OVAKO monstruoznu optužbu dugo vremena nisam imao prilike pročitati. Ona duboko zabrinjava jer je napisana na Uskrs u jednim hrvatskim novinama i jer nema adekvatne reakcije
U uskršnjom broju Jutarnjeg lista Ante Tomić objavio je tekst pun krivotvorina i laži i mržnje kojim je teško uvrijedio hrvatsku europarlamentarku Marijanu Petir, jer ju je lažno optužio da između nje i Radovana Karadžića i masovnog ubojice Andreasa Breivika nema nikakve razlike. Čak ju je optužio da je ona postala ideal ratnom zločincu i masovnom ubojici jer navodno isto misli što i njih dvojica.
Marijana Petir, hrvatska europarlamentarka, jedna od rijetkih političara koja se ne srami izražavati svoj katolički svjetonazor, napisala je na Twiteru: “Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!” Taj tekst u kojem nema ništa sporno, ništa uvredljivo, ništa prijeteće a još manje zločinačko poslužio je Anti Tomiću za nevjerojatne optužbe u kojima ide tako daleko da hrvatsku europarlamentarku stavlja u isti koš s Radovanom Karadžićem, koji je prvostupanjskom presudom u Haagu osuđen na četrdeset godina zbog ratnih zločina i genocida, i sa zloglasnim masovnim ubojicom Norvežaninom Andreasom Breivikom.
Dakle, Marijanu Petir tretira kao dio trolista genocidnog ratnog zločinca i strašnog poremećenog masovnog ubojice.
Svoj tekst u Jutarnjem listu pod naslovom “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu” završava sljedećim pasusom u kojem opisuje radost strašnog zločinca što mu je navodno njegov uzor Marijana Petir poslala s potpisom svoju fotografiju. Navodim pasus kojem ne treba nikakav komentar jer je on esencija mržnje, netrpeljivosti i podmetanja na koje bi moralo reagirati Novinarsko društvo kada bi stvarno bilo Novinarsko društvo. Evo tog pasusa:
“Čuvar u strogo čuvanom zatvoru na jugu Norveške otključao je vrata ćelije i plavokosom zatvoreniku, kao i svakog jutra, uobičajeno dovezao kolica s hrpom pošte od obožavatelja i obožavateljica diljem našeg planeta, a ovaj je nervozno prekopao između pisama i razglednica sa slikama dalekih gradova tražeći samo jedno. Kad je ugledao ime na stražnjoj strani jedne omotnice, srce mu je radosno zaigralo. Andreas Breivik nestrpljivo je razderao pismo i nasmiješio se gledajući potpisanu fotografiju Marijane Petir”.
U tekstu Ante Tomić prepričava nepostojeće izmišljeno pismo zločinca Andreasa Breivika Radovanu Karadžiću u kojem masovni zločinac odaje priznanje Radovanu Karadžiću, njegovoj pravednoj borbi za istrebljivanje islama. Pišući između ostalog kako navodi Tomić “na vlastitoj sam se koži osvjedočio kako su naša kršćanska braća i sestre slaboumna, slijepa i gluha za zlo koje dolazi s istoka” te navodi da njegova (Karadžićeva) borba u istrebljivanju zla nije prepoznata, čak štoviše da je zbog toga neopravdano osuđen.
Nakon toga Tomić citira izmišljeno pismo Karadžića Marijani Petir u kojem Karadžić piše: “prijatno me iznenadilo kada ste prije nekoliko dana na Twiteru napisali: Eksplozije u Bruxellesu pred Uskrs pokazatelj su da nekima nije ništa sveto! Neće nas zaplašiti jer naš Bog je pobijedio smrt!”.
I tada Tomić kroz izmišljeno pismo propagira Karadžića i brani njegove zločine sljedećim riječima: “Pišem Vam jer sam i sam čovjek Hrišćanin, koji je ceo svoj život posvetio zaštiti hrišćanske vere i koji je zbog toga naposletku teško stradao. Nepravedno zatvoren na četrdeset godina teške robije gledam raspomamljene balije i Alijine plaćenike kako nekažnjeno ubijaju po evropskim prestonicama i govorim u sebi: Pa zar Evropa nakon Pariza i Brisela ne zna protiv koga smo se mi borili?!”
Izmišljeno kao Karadžićevo pismo Marijani Petir Ante Tomić završava sljedećim monstruoznim tekstom:
“Ne mogu da ne osetim bes i nezadovoljstvo da te barabe i dušmani i dalje slobodno šetaju našim ulicama, uživajući simpatije levičara i liberala, dok branitelji naše autentične evropske vere i tradicije, čame u ćelijama. Ali, opet, draga gospođo poslanice, ohrabruje me i raduje da na svetu živi neko kao Ivić Pašalić, da ima još ljudi poput vas i mene, ljudi koji se ne boje poginuti braneći sve ono i sveto i lepo što su nam naši pradedovi namreli. Pozdravljam vas na kraju stihovima onoga vašeg hrvatskog pevača:
‘Sude mi zato što svoje volim,
Volim najviše.
