni, a majci se nitko nikada iz Crkve nije javio”, kaže naš sugovornik koji je sva svoja iskustva i saznanja prijavio svim relevantnim institucijama, no ništa nije vrijedilo. Stoga, sve svoje nade polaže u londonsko suđenje.

Bojan Jovanović otkriva kako se pedofilija unutar SPC-a ne tiče samo pojedinica unutar te institucije, već je riječ o dobro uhodanom i razgranatom kriminalu:

“U Kačavendinom dvoru sam vidio samo užas. Igumani su podvodili mladiće koji su dovođeni i sve im je nuđeno, baš kao meni. Vido sam premlaćivanje onih koji su pričali da je vladika pedofil i homoseksualac. Dolazili su i razni biznismeni, pravljene su zabave i pijanke tijekom posta. Dovođeni su dječaci bez roditelja i iz siromašnih obitelji. Niti jedan nije smio biti stariji od 11 godina…”, kaže bivši otac Serafim i dodaje:

“I od mene je traženo da im vrbujem djecu, što sam naravno – odbio. Tražili su djecu od 10 do 13 godina starosti jer kažu ‘starija su prljava’. Iako svećenici koji se bave podvođenjem djece dovode djecu i iz srednjih škola i sa fakulteta, prioritet uvijek imaju mlađi.”

Patrijarh je znao za zločine

Bojan Jovanović kaže kako je Patrijarh Pavle za sve znao, baš kao i svi iz SPC-a.

“Pavle prstom nije mrdnuo, nego je s tim ljudima služio i sa njima živio u bratskoj ljubavi. Priča o njegovoj svetosti i pobožnom životu je najobičnija laž. Iz toga zaključujem da nisu razni prijestupnici ti koji su stvarali SPC ovakvu kakva je danas, nego je SPC stvarala njih, njegovala ih i oblikovala, jer su im ti ljudi očigledno trebali. I država sve zna, ali odgovorne institucije se, nažalost, kao i sav narod koji živi u Srbiji – nalazi u čeljustima političkih bandi koje su se ovdje namnožile i kojima trenutno u Srbiji ne može nitko ništa. Ovakve se stvari drže u ruci kao veliki politički i ucjenjivački kapital…

Bolje da imamo jednog Kačavendu koji će raditi ono što mi hoćemo, nego jednog Grigorija čiju krivicu treba dokazivati 20 godina. Crkva je vodila mnoge istrage – slučaj Pahomije, Ilarion, Kačavenda, ali nitko nikad nije kažnjen. Dapače, svima koji su se našli na optuženičkoj klupi SPC je dala podršku skupljajući potpise podrške i slično”, ogorčen je bivši đakon crkve kojoj je nekada davno pristupio s punim povjerenjem.

Najveći makro je svećenik iz Hrvatske

“Svi su pedofili i njihovi pomagači premještani u druge eparhije.Tako imate slučaj Ilariona, čovjeka koji je vršio bludne radnje u Orahovici pred djecom, pa je protjeran iz Hrvatske. Inače, danas u Hrvatskoj živi i radi svećenik SPC koji je bio narkodiler i jedan od najvećih makroa za podvođenje djece. Nadam se da vaši organi gonjenja neće ostati nijemi na ovaj podatak, a ja sam voljan da im to posvjedočim. To zna i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije ali mudro šuti…”, kaže naš sugovornik pozivajući policiju na istragu u kojoj bi on sam pridonio svojim brojnim saznanjima.

On ima velika očekivanja od suda u Londonu i siguran je kako će Srpska pravoslavna crkva biti proglašena krivom i osuđena:

“Nakon mog izlaska u javnost kada sam naivno očekivao da će država i crkva zaštititi žrtve pedofila, dogodila se suprotna stvar. Oni su se obrušili na nas svom silinom da dokažu kako smo mi klevetnici, prevaranti i strani plaćenici koji žele srušiti SPC! Bili smo prepušteni korumpiranim uhljebima koji su nas razvlačili po sudovima s namjerom da se sve razvodni i gurne pod tepih.

Odvojenost države i crkve je samo formalana, a sprega između njih je sve žrtve dovela u još teži položaj. Tu je i visoki stupanj korupcije kao i potpuna politička kontrola pravosudnih organa. Zbog cjelokupne situacije, bili smo prinuđeni pravdu zatražiti izvan granica naše zemlje. Nakon kontakta sa odvjetničkim uredom u Londonu i nakon velike pripreme, pokrenuta je tužba protiv SPC pred Visokim sudom u Londonu.

Imam podršku od mnogih ljudi, dobili smo puno papira, dokaza, snimaka, no oni se ne smiju javno izjašnjavati jer bi ih to koštalo posla, a i mogli bi biti životno ugroženi. Žrtve se plaše stati pred kamere zbog osude i podsmijeha okoline, ali jedna od žrtava se ipak odvažila javno ispričati svoj problem.

Vremenom će sigurno, kako sudski proces bude odmicao, i drugi ljudi javno progovoriti jer je poslije medicinskih vještačenja utvrđeno da uslijed trauma žrtve imaju trajna i velika oštećenja, a poneki su trajni invalidi”, kaže bivši pripadnik SPC koji ovoj instituciji više ne služi, ali vjeru nikako nije izgubio:

“Sve u svemu, u Srbiji nisu svjesni veličine i težine procesa koji se vodi u Londonu… Uskoro će srbijanski predsjednik morati odlučiti hoće li svojom ili njihovom glavom mlatiti od zid plača”, zaključuje nekoć otac Serafim, a sada samo Bojan Jovanović.

Zlatko Pinter/Foto:  Mara Babović