Što sam branio moje najdraže.’
Srdačno Vaš,
Radovan Karadžić.”
Dakle, Ante Tomić tvrdi da između europske parlamentarke Marijane Petir i provoditelja genocida Radovana Karadžića i masovnog ubojice Andreasa Breivika nema razlike. On direktno optužuje Marijanu Petir da se ustvari zalaže za odmazdu, za politiku oko za oko, zub za zub. Da je postala uzor i Karadžiću i Breiviku, jer navodno ona potpuno podržava njih. To sugerira i veliki naslov članka “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu”.
To sugerira i velika slika Marijane Petir s čašom šampanjca u ruci potpisana sljedećim tekstom: “U svom uredu u Europskom parlamentu Hrvatska poslanica je teško uzdahnula i spustila pismo osuđenog srpskog ratnog zločinca razmišljajući kako su stvari koji put zamršene i složene, kako je istina voda duboka”.
Taj svoj strašan tekst u kojoj optužuje europsku parlamentarku, da se zalaže da politiku koju su provodili protiv muslimana Radovan Karadžić i njegovi zločinci i masovni zločinac Breivik treba nastaviti, da je to jedino rješenje. I da sve bude tragičnije, taj tekst pun mržnje, podmetanja i lažnih optužbi, koji izjednačava europsku parlamentarku s teškim masovnim zločincima, objavljen je upravo u vrijeme kada je na Uskrs počinjen veliki masovni zločin u Pakistanu protiv kršćana, gdje su ubijena i mnoga djeca i najavljeni novi zločini.
Tomić u svom članku ismijava strah ljudi od mogućih novih terorističkih napada. Čak piše kao da se namjerno preuveličavaju ti teroristički napadi da bi se vodila protuislamska politika.
Nije to prvi puta da Ante Tomić piše govorom mržnje. Više puta sam na to ukazivao. Zato nisam mogao prešutjeti ni ovaj užasni uskrsni govor mržnje Ante Tomića u kojem ismijava kršćanski svjetonazor i vjeru, u kojoj se ruga ne samo Marijani Petir nego i svim kršćanima.
Rugao se i ruga se Ante Tomić i mnogim drugim vrednotama hrvatskog društva. Jedanput je otišao tako daleko da je ruglu izvrgnuo i vukovarske majke i njihovu tugu za poginulim i nestalim sinovima optuživši vukovarske majke da “izopačeno uživaju u svijećama i suzama”. On predlaže da im se zabrani da nose crninu jer je vrijeme korote prošlo. On ih optužuje da su krive jer “ne daju da se skine crnina”, jer su “okrutni čuvari tuge”, jer su “zarobljene uspomenama”, jer čine život užasnim u Vukovaru u kojem je “svaki dan dan mrtvih”.
Dakle, Ante Tomić je strašnu i neutješnu bol vukovarskih majki, koja je doživotna pretvorio u izopačeno uživanje u svijećama i suzama.
Na isti je način Ante Tomić u ovom članku europsku parlamentarku Marijanu Petri optužio da se ustvari zalaže i traži da se ponovi Karadžićeva genocidna politika i masovna ubojstva Andreasa Breivika u nužnoj osveti koju kršćani moraju izvršiti nad muslimanima.
Piše Tomić: “Ranjena i ponižena Europa, složit ćemo se, mora ustati i žestoko se osvetiti za svaku žrtvu, a ako vas, razumljivo, frustrira da je naša kršćanska strana nedopustivo popustljiva mudžahedinskim propalicama i pederima, da je mlaka i pasivna, sramotno miroljubiva pa i često neorganizirana i dezorijentirana, možemo vas utješiti. Nije sve izgubljeno. Sposobni se pojedinci sa svih strana, s europskog juga i sjevera, s istoka i zapada, u tajnosti okupljaju. Oni su u vezi, čvrsto umreženi, frendovi su na fejsu, i samo čekaju znak”.
Ante Tomić bez srama je podmetnuo Marijani Petri da ona spada u to društvo zločinaca i onih koji bi kao Karadžić ponovno krenuli u križarski rat protiv islama.
Ovakvu monstruoznu optužbu dugo vremena nisam imao prilike pročitati. Ona duboko zabrinjava jer je napisana na Uskrs u jednim hrvatskim novinama i jer nema adekvatne reakcije. Reagirao je samo posredno kardinal Bozanić osuđujući tezu da mediji žele zlo. Nije naveo konkretne primjere ali je vjerojatno mislio i na ovaj tekst, jer on svakako spada u sam vrh govora mržnje u kojem se kršćanstvo izjednačava sa zločinima.
Autor: Zdravko Tomac/direktno.hr